Povratak velikog dramatičara

Kazalište Mala scena, Zagreb: Tom Stoppard, Prava stvar, red. Ivica Šimić

  • Kazalište Mala scena, Zagreb: Tom Stoppard, Prava stvar, red. Ivica Šimić

    Tom Stoppard je i u nas osamdesetih godina prošlog stoljeća bio smatran jednim od vodećih svjetskih dramatičara, a posebno je bio cijenjen način na koji je značenjsku kompleksnost svojih komada ostvarivao u jeziku kojim je precizno profilirao svoje likove, istodobno se virtuozno poigravajući s izgovorenim gotovo svakodnevnevnim rečenicama i tako ostvarujući dubinsku analizu odnosa emocija i razuma. No, kako je naš teatar svoj izričaj kasnije (ponekad i vrlo uspješno) tražio u drugačijim stilskim postupcima, tako je i Stoppard iščeznuo iz središta zanimanja naših kazališnih djelatnika. Međutim iznimno bitna sastavnica suvremenog teatra može biti utemeljena i na vrijednom tekstu i visokim jezičnim standardima, a da pritom ne bude samo nastavak građanskog teatra. Uspjele izvedbe takvih tekstova mogu biti i značajna suvremena nadgradnja te tradicije kritički je pritom mijenjajući. A kada se to radi s toliko duha, humora i cinizma poput Stopparda onda se može očekivati i iznimno kvalitetan kazališni događaj i od nove izvedbe njegove Prave stvari u kazalištu Mala scena koje njome slavi dvadeset i pet godina postojanja. Jer baš je tim komadom Mala scena započela svoje značajno djelovanje kao prvo privatno kazalište u nas. Pokrenuli su ga i do danas vrlo uspješno vode Ivica Šimić (koji je režirao i tu prvu predstavu, uz to glumeći Maxa) i Vitomira Lončar (u prvoj izvedbi je igrala Annie, a u ovom remakeu je producentica).
    Kazalište Mala scena, Zagreb: Tom Stoppard, Prava stvar, red. Ivica Šimić
    U uvodnoj, opravdano glumački preigranoj sceni, Frane Perišin kao Max gradi kulu od karata čekajući povratak s puta u inozemstvo supruge Charlotte (Jasna Bilušić) za koju je uvjeren da ga vara, jer je pronašao u ladici njezinu putovnicu, a ona ne želi odgovarati na njegove optužbe, jer je uvrijeđena što je on kopao po njezinim stvarima. Da su Maxovi zaključci bili krivi saznajemo u sljedećem prizoru u kojem Jasna Bilušić s drukčijom kosom i drugim, znatno prirodnijim načinom, ali jednakim intenzitetom glumi suprugu koja jedva komunicira s mužem, jer joj je dosadan. Međutim taj suprug nije Max nego Henry (Dražen Čuček), uspješan dramatičar i autor teksta predstave u kojoj je ona večer prije toga na pozornici odigrala bračnu svađu s Maxom. U to ih posjećuju Max koji je obiteljski (a prvenstveno Henryev) prijatelj i njegova atraktivna supruga Annie (Jelena Veljača) koja se ubrzo otkriva kao Henryeva ljubavnica. Tako Stoppard u samom početku Prave stvari vrlo efikasno i precizno predstavlja bitne elemente svog komada. Kroz neočekivane obrate u bračnim i izvanbračnim spletkama gotovo vodviljske radnje on na originalan način isprepliče odnos života i kazališta. Likovi postaju sve složeniji kako se njihove sklonosti prema različitim partnerima mijenjaju ne samo zbog mijena osjećaja i posustajanja erotske privlačnosti nego i zbog njihovih ambicija i rada u teatru koji im bitno određuju živote.
    Kazalište Mala scena, Zagreb: Tom Stoppard, Prava stvar, red. Ivica Šimić
    Najpotpunije je to izraženo likom Henryja, koji je kao dramatičar Stoppardu i najbliži (pa ga mnogi doživljavaju i kao svojevrstan autorov alter ego). Tu najsloženiju ulogu čovjeka koji uživa u svom talentu i uspjehu, a i intelektu i umijeću precizne uporabe riječi kao i u poigravanju tuđim sudbinama ne samo u svojim komadima nego i u životu iznimno je sugestivno odigrao Dražen Čuček iskazujući svu snagu i kompleksnost svoje glumačke osobnosti koja se s maksimalnim uživanjem predaje liku koje tumači i taj užitak prenosi i na gledatelja čak i u onim trenucima u kojima dojmljivo interpretira Henryevu borbu s osjećajima koji ga razdiru kada se poput Maxa u njegovom komadu nađe u ulozi prevarenog muža, nastojeći karakterističnim intelektualiziranjem neutralizirati patnju koju drži jadnom i nedostojnom njegove superiorne ličnosti.
    Kazalište Mala scena, Zagreb: Tom Stoppard, Prava stvar, red. Ivica Šimić
    Jasna Bilušić kao njegova prva supruga Charlotte pokazuje istu snagu glumačke osobnosti i jednako uspješno prezentira sve nijanse osjećaja, a i životnih stavova, doduše u znatno manjem broju scena koje međutim predstavljaju najviše domete ove predstave i dokaz Stoppardove veličine i u današnjem kazališnom trenutku, posebice kada se s punim osobnim angažmanom i uvjerenjem na izvaredno uvjerljiv način tumači sjajan piščev dijalog. To uspijeva i u epizodama Lani Heleni Hulenić kao njihovoj buntovnoj kćerci tinejdžerici Debbie, Mislavu Čavajdi kao mladom glumcu (i Annienom novom ljubavniku) Billieu, a i Marku Hergešiću kao primitivnom političkom zatvoreniku Brodieu, a nešto manje Frani Perišinu koji je Maxa prečesto ocrtavao jednakim podizanjem glasa koji prelazi u viku.
    Kazalište Mala scena, Zagreb: Tom Stoppard, Prava stvar, red. Ivica Šimić
    Unatoč tom ipak sitnom nedostatku Prava stvar bila je blizu tome da postane velika predstava. Režija Ivice Šimića dopustila je maksimalno iskazivanje glumačkih osobnosti i njihovo prožimanje sa zanimljivim i složenim Stoppardovim likovima, precizno određujući ritam predstave i pridonoseći tome da svaka poanta virtuoznog teksta bude naglašena na pravi način. Nažalost niti je on na isti način uspio usmjeriti Jelenu Veljaču u ulozi Annie, a čini mi se da je i ona usprkos trudu krenula pogrešnim putem. Moguće je razumjeti producentske razloge da se popularnu osobu i lijepu ženu (što za ulogu Annie nije zanemarivo) koja se bavi pisanjem nagovori da se nakon višegodišnje godina stanke vrati glumi, a i njezine razloge da se opet okuša na pozornici. Čini se ipak da je Jelena Veljača (a možda i redatelj) bila zavedena stanovitim sličnostima između Annie i nje same (bar onakve kakvom se predstavlja u svojim kolumnama), pa nije niti pokušavala tražiti neku svoju moguću glumačku osobnost koja bi bila kompatibilna s onom ostalih članova i članica ansambla nego je svoje poznavanje glume koristila da bi u Annie pronašla svoju spisateljsku osobnost. A da bi nešto iz stvarnosti ili iz drugog medija moglo djelovati na sceni nije ga dovoljno samo preslikati nego mu je nužno naći pravi teatarski oblik. No, to u iznimno bitnom dijelu predstave – odnosu Henrya i Annie nije bio slučaj, pa je stoga i cjelini nedostajalo uvjerljivosti.

    Zato Prava stvar ipak nije u cijelosti bila toliko prava koliko se moglo očekivati, ali su njezini parcijalni visoki dometi ipak rezultirali zanimljivom predstavom koja je na dostojan način obilježila dvadesetpetogodišnjicu Male scene usput podsjećajući našu kazališnu sredinu na vrijednosti jednog velikog suvremenog dramatičara.

    © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 14. studenoga 2014.

    Tom Stoppard
    Prava stvar
    redatelj Ivica Šimić
    premijera 5. studenoga 2014.
    prijevod Adrienne Hewitt, redaktura Lara Hölbling Matković, scenografkinja Dinka Jeričević, kostimografkinja Mirjana Zagorec, oblikovanje svjetla Željka Fabijanić Šaravanja, oblikovanje zvuka Vedran Peternel, fotografije Saša Novković, producentica Vitomira Lončar, pomoćnica producentice Tatjana Lisac
    izvode: Jelena Veljača (Annie), Dražen Čuček (Henry), Jasna Bilušić (Charlotte), Frane Perišin (Max), Mislav Čavajda (Billy), Lana Helena Hulenić (Debbie), Marko Hergešić (Brodie)

Piše:

Tomislav
Kurelec