Na impresivnom nivou

Akademija dramske umjetnosti, Zagreb: Homer, Ilijada, red. Krešimir Dolenčić

• 
  
  Glumačka klasa Krešimira Dolenčića zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti u prošloj se sezoni iskazala inscenacijom Molièreova Tartuffea, a ovaj se put u drugoj postavi uhvatila ukoštac s klasikom u svakom smislu riječi, dramatizacijom Homerovog epa Ilijada. Dvorana F5 transformirana je u bojišnicu prema viziji studenata arhitektonskog fakulteta Dore Lončarić, Saše Košute i Maria Kralja; ograđena metalnom mrežom unutar koje i oko koje se razvija igra. Kostimi, koji su rezultat rada studentica Tekstilno-tehnološkog fakulteta Tee Bašić i Dijane Mihalić, prizivaju vojničku estetiku na relativno neutralan način te se istovremeno čini da su svi uniformirani i da to zapravo nitko nije, pri čemu je osobito zanimljivo i znakovito da se nikakva vizualno osjetna razlika ne stvara među dvjema zaraćenim stranama. Rješenja su jednostavna, ali jasna i efektna, uz tešku šminku i mračnu tematiku, čitav dojam pomalo vuče prema Pandurovoj estetici, no u odmjerenoj glumačkoj igri i protočnoj i duhovitoj režiji taj se dojam ubrzo gubi.
  
  Predstavi se gotovo besprijekorna, svaki je element i konceptualno i praktično savršeno na svome mjestu, počevši od herojskog dramaturškog pothvata koji je obavila mlada dramaturginja Dina Vukelić pošavši od prerade suvremenog talijanskog pisca Alessandra Baricca, u kojoj je svaki segment ispjevan iz perspektive jednog od glasova Homerovih likova. Kombinacijom fragmenata krutog epskog diskursa i posve razgovornog jezika s obiljem detalja, poštapalica, psovki postignut je savršen omjer homerovske retorike omekšane kolokvijalnim jezikom, bez pretezanja u monotoniju skandiranja ili banalnost kvazinaturalističkog govora. Čini se da su svi bitni elementi priče zadržani, što nije jednostavno postići kada je riječ o tekstu koji svoj pečat na umjetničko stvaralaštvo neprestano utiskuje više od dva i pol tisućljeća, pri čemu se predstava razvija ujednačeno kroz nešto manje od dva sata. Besprijekorna izmjena statičnih i dinamičnih prizora, prenapučenih scena i solilokvija, nejasna žamora i jasana glasa postiže sjajan ritam predstave. Dolenčić mnogo drži do osuvremenjivanja klasičnih predložaka na način da original ne okrnjuje, ali ga čini svakako pristupačnijim, počevši od teksta, nastavljajući kombinacijom različitih medija (video instalacije Willema Miličevića koja je većinu vremena poput snimke nadzorne kamere u pozadini zanimljiv i nenametljiv detalj, savršeno uklopljene glazbe Bojana Petkovića te elaboriranog i dojmljivog oblikovanja svjetla s potpisom Elvisa Butkovića) te, konačno, razrađenom igrom mladih glumaca.
  
  Glumački je predstava na impresivnom nivou, gotovo su svi izvođači ostavili snažan dojam punokrvnih profesionalaca s dodatkom onoga što našim starijim generacijama ponekad manjka; svježine i opipljivog užitka u igri. Romano Nikolić zasluženo je već poznato ime među mladim nadama dramske Akademije, ovdje igra vrlo zanimljivu interpretaciju Odiseja kao lukavog introverta suludog pogleda. Domagoj Janković još se jednom iskazuje u ulozi samodopadna manipulatora, koja mu gotovo neugodno dobro pristaje. No zvijezde večeri ipak su Karlo Mrkša kao slojeviti junak Ahilej, jednako uvjerljiv u prizorima mladenačkog bahaćenja gotovo besmrtnog heroja kao i u lijepim i dirljivim prizorima s nježnim Patroklom (kojega ništa manje uspješno tumači Bernard Tomić) te Luca Anić u vrlo originalnoj ulozi Helene, ne više elegantne i nedodirljive ljepotice, nego polupoludjele pijanice pogana jezika, lišene svih epiteta konvencionalne ženstvenosti i zgromljene težinom tereta permanentne objektivizacije, osjećaja krivnje i nemoći. Glumica je izuzetno duhovita i spretna te, čini se, besprijekorna osjećaja za ritam igre. Njezin je uspjeh utoliko veći što također igra suzdržanu i nježnu Andromahu koja oplakuje Hektora (kojega pak također uvjerljivo igra Kruno Bakota). 
  
  Ilijada klase Krešimira Dolenčića ne samo da može parirati profesionalnim hrvatskim kazališnim produkcijama, nego mnoge nesumnjivo i nadmašuje. Ako se možda može na trenutke primijetiti da pokojem glumcu nedostaje godina i iskustva, taj se dojam brzo raspline u sinergiji cjelokupnog ansambla i ne narušava ništa od pozitivnih impresija.
  
  © Ana Fazekaš, KAZALIŠTE.hr, 14. veljače 2015.
  
  Homer / Alessandro Baricco / Dina Vukelić
  Ilijada
  Ispit iz glume ADU, klasa Krešimira Dolenčića (studenti glume 1. i 2. godine MA)
  premijera 3. veljače 2015.
  adaptacija teksta Dina Vukelić, scenografi Dora Lončarić, Saša Košuta, Mario Kralj, mentorica Tanja Lacko, kostimografkinje: Tea Bašić, Dijana Mihalić, mentor Ivana Bakal, Irena Sušac, glazba Bojan Petković, oblikovanje svjetla Elvis Butković, video Willem Miličević, asistenti Dado Ćosić, Paolo Tišljarić, produkcija Mihovila Kuljiš
  izvode: Domagoj Janković (Agamemnon), Mateo Videk (Menalaj), Romano Nikolić (Odisej), Karlo Mrkša (Ahilej), Paško Vukasović (Prijam), Kruno Bakota (Hektor), Adnan Prohić (Paris), Luca Anić (Helena/Andromaha)
  gosti klase: Glorija Dubelj (Briseida), Bernard Tomić (Patr

Piše: