Tradicionalno veselo

Dječje kazalište Branka Mihaljevića: Betlehemska zvijezda (prema slovačkim narodnim pričama), red. Petronela Dušová

• 
  
  Dječje kazalište Branka Mihaljevića u predblagdansko je vrijeme tradicionalno predstavilo prigodnu božićnu predstavu. Ove se godine radi o naslovu Betlehemska zvijezda, tekstu koji je temeljen na slovačkim narodnim pričama, a za čiji prijevod je zaslužna Maja Lučić dok dramatizaciju i režiju potpisuje Slovakinja Petronela Dušová. Lutkarsko-glumačku predstavu u božićnom ozračju otvaraju dva betlehemara (Lidija Kraljić i Edi Ćelić) koji ulazeći među publiku s jaslicama, navješćuju priču koju će nam prikazati. Radnja ispočetka djeluje na dvije razine: duhovnoj i svjetovnoj. S jedne strane prikazuje sukob dobra i zla (Bog šalje anđele na zemlju kako bi navijestili rođenje Isusovo, a istovremeno Vrag šalje svoje podanike da mu donesu grešne duše), a s druge svjetovne zgode i nezgode vesele grupe pastira. Ubrzo se dvije razine isprepliću da bi kulminirale u pobjedi dobra te dobile razrješenje u biblijskom prikazu pohoda pastira i tri mudraca u Betlehem na poklon malom Isusu.
  
  Petronela Dušová na zanimljiv je način pokušala ispričati dobro znanu priču poigravajući se na dramaturškoj i redateljskoj razini s tradicionalnim i suvremenim elementima. Zadane duhovne elemente priče osuvremenila je ubacivši zgode i nezgode veselih pastira, kombinaciju kajkavskog, slavonskog i dalmatinskog govora, tvoreći brojne simpatične i duhovite trenutke, a da pritom nije izgubila važnost temeljnih biblijskih poruka. Režijski je koristila brojne elemente: dva betlehemara su glumci naratori, animatori svih lutaka koje se pojavljuju (Anđeo i Vrag su gigantske lutke koje prikazuju lice dok njihovo tijelo čini tijelo animatora, pastiri i mudraci su stolne lutke u obliku čunjeva kojima animatori posuđuju svoje ruke, ovčice su stolne lutke…), pojedine scene igraju se tehnikom teatra sjena, pjevni songovi su česti, a igra na sceni okarakterizirana brzim i čestim izmjenama. U prilog režijskom i dramaturškom konceptu ide dopadljiva likovnost te praktična scenografija. Betlehemari i pastiri su odjeveni su u nošnje koje su kombinacija slovačkih i hrvatskih, centralno mjesto na sceni zauzima izdignuti prostor (stol) na kojem se odvija radnja (glumci/lutkari sami stvaraju i rastvaraju scenografiju prostora zbivanja), iza njega je tamnoplavi paravan koji u jednom trenu predstavlja zvjezdano nebo, a razmicanjem paravana otvara se platno za teatar sjena. Lutke u obliku čunjeva iznimno su simpatične i likom uvjerljive u karakterizaciji likova jednako kao i gigantske lutke Anđela i Vraga, a sve je začinjeno melodičnim napjevima.
  
  Glumačko-lutkarski dvojac čini srž ove izvedbe. Lidija Kraljić i Edi Ćelić postojani su i koncentrirani u ovoj tehnički zahtjevnoj i pomalo kompliciranoj redateljskoj zamisli u kojoj se izmjenjuju u likovima betlehemara, animatora pastira, ovčica, mudraca, Isusa, Anđela, Vraga, sastavljaju i rastavljaju scenografiju, igraju se teatrom sjena, pjevaju, stiliziraju glasove, izmjenjuju narječja… Energija i snaga kojom njih dvoje to obavljaju od početka do kraja zavidna je u svakom pogledu. Precizni su i uvjerljivi u svom nastupu iz vizure svih elemenata glumačko-lutkarskih tehnika te zaslužuju samo riječi hvale.
  
  Usprkos pozitivnom općem dojmu koji je ostavila premijerna izvedba, u silnoj želji za što boljim ostvarenjem, redateljica je pomalo i pretjerala. Redateljski je koncept pretrpan velikim brojem različitih lutkarskih tehnika, količinom zadataka koje glumačko-lutkarski dvojac mora obavljati, kompliciranom mizanscenom, različitim planovima igre, dvjema razinama priče, a sve navedeno se u nekim trenutcima odvija prebrzo pa se stvara dojam kaotičnosti. Jednako tako priča o borbi dobra i zla (Anđeo i Vrag) čini se nametnuta i dramaturški nedorađena. Oni se pojavljuju na kratko, u razmacima, a razrješenje njihovog sukoba je banalno, nemotivirano i požureno (Vrag želi ukrasti malog Isusa u čemu ga Anđeo sprječava probadajući ga mačem). Izgleda kao da je taj dio naknadno umetnut u priču o pohodu pastira i mudraca samo kako bi se dodatno obogatila radnja i podcrtala poruka o pobjedi dobra pa se nije imalo vremena detaljnije pozabaviti time. Bez ove razine, predstava bi funkcionirala besprijekorno, a ovako se nepotrebno dobila komplikacija koja odskače od ostatka priče.
  
  Božićna predstava Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku tako će tradicionalno ipak, unatoč nekim nedostatcima (čitaj manje je više!), razveseliti mališane u ove blagdanske dane uvodeći ih u atmosferu porukama o miru i dobru svojim završnim stihovima „Sreću, zdravlje i mir sveti želimo vam mi i još k tomu da budete sretni, veseli. Čudo se dogodilo, djetešce se rodilo i veselje cijelom svijetu još je donijelo.“
  
  © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 2. prosinca 2014.
  
  Betlehemska zvijezda
  (prema slovačkim narodnim pričama)
  redateljica Petronela Dušová
  premijera 29. studenoga 2014.
  dramatizacija Petronela Dušová, scenografija i lutke Miroslav Duša, kostimografija Karolína Kamenská, glazba Peter Tarkay, voditelj tehničke službe Dražen Golubić, inspicijent Zdenka Kovaček
  izvode: Aleksandra Colnarić, Đorđe Dukić, Lidija Kraljić, Edi Ćelić

Piše: