Inovativan i drzak svijet

Teatar &TD, Zagreb: Copi, Teškoće s izražavanjem, red. Edvin Liverić

  • Teatar &TD, Zagreb: Copi, Teškoće s izražavanjem, red. Edvin Liverić

    Raul Damonte Botana (1939-1987), pisao je pod pseudonimom Copi. Iako to nije nimalo neobično u književnosti, s obzirom na marginalne teme kojima se bavio – homoseksualnost i transrodnost – čini se logičnim i razumljivim. Bio je član tzv. Panic Movementa koji je bio pod snažnim utjecajem Luisa Buñuela i Artaudova teatra okrutnosti. Stoga ne čudi što u njegovom tekstu, baš kao i u Liverićevoj adaptaciji, prepoznajemo neke od karakteristika tog pokreta. One se ponajviše očituju kroz kaotičnost odnosa među protagonistima, nastojanje da se izazove šok kod publike te kroz „otpuštanje destruktivne energije u potrazi za ljepotom i mirom“. Edvin Liverić je, osim sjajne režije, zaslužan i za prijevod dramskog teksta. Iako je tekst nerijetko na samoj granici apsurdnosti čime i sam kazališni izričaj pomalo koketira s istoimenom vrstom teatra, cjelokupnost teksta se samim time nimalo ne umanjuje. Dapače, čini se kako je upravo taj pomaknuti diskurs ono što predstavu, unatoč nazivu, čini lucidnom.
    Teatar &TD, Zagreb: Copi, Teškoće s izražavanjem, red. Edvin Liverić
    A eventualne poteškoće koje je zahtijevao prijelaz iz jednog u drugi rod (a ne samo spol!), glumcima je bio, sudeći po viđenom, gotovo bezbolan. Ni u jednom trenutku nisu pogriješili u izražavanju vlastita roda, čime se uvjerljivost njihove izvedbe i kompaktnost predstave dodatno učvrstila. Glumački ansambl sastavljen je od trojice glumaca čije izvedbe gotovo uvijek imaju iznimno pozitivan predznak. Takvim se glumcima ponekad i opraštaju sitniji propusti, no istodobno se od njih očekuje i briljantnost. Ovom predstavom Bojan Navojec, Dado Ćosić i Dean Krivačić potvrdili su status glumaca čiji talent vjerojatno može podnijeti sve redateljske i glumačke izazove. U gotovo epizodnoj ulozi pojavljuje se Vesna Stilinović koja na samu scenu ušetava poput kakvog deus ex machina, a uz njezin se pompozni izgled pojačan nemalom krinolinom (iako, očekivano, igra muški lik) svi ostali likovi čine minimalizirani. To se može očitati i kao znak snažne patrijarhalnosti koja i dalje vlada u društvu u kojem živimo, ali i kao podčinjenost vlasti i moći kojoj se, također, svakodnevno pokoravamo.
    Teatar &TD, Zagreb: Copi, Teškoće s izražavanjem, red. Edvin Liverić
    Bjelina scene odskače od uobičajenog – osim scenografije koja je prekrivena velikim bijelim plahtama, i kostimografija je u toj ne-boji. Prepoznatljiva kao simbol nevinosti, čistoće, dobrote i sigurnosti, bijela boja u ovom slučaju kao da se poigrava s netom navedenom simbolikom. Jer se na sceni događa upravo suprotno: jedan od likova sklon je razularenom ponašanju, česta su spominjanja defekacije i sudjelovanja u istom, a sibirska pustopoljina zasigurno se ne čini najsigurnijim mjestom za život. Bijela boja u kontrastu je i s razgovoro koji ne podliježe nikakvoj cenzuri, no ipak, ta bjelina kao da ipak pokušava naglasiti kako je zapravo nešto drugo mnogo važnije od svega prikazanog. Svi likovi u potrazi su ili teže za određenom vrstom ljubavi koju pokazuju onako kako najbolje znaju, svi pokušavaju činiti djela koja smatraju dobrima, svi ovise jedni o drugima i tek se zajedno osjećaju sigurnima. Seksualni identiteti ono su što dominira predstavom, no oni su tek dio identiteta koji obilježava određenu osobu, a pogotovo kad ona pripada transrodnim osobama.
    Teatar &TD, Zagreb: Copi, Teškoće s izražavanjem, red. Edvin Liverić
    Edvin Liverić hrabro se upustio u projekt poigravanja s kontroverznim autorom i tekstom te se u tome odlično snašao. Sjajna glumačka izvedba, brojne reference kojima se smisao samog teksta i izvedbe produbljuje i na suptilnije razine, odlično pogođena scenografija i kostimografija, ono su što još jednom Teatar &TD izdvaja iz ostalih komercijalnih kazališnih kuća u Zagrebu. Stoga, dok je ovakvih projekata, pa makar bili gotovo pa marginalizirani, hrvatski teatar može preživjeti.

    © Zvjezdana Balić, KAZALIŠTE.hr, 18. veljače 2015.

    Copi
    Teškoće s izražavanjem
    redatelj Edvin Liverić
    premijera 9. veljače 2015.
    prijevod i izbor glazbe: Edvin Liverić, oblikovanje svjetla Miljenko Bengez, glazbena obrada Marin Alvir, vizualni identitet predstave Decker+Kutić, fotograf predstave Damir Žižić, prijelom promotivnih materijala Dario Dević i Hrvoje Živčić
    izvode: Bojan Navojec (Madre), Dado Ćosić (Garbo, Garbenko), Dean Krivačić (Irina), Vesna Stilinović (Puškin)

Piše:

Zvjezdana
Balić