Zagovor crnih klaunova
Gradsko kazalište Marina Držića Dubrovnik / Kazalište PlayDrama, Split: Daniil Harms, Nalik na tikvu, red. Goran Golovko
-
Drugi premijerni naslov Kazališta Marina Držića ostvaren u koprodukciji s Kazalištem PlayDrama iz Splita je, moglo bi se reći, rezultat i slijed dugogodišnje suradnje dubrovačkog kazališta sa splitskim glumcima i redateljima pa i kazalištima. Kazalište PlayDrama znano je dubrovačkoj publici po gostovanjima, Goran Golovko režirao je u Dubrovniku Žudnju Sarah Kane, a Trpimir Jurkić čest je i rado dočekivan glumački gost u repertoarnoj ponudi Kazališta Marina Držića. Od Oca Elvisa Bošnjaka, predstave koja je u režiji Joška Juvančića igrana na komornoj sceni u Teatru Bursa, pa do ne tako davne produkcije Braće Karamazova (režija Dejan Projkovski). Napokon, predstava Nalik na tikvu i cijeli ovaj slučaj Harms i domišljen je u Splitu, s prvim premijernim predstavljanjem u Dubrovniku a potom u splitskom Domu mladih.
Takav ciljani koprodukcijski izbor u ovom je slučaju podario dobar rezultat uz zasigurno i neka logična organizacijska opravdanja ostavljanja drugih premijernih zadataka i obveza nevelikom matičnom domaćem dubrovačkom glumačkom ansamblu koji, nakon ovog završnog izbora s potpisom aktualne ravnateljice Jasne Jukić, uskoro nastavlja ploviti s programskim konceptom novog ravnatelja Ante Glavinića. A svoje koprodukcije razloge zasigurno ima i Elvis Bošnjak s PlayDramom. Ali sve to i nije toliko važno ako rezultat opravdava takav i umjetnički i organizacijski dogovor. Kakav je i bio ovaj dubrovačko-splitski i obratno.
Drugi ovosezonski premijerni izbor dubrovačkog kazališta, nakon inauguralnog Prikazanja muke Isusove Ivana Antuna Nenadića (režija Ivan Leo Lemo) je – Harms! Po svemu neobičan i možda iznenađujući završetak jednog slijeda koji je računao upravo na ovakva, ponekad teško i jedva ili nategnuto opravdana, posezanja u repertoarnoj razuđenosti koja se nudila kao koncept. I takva ostajala. U frekventnoj izmjeni novih naslova i premijernih predstavama obvezujućih brojki što god to značilo.
Predstava Nalik na tikvu nudi izbor prizora iz pera najintrigantnije osobnosti ruske avangarde, Daniila Ivanoviča Juvačova Harmsa, autora koji je svojim djelom ali i biografijom, svjedočanstvom Staljinova terora, i tragičnim usudom ostao nadahnjujućim povodom za sve češća scenska uprizorenja i svekolika druga i ne samo teatarska posezanja. Kao zaštitni znak grupe Oberiu tridesetih godina prolog stoljeća ili Udruženja realne umjetnosti, Harms je svojim apsurdnim teatrom, ostavštinom maštovitih besmislica i literaturom koja nije imala uzore i nije poštovala autoritete, ostao amblematskim piscem koji provocira i ne trpi ravnodušnost. Pisac koji drugačije misli. I koji, od onih koji u kazalištu posegnu za njegovim tekstovima, traži apsolutnu posvečenost, angažman i, prije i poslije svega, jednaku spremnost na igru s posljedicama. „Daniil Harms slavi ljudski zločin, našu podlost, niskost, mržnju, prostotu i besmislenost naših zapitanosti. Harmsov zločin je poželjan, on se izvršava i prihvaća s veseljem.
U njemu nema ništa neviđeno, nečuveno ili nečovječno.“ – pojašnjava Elvis Bošnjak u programskoj knjižici alibije ovog uprizorenja. Otuda i izbor iz onog znanog Harmsovog apsurdnog glosarija iz kojeg nas uvijek iznova zatiću i zabavljaju besmisleni susreti, apsurdni prizori, začudni snovi, nemogući razgovori i opominjuće tišine. Starice koje padaju, pokojnici i brojni zapleti zaumnih priziva. Zagonetke i rebusi kojima ne možemo odoljeti. I ne pokušavajući ih odgonetnuti. Preispitujući potrebu za smijehom i njegovim, najčešće, tužnim, gorkim pa i bolnim razlozima. Napokon, o Harmsu je riječ. „Jučer mi je tata rekao da će me pratiti nevolje sve dok budem Harms.“ (Daniil Čarms, 23.prosinca 1936.).
Redatelj Goran Golovko slaže razigrani mozaik odabranih Harmsovih proznih etida slijedeći njegove apsurdne odraze tame i strahova malog čovjeka, uzaludnost njegovih žudnji, stvarnih strahova, ali i boli i ljubavi zavijene u očuđene slike koje povezuju naizgled nemotivirani i nelogični slučajevi koji ignoriraju vrijeme. Ostajući tako svevremeni. I logično današnji. Nalik na tikvu do kraja je glumačka predstava kojoj su podređeni prinosi ostalih umjetničih suradnika: scenografa Ozrena Bonačića, skladatelja Gordana Tudora i Maria Leka s duhovitim kostimografskim rješenjima te posebno koreografa i suradnika za scenski pokret Alena Čelića. Glumci Elvis Bošnjak i Trpimir Jurkić, dva razigrana, tužna, sjetna, izgubljena i ostavljena crna kostimirana klauna uspješno se poigravaju odabranim iz obilja Harmsovih apsurdnosti i na gotovo praznoj sceni oskudnih rekvizita uspjevaju zabaviti uživajući u „veseloj posljedici svoje zaigranosti“. Pa i publike koja, uvučena u atmosferu ovog ozbiljnog i sjetnog kabarea za odrasle, prepoznaje i brojne aktualne apsurdnosti svijeta koje je Harms svojim slučajem, djelom i usudom anticipirao. Nalik na tikvu je, moglo bi se reći, zajednički kazališnih zagovor Golovka, Bošnjaka i Jurkića, predstava koja postavlja pitanja, kao Harmas ne nudi odgovore, i računa na publiku.
© Davor Mojaš, KAZALISTE.hr, 31. listopada 2014.
Daniil Harms
Nalik na tikvu
redatelj Goran Golovko
premijera 24. listopada 2014. (Dubrovnik), 29. listopada 2014. (Split)
prijevod Irena Lukšić, dramatizacija: Elvis Bošnjak, Goran Golovko, Trpimir Jurkić, koreograf Alen Čelić, scenograf Ozren Bakotić, kostimograf Mario Leko, suradnica kostimografa Ana Marin, skladatelj Gordan Tudor, zvučni efekti Mario Ilinčić, oblikovatelj svjetla Siniša Jakovčević
izvode: Trpimir Jurkić, Elvis Bošnjak
Piše:

Mojaš