Jednu od najpopularnijih božićnih pjesama, širom svijeta znanu kao Jingle Bells, u nas prepjevanu kao Zvončići, daleke je 1857. napisao Amerikanac James Lord Pierpont (1822-1893) i objavio pod nazivom One Horse Open Sleigh. Skladana je da bi bila izvođena u povodu američkog Dana zahvalnosti i isprva nije bila osobito popularna. Zahvaljujući zabuni koja se pripisuje američkom autoru Robertu Fulghumu koji je u knjizi eseja It Was on Fire When i Lay Down On It objavljenoj 1989. nehotice zamijenio Jamesa Lorda Pierponta s njegovim ocem Johnom Pierpontom (1785-1866), između ostaloga i pjesnikom, u nekom su razdoblju mnogi usvojili ideju da je Jingle Bells djelo oca Johna, kako je zapisao Fulghum, a ne sina Jamesa, pravoga autora.
Šarmantna, djeci namijenjena zgoda Anđeli imaju krila, zar ne?, Lade Martinac Kralj izmaštana je priča o nastanku pjesme Jingle Bells iliti Zvončići, no njezin je glavni junak imenovan Johnom Pierpontom, a događaji u predstavi kao da kombiniraju elemente iz života Johna i Jamesa. Poetska sloboda. Druga premijera kazališta Trešnja otkako je u srpnju 2014. njegovom ravnateljicom postala Višnja Babić, Anđeli imaju krila, zar ne? primjereno je tempirana u vrijeme Adventa, a posrijedi je komad koji je na daskama istoga teatra igrao prije petnaestak godina. I ovom je prigodom režija povjerena istome redatelju, Ladislavu Vindakijeviću, dok je glumačka ekipa pomlađena.
Oblikovana kao niz sličica što karikiranom duhovitošću ilustriraju razne aspekte života u Sjedinjenim Državama sredinom 19. stoljeća, no slobodno, ne narušavajući narativnu kronologiju životopisa Pierpontova lika, skaču i u druga razdoblja – npr. u dvadesete-tridesete godine 20. stoljeća u gangstersko-(prohibicijskoj) epizodi – predstava nastanak Zvončića pripisuje naročitom zalaganju jednoga anđelka (u živahnoj izvedbi Tene Jeić Gajski) koji je osjetio da je, u času njihova susreta vrlo nesretan, štoviše samoubilački očajan nastavnik, odvjetnik, propovjednik, skladatelj, vojnik John Pierpont (Krunoslav Klabučar) čovjek koji u sebi nosi zametak anđeoske himne. Anđelak će dobrodušnom Pierpontu pomoći u mnogim teškim trenucima s kakvima se čovjek u životu susreće, a on će tijekom vremena pronaći nadahnuće za osmišljavanje buduće posvuda poznate skladbe.
Povijesnu točnost i vjerodostojnost od umjetničkih obradbi ne treba očekivati, stoga ni nejasnoćama oko oca Johna i sina Jamesa u ovom slučaju ne treba pridavati preveliku važnost, a premda Trešnja znade ponuditi živahnije i raskošnije komade, dražesna fantazija o Zvončićima prožeta humorom, pjesmom i s ponešto plesa prožeta nudi ugodnih pedesetak minuta poticajne i sadržajne zabave za 7+ publiku kojoj je upravljena.
© Janko Heidl, KAZALIŠTE.hr, 29. prosinca 2014.
Lada Martinac Kralj
Anđeli imaju krila, zar ne?
redatelj Ladislav Vindakijević
premijera 5. prosinca 2014.
scenografi Ivan Duić i Ladislav Vindakijević, autor glazbe Elvis Stanić, kostimografkinja Danica Dedijer, koreografkinja Đurđica Kunej, oblikovatelj rasvjete Zvonko Brnas, oblikovanje tona Daniel Biffel, autor fotografija Damil Kalogjera, izrada rekvizite i likovna obrada Zoran Branković, autor plakata Joško Marušić, suradnik za glazbu Matija Antolić, grafičko oblikovanje Sand, inspicijentica Leonila Grundler Gašparić
izvode: Krunoslav Klabučar (John Pierpont), Tena Jeić Gajski (Anđelak), Sanja Hrenar (Dirigent anđeoskog orkestra), Tvrtko Jurić (Angelo), Marijana Mikulić (Anđelica), Toni Šestan (Angelus), Ivana Bakarić (Direktorica škole), Hrvoje Barišić (Klijent), Leonila Grundler Gašparić (Glas inspicijenta), Laura Beljan, Ema Črnković, Rebeka Čuljak, Dora Jančić, Maja Kovačić, Tonka Kovačić, Antea Mandić, Lucija Žurić, Jan Bahat, Stjepan Gašparić, Mladen Hren, Gabrijel Kokot, Rafael Kokot, Mihael Rubinić, Sunčan Vojvodić (Anđeli / Đaci / Vojnici / Mafijaši / Siročići)
