Oživljena bajka

Aplauz Teatar, Zagreb: Lana Blaće i Marko Juraga, Orašar, red. Marko Juraga

• 
  
  Među najljepšim i najvrijednijim kazališnim adventskim tradicijama bez sumnje je i priča o princu kojega je zla vještica pretvorila u orašara, no koji zahvaljujući božićnoj čaroliji i strastvenoj mašti mlade djevojke vraća ljudski oblik te odvodi svoju spasiteljicu u Kraljevstvo darova. Ovoga puta ipak nije riječ o klasičnom baletu, nego adaptaciji slavne priče u formu mjuzikla. Dramatizacija Marka Jurage i Lane Blaće kombinira fabularni tijek baletnog libreta s motivima pripovjetke E. T. A. Hoffmana stvarajući u dva čina svojevrsnu zrcalnu strukturu; početni prizor badnje večeri u domu obitelji gradonačelnika preslikat će se u slavlje na dvoru bajkovitog kralja. Tekst je razrađen pomno i s mnoštvom duhovitih detalja na način da svaki lik ima priliku ovladati vlastitim karakterističnim diskursom, a budući da se većina glumaca pojavljuje u barem dvije uloge, u njihovim likovima osjeća se izvjesna šarmantna srodnost (koja potencira dojam zrcalnog odraza), iako je razlika jasno provedena kroz sve aspekte izvedbe da bi iluzija ostala nedirnutom. Manjkavost je dramatizacije što se na trenutke izvedba raspršuje uslijed silnog niza detalja i sitnih digresija kod kojih se čak i humor ponekad gubi naprosto zbog zamora.
  
  Autori glazbe i teksta također su redatelj Marko Juraga i Lana Blaće, ujedno i nositeljica glavne uloge djevojke koja se na putu odrastanja bori za održavanje svojih sanjarenja i djetinje mašte. Pjesme su zgodne, pamtljive, pomalo predvidljive, ali posve u skladu s žanrom, tekstovi jasni, a pjevačka izvedba dojmljiva. Svi su vokali redom dali odličnu izvedbu te bi bilo nepošteno ako ne i nemoguće pokušavati istaknuti pojedince u zajedničkom uspjehu. Opuštenost, humor, snažna sinergija, zadržavanje karaktera u svakom trenutku – sve to znači nevjerojatno puno kada je na nevelikoj sceni istovremeno dvadesetak ljudi. Plesačice Tamara Masnjak i Ivana Mesec u ulogama Amora i Fortune bile su divan dodatak predstavi koji se umjesto verbalno progovarao pokretom, gestom i mimikom. Iako je samog princa staloženo odigrao markantni Matko Knešaurek, najprivlačniji muški lik ipak je bio misteriozni Morpheus Drosselmayer kojega je utjelovio Matija Kačan. Unatoč nepobitnoj i zbunjujućoj sličnosti između tog lika i lika Ludog Klobučara iz filma Tima Burtona, Kačanov lik magnetski je privlačio znatiželju i simpatije gledatelja možda čak i na trenutke zasjenjujući druge protagoniste.
  
  Vrlo je zanimljiva i efektna ideja postave scene na kat, koja je na trenutke izvrsno rasterećivala veoma napučenu pozornicu ne narušavajući povezanost i komunikaciju među segmentima. Juraga je u suradnji s Jaroslavom Hoškom autor scenografije te je njegova režija vrlo spretno i konzistentno iskoristila to rješenje kroz čitavu predstavu. Vizualno, predstava je obilovala detaljima među kojima, nažalost, nije vladala stvarna kohezija te je u mnogočemu pretezala u kič. Iako božićna atmosfera kao i ovaj muzički žanr u načelu dobro podnose šarenu pretjeranost, ovdje je ona ipak predaleko prešla za granice odmjerene estetike. Dok su glumački prijelazi, ulazi i izlazi bili veoma lijepo izvedeni, scenografskim je promjenama nedostajalo iste elegancije. Intenzivne boje svjetla koje bi se prelilo preko pozornice tijekom određenih prizora i songova također su imale nepotrebno snažan efekt. Kostimografija Emilije Šušković-Jakopac bogata je, promišljena, no ponekad također pomalo rasuta, no valja svakako pohvaliti trud za taj ogromni pothvat. Velike ambicije malih kazališta treba poštivati i poticati te je hvale vrijedan ovaj vrlo kompleksan rad svih uključenih pri čemu gotovo nitko nije obavljao samo jedan od brojnih kazališnih poslova nego su kao kolektiv realizirali herojski podvig, što se tijekom izvedbe vrlo živo osjeti.
  
  S obzirom da je riječ o malom i mladom (osnovanom 2009) kazalištu, ova je predstava impresivan pothvat i obećavajući moment u njegovu razvoju. Najljepši i najdirljiviji aspekt predstave snažan je dojam da mnoštvo izvođača posve iskreno uživa u svome djelu, njihova suigra u kojoj nema velikih i malih uloga te su svi u svakom trenutku zaista prisutni i igraju svoje uloge s ljubavlju. Aplauz je s lijepim prostorom, malom kavanicom i ovim božićnim mjuziklom divna odredište za obiteljsku zimsku šetnju.
  
  © Ana Fazekaš, KAZALIŠTE.hr, 3. prosinca 2014.
  
  Lana Blaće i Marko Juraga
  Orašar
  redatelj Marko Juraga
  premijera 30. studenog 2014.
  tekst, stihovi i glazba Lana Blaće i Marko Juraga, koreograf Dejan Jakovljević, koreograf dječjih brojeva Siniša Križaj, scenograf Marko Juraga, suradnik scenografa Jaroslav Hoško, kostimografkinja Emilija Šušković-Jakopac, oblikovanje kostima Martina Gajšak, Lorena Podolski, Viktorija Kulonja, Mirna Mihoković, Nada Oršolić, zborovođa Matija Škvorc, zbor raspisao Matija Škvorc, savjetnik za mačevanje  Lovro Buva, oblikovatelj maske Dalibor Šakić, oblikovatelj vlasulja Irena Ružić, asistentica redatelja Marina Pejnović, nspicijentica Ena Subotić
  izvode: Matko Knešaurek (Orašar, Princ Albert, Mladić), Lana Blaće (Klara), Ivan Đuričić / Goran Malus (Karl Silberhause, Kralj), Jasna Jozić (Anna Silberhause, Vila Snijega), Matija Šakoronja (Fritz, Smrad, Šegrt), Matija Kačan (Morpheus Drosselmayer), Tamara Masnjak (Amor), Ivana Mesec (Fortuna), Slavko Juraga (Kralj Miš), Romano Nikolić (G. Dirigent, Miš, Pi Mo Chay), Ana Marija Žužul / Martina Čvek (Gđa. Dirigent, Lope De Chocolate), Ivan Grčić (G. Mesar, Sivi, Hasan Kafa), Irena Raduka (Gđa. Mesar, Hanna Praline), Matija Škvorc (G. Doktor, Šegrt), Jadranka Gospodnetić (Gđa. Doktor, Flora), Adnan Prohić / Dado Ćosić (Wilhelm, Vasilij Marmeladov), Danijela Vuković (Služavka), Kristijan Dragović (Sluga), Ivša Galić (Sluga), Fabijan Komljenović (G. Bankar, Sluga), Ana Balić/ Petra Zadro (Gđa. Bankar), Anabela Barić, Ružica Gačić, Dubravko Kovačić, Anita Huđek (Zbor), Lara Gabrić, Luka Gabrić, Luka Karakadić, Filip Šoštarić, Luka Šoštarić (Djeca)

Piše: