U radionici

Gradsko kazalište Trešnja, Zagreb: August Šenoa, Postolar i vrag, red. Saša Broz

• 
  
  Posljednja ovosezonska premijera u Kazalištu Trešnja uprizorenje je jedne od najpoznatijih povjestica Augusta Šenoe Postolar i vrag. Riječ je o tekstu temeljenom na slavenskoj narodnoj predaji, vrlo popularnom u dječjem i lutkarskom kazalištu zbog vizualnog potencijala u fantastičnoj radnji. Ova predstava Saše Broz oslanja se na novu i osuvremenjenu dramaturšku obradu Zinke Kiseljak koja nastoji tradicionalnu priču približiti dječjoj publici estetski i svjetonazorski. Postolar i vrag prije svega je pohvala lukavosti i snalažljivosti te iz suvremene perspektive nije bez etički dvojbenih implikacija, nastavlja se na tradiciju slavenske usmene književnosti koja uključuje brojne pripovjetke o priglupom vragu i okrutno lukavim junacima koji ga nasamaruju. No ova produkcija obrađuje osnovnu priču na način da se konvencionalna polarizacija dodatno osnaži i kategorički učvrsti.
  
  Postolar je siromašni vlasnik radionice koju želi prenijeti na svoju djecu koja nisu zainteresirana za postolarski zanat. Dobar je i blag čovjek, vrijedan i optimističan unatoč situaciji za koju polagano postaje jasno da je bezizlazna. Nakon što u očaju zavapi da bi za financijsku pomoć pregovarao sa samim crnim vragom, prozvani se isti čas pojavljuje sa spremnim ugovorom o otkupu duše. Centralni dio predstave zauzima drastična promjena u sustavu vrijednosti obitelji koja se naglo obogatila, postolarevu ženu i djecu posve obuzima identitet novopečenih bogataša, postaju rasipni i nezahvalni, dok dobri postolar još pronalazi sreću samo u svojoj radionici. Kritika suvremenog konzumerizma i ljudske sebičnosti općenito svakako je vrlo pozvana tema za dječje predstave, no dramaturški je ta reinterpretacija mogla biti i sretnije provedena da ritam predstave bude ujednačeniji i manje zamoran. Značenjski je predstava uslijed želje za didaktičnim tonom i jasnom završnom poukom odveć tendenciozna i jednodimenzionalna
  
  Daleko najsnažniji glumac u svakom je smislu Dean Krivačić u ulozi vraga, dok mu vrlo spretno pariraju rasplesane đavolje asistentice Nera Stipičević i Daria Knez Rukavina. Koreografiju potpisuje Žak Valenta, aktivan i uspješan u plesnim predstavama te fizičkom teatru, te je pokret glumaca zaista vrlo precizno elaboriran i vidljivo izvježban. Kostimi Sandre Dekanić su dopadljivi, ali iskorištavaju redom sve suvremene klišeje o prikazivanju vraga i njegove pratnje: crvena i crna koža, naznake konvencionalne rock estetike koja u kombinaciji s glazbom odgovarajućeg stila Borne Šercara ostavlja pomalo istrošen i kičast dojam. Krunoslav Klabučar kao postolar je korektan i drugi likovi također funkcioniraju u cijelini, no plošni su i zapravo nezanimljivi te se radnja nepotrebno raspršuje daleko oko same okosnice kako bi zadobila upravo agresivno poučni ton. Vizualno je također riječ o relativno predvidljivom kiču, masivna scenografija inače vrsnog scenografa Miljenka Sekulića funkcionalna je, no estetiski prilično gruba i suviše kruta za zanimljive transformacije, glazba i svjetlo kao da za cilj imaju površno blještavilo koje u djeci možda izaziva trenutno zanimanje, koje međutim brzo opada, a djeci srijoj od sedam godina moglo bi se ponuditi nešto intelektualno stimulativnije i sadržajnije.
  
  Lektirni naslovi u kazalištima uvijek su dobar potez i s razlogom je Postolar i vrag često na repertoarima zagrebačkih kazališta za djecu, no ova predstava unatoč dobroj ideji i odličnim glumcima ipak podbacuje, čini se najviše uslijed potcjenjivanja mlade publike. Kvaliteta predstave leži u već spomenutim izvođačima i tjelesnom aspektu igre, nekoliko duhovitosti te informativnosti za djecu budući da je riječ o književnom klasiku, no uz tako snažan autorski i izvođački tim razočaravajuća je površnost konačnog kazališnog proizvoda.
  
  © Ana Fazekaš, KAZALIŠTE.hr, 23. ožujka 2015.
  
  August Šenoa – Zinka Kiseljak
  Postolar i vrag
  redateljica Saša Broz
  premijera 20. ožujka 2015.
  autorica dramatizacije i dramaturginja Zinka Kiseljak, autor glazbe i songova Borna Šercar, scenograf Miljenko Sekulić, kostimografkinja Sandra Dekanić, koreograf Žak Valenta, grafičko oblikovanje Milan Trenc, oblikovanje svjetla Aleksandar Mondecar, kiparski i slikarski radovi Ana Sekulić, Miljenko Sekulić, Antun Sekulić, izrada rekvizite i likovna obrada Zoran Branković, majstorice šminke Irena Königsknecht, Tatjana Bjeliš, autor fotografija Damil Kalogjera, suradnica za jezik Đurđa Škavić, izrada scenografije KOVA d.o.o., iInspicijentica Leonila Grundler Gašparić
  izvode: Krunoslav Klabučar (Postolar Hinko), Dean Krivačić (Vrag), Vanda Vujanić Šušnjar (Ruta, njegova žena), Daria Knez Rukavina (Ognjenka), Nera Stipičević (Plamenka), Ranko Stojić (Putnik), Marijana Mikulić (Latica, njihova kći), Radovan Ruždjak (Eugen, njihov sin)

Piše: