Nerealizirani potencijal

Gradsko kazalište Joza Ivakić, Vinkovci: Waldemar Bonsels, Pčelica Maja, red. Maja Lučić

• 
  
  Druga ovosezonska premijera Gradskog kazališta Joza Ivakić iz Vinkovaca je lutkarska predstava Pčelica Maja, rađena po djelu njemačkog autora za djecu Waldemara Bonselsa. Priča o pčelici Maji poznata je i mlađim i starijim generacijama u različitim adaptacijama još od davne 1912. godine kada je prvi put objavljena. Nakon izlaska iz ćelije saća u košnici, mala se Maja odlučuje upustiti u veliku avanturu kako bi upoznala svijet oko sebe i srela ljude o kojima je čula sve najbolje. Na svom putu susreće se s brojnim opasnostima te upoznaje brojne žitelje livade: zlatnu Maru Pepi, muhu Pucka, balegara Kurta, vilin konjica Schnuka, cvjetne vilenjake, krijesnice, bumbara Slavka, pauka Teklu, strašne stršljene… Snalazeći se kako zna i umije u raznim prilikama i neprilikama iz novih poznanstva uzima ono najbolje i postaje bolja pčelica koja na kraju u plesnom ratu pomaže u obrani svog doma od strašnih stršljena.
  
  Iznimna likovnost predstave, visoka razina animacijskih vještina te korištenje različitih efekata i lutkarskih tehnika ono su po čemu ova predstava odskače od sličnih. Trdin je od spužvi osmislila i izradila nadasve simpatičnu (zelena livada, šareno cvijeće, stabla…) i praktičnu scenografiju koja izgleda masivno i uvjerljivo, a istovremeno je iznimno praktična za brze promjene scena. Poput scenografije i likovnost lutaka primjerena je uzrastu i vizualno dopadljiva, a sudeći po visini razine animacije, lutke su i tehnološki izrađene jednako kvalitetno. Ansambl se u takvim uvjetima izvrsno snašao bar što se animacije tiče. Katarina Arbanas, Maja Lučić, Selena Andrić, Martina Stjepanović, Dina Vojnović i Zorko Bagić uvjerljivo su vladali različitim animacijskim tehnikama u predstavi (stolne lutke, štapne lutke i teatar sjena). Bili su brzi, precizni, točni i koncentrirani u redateljičinoj zamisli koja se temeljila na zahtjevnim akrobacijama lutke i plesnim pokretima.
  
  Unatoč izvrsnosti navedenih elemenata predstava je pala na tri stvari: neuspjeloj dramatizaciji, nesnalaženju dijela ansambla i neuvrštavanja komunikacije s publikom u redateljsku zamisao. Dramatizacija Tatjane Bertok Zupković nažalost nije dobra. Replike likova duge su, narativne i spore, a nisu niti lutkarski mišljene. Također ima dosta nelogičnih mjesta gdje se vjerojatno kratilo original, a samim time priča u cjelini izgleda kao niz nepovezanih i nedovršenih scena što je opet rezultiralo nejasnoćom krajnje poruke predstave. Redateljica Maja Lučić evidentno je prepoznala probleme dramatizacije pa je pokušavala ubrzati ritam i razbiti monotonost scenske radnje pomoću melodičnih napjeva, korištenjem različitih tehnika i zahtjevnih vještina animacije lutaka (plešu, pjevaju, izvode akrobatske točke…), efektnim korištenjem teatra sjena… Međutim, ni to nije moglo pomoći.
  
  Naprotiv, izazvalo je suprotni efekt jer su nastajali kratki nizovi u brzom ritmu nakon kojih je slijedio povratak u spori ritam i monotonost i tako uvijek iznova. Drugi problematični element izvedbe je nesnalaženje glumaca i izostanak reakcije na činjenicu da je na predstavu došao veliki broj djece koja su iznimno bučila. Zorko Bagić, Martina Stjepanović i Dina Vojnović nastavili su igrati istim intenzitetom glasa te su u takvoj situaciji veliki dijelovi teksta i songova ostali nerazumljivi. Treći element koji je i povezan s drugim je iznenađujuća činjenica da redateljica u svoje viđenje nije uvrstila komunikaciju s publikom za što je bilo mnoštvo prilika. Takav način komunikacije s publikom od početka izvedbe dodatno bi zainteresirao djecu i rezultirao pozornošću čime bi se izbjegla buka i nezainteresiranost malih gledatelja.
  
  Nova premijera Gradskog kazališta Joza Ivakić nije nažalost uspjela postati sve ono što je mogla biti. Dopadljiva i zanimljiva likovnost predstave, visoka razina animacijskih vještina, kombinacija lutkarskih tehnika te melodični i simpatični dječji napjevi ostali su u sjeni nesnalaženja dijela ansambla i neuspješnog pokušaja dramatizacije originala. S obzirom na autorski tim koji je radio na predstavi očekivanja su bila velika, ali dramatizacija, mladost i neiskustvo ipak su uzeli svoj danak.
  
  © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 15. studenoga 2014.
  
  Waldemar Bonsels
  Pčelica Maja
  redateljica Maja Lučić
  premijera
  dramtizacija Tatjana Bertok-Zupković, asistentica redateljice Katarina Arbanas, lutke i scenografija Ria Trdin, autor glazbe Miroslav Vuković, oblikovanje rasvjete Stjepan Andabak, dizajn plakata Dubravko Mataković
  izvode: Selena Andrić, Katarina Arbanas, Zorko Bagić, Martina Stjepanović, Dina Vojnović, Maja Lučić

Piše: