Smijeh i nogomet

8. Gumbekovi dani, međunarodni festival cabareta, Zagreb: 19.– 31. ožujka 2015.: Glumačka družina Histrion, Zagreb, Nino Škrabe, U Plavom podrumu, red. Želimir Mesarić

• 
  
  Radnja najnovijeg komada – nogometnog kabarea U Plavom podrumu plodna i uspješna Nina Škrabea, jednog od najčešće izvođenih autora u Glumačkoj družini Histrion i dobitnika nagrade prošlogodišnjih Gumbekovih dana za izniman doprinos oživljavanju cabareta, odvija se od 1930. do 1946. u lokalu koji funkcionalnim scenografskim rješenjem Miljenka Sekulića elementima namještaja vizualno evocira lokale tog vremena s time da sredinom dominira podij sa starinskim mikrofonom za kojim najčešće pjeva Marijana Slavova Marie u tumačenju Marije Borić koja se u svojim prvim nastupima u Histrionima iskazala kao vrlo talentirana komičarka, a u posljednje vrijeme sve češće pokazuje i pjevačko umijeće.
  
  Doduše sve do raspleta, taj se lik relativno malo uključuje u radnju i njene komične, ali i dramatične obrate, ali je bitan za poveznicu s tradicijom kabarea koji je upravo u tom razdoblju u Zagrebu bio iznimno popularan. Tu tradiciju dodatno naglašava i Zvonimir Presečki koji u ulozi Ferdinanda Hrdličke u pozadini na glasoviru svira šlagere koji su postali oznakom tadašnjeg doba. Iznad zidova lokala, točnije njegovog središnjeg kabaretskog elementa s nevelikim tamnocrvenim zastorom, postavljen je ekran koji služi za podsjećanje na najbitnije događaje tridesetih i prve polovine četrdesetih godina prošlog stoljeća povremenjm projiciranjem dokumentarnih snimaka od bitnih društvenih i ratnih događaja do najvažnijih nogometnih utakmica.
  
  Nogomet i jest u središtu Škrabeova komada od 1930. kada Hrvati odbijaju poći s reperezentacijom na prvo svjetsko prvenstvo u Urugvaju, protestirajući zbog ubojstva Stjepana Radića i preseljenja sjedišta nogometnog saveza iz Zagreba u Beograd, pa preko značajnih uspjeha zagrebačkog nogometa sve do razdoblja NDH i poslijeratnog preimenovanja Građanskog u Dinamo i odvođenja najboljih hrvatskih igrača u beogradski Partizan. U središtu pozornosti je najbolji zagrebački nogometaš tog vremena Ico Hitrec (1911.-1946.) za kojeg su mnogi skloni tvrditi da je i najbolji hrvatski nogometaš svih vremena (iako bi se teško mogao pronaći netko toliko dugovječan da bi vidio sve naše velike nogometaše raznih generacija). No, iako se većina sukoba, komičnih situacija, ushita i razočaranja vrte oko velikog Iceka, on se na sceni ne pojavljuje. Već i to ukazuje da Škrabe, ma koliko volio nogomet (kao i umjetnički ravnatelj Histriona Zlatko Vitez) nije spojio nekad iznimno popularnu rubnu kazališnu vrstu s globalno najobljubljenijim sportom samo zbog privlačenja široke publike. Plavi podrum funkcionira kao mikrosvijet koji se vrti oko nogometa, ali vještina pisca, redatelja Želimira Mesarića i posebice glumačkog ansambla vrlo uvjerljivo pokazuju kako taj odnos spram nogometa odražava ne samo odnos protagonista prema široj društvenoj okolini nego postupno u pozadini brojnih duhovitih i vrlo zabavnih scena gradi značenjski slojevitu sliku našeg društva u prijelomnim vremenima.
  
  To je najvidljivije kod vlasnika Plavog podruma Franje Haraminčića – Frante koji je ujedno i neka tadašnja varijanta nogometnog menadžera. Tog zaljubljenika u nogomet, a još više u svoj klub Građanski vrlo uvjerljivo i nijansirano u rasponu od entuzijazma i optimizma do rezignacije tumači Zlatko Vitez koji se zbog zdravstvenih razloga već oprostio od glume, ali se dojmljivo vratio zbog problema s pronalaženjem adekvatnog tumača ovog naizgled jednostavnog, a zapravo prilično kompliciranog lika. Franta naime ne podnosi druga dva zagrebačka prvoligaška kluba, a posebice jačeg među njima – HAŠK i to toliko da zabranjuje vezu svoje kćerke Zdenke (Tara Rosandić u toj ulozi zrači ljubavlju i razumijevanjem) s mladim studentom Željcom (u poletnom tumačenju Luke Bulovića) zato jer on navija za HAŠK što će se promijeniti tek kada sazna da je Luka prijatelj Ice Hitreca.
  
  Jer koliko god Franta na prvi mah izgleda kao prethodnih današnjih netolerantnih (a potom i nasilnih) navijača on čak i više od svog najvoljenijeg kluba voli nogomet i obožava umijeće Ice Hitreca koji je u HAŠK-u. On bi ga rado doveo u svoj Građanski, ali ga nastavlja obožavati i onda kada mu to ne uspije. Isto tako Franta je i hrvatski domoljub koji će duboko proživljavati nacionalne probleme, ali će se teška srca povući kada ga to dovede do sukoba s vlašću koju na sceni personificira Šesto Čulo u interpretaciji Pere Juričića, jednako impresivnoj u tumačenju policajca prve Jugoslavije, kao i tajnog policajca NDH i poslije 1945. pripadnika OZNA-e. I kao što Šesto Čulo mijenja gospodare, tako se i Franta nepogrešivo nađe na suprotnoj strani, pa će vrlo brzo biti užasnut NDH-om i zločinima, posebice kada kao Srbin bude strijeljan igrač njegovog Građanskog koji je dva dana prije toga u Beču igrao za reprezentaciju takve Hrvatske.
  
  Niz komičnih situacija i ravnotežu snaga u malom svijetu Plavog podruma održava Egon Lehpamer – Lemi, šminker i varalica kojeg Ivica Pucar na šarmantan način tumači kao svojevrsnog, nešto agresivnijeg i odvažnijeg gospona Fulira dalmatinskog podrijetla. On jedini uspijeva svojim glumačkim preobrazbama u visoke tajne funkcionere svakog poretka prestrašiti primitivnog predstavnika vlasti. Raznolikosti tema i složenosti međuljudskih i društvenih odnosa znatan doprinos daje i Ana Majhenić efektnom epizodom sportske novinarke Naste Križanić koja odijevanjem i ponašanjem imirtira muškarca ostavljajući gledatelju da odluči čini li to ona zato što je u to vrijeme nogomet bio sport u kojem žene nisu imali što tražiti ili pak zbog svojih seksualnih sklonosti.
  
  Redatelj Želimir Mesarić svoju je inventivnost usmjerio prema uspješnom pronalaženju brzog ritma predstave i pružanju mogućnosti svakom od glumaca da iskažu svoje najbolje strane, te uklapanju njihovih vrlo različitih pristupa u cjelinu gdje će te različitosti vrlo dobro usporedno funkcionirati izazivajući smijeh gledatelja koje je nedvojbeno zadovoljila još jedna vrlo kvalitetna zabavna predstava Glumačke družine Histrion u kojoj je svojedobno nastupao i jedan od naših najvećih komičara Mladen Crnobrnja Gumbek (1939.-2000.). Zato je ova vrlo uspjela predstava koja se oslanja na tradiciju kabarea, ali u nju unosi i neke drugačije, suvremene elemente s punim pravom otvorila festival posvećen ovom virtuozu cabaretskog stila, festival koji je usprkos sveopćoj krizi ove godine okupio rekordno velik broj predstava od kojih su mnoge iznimno visoke vrijednosti.
  
  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 24. ožujka 2015.

Piše: