Besmislenost materijalnoga

Gradsko dramsko kazalište Gavella, Zagreb: Miroslav Krleža, Hrvatski bog Mars, red. Sebastijan Horvat

• 
  
  U svijetu i u nas obilježava se stota godišnjica početka Prvoga svjetskog rata. Uz uobičajene političke i povijesno-znanstvene skupove ne čini se nimalo neobičnim ni posezanje za umjetničkim djelima koja, na bilo koji način, tematiziraju istu problematiku. Jer bijeg u umjetnost, makar to bio samo pokušaj, u svako se vrijeme čini mudrom odlukom. Ipak, slovenski redatelj Sebastijan Horvat, nije pribjegao umjetnosti kako bi uljepšao stvarnost. Naprotiv te uz pomoć dramaturga Milana Markovića Matisa, Krležin je tekst iskoristio kao prikaz „svih užasa svijeta u kojem živimo“. A surovost strahota starih čitavo stoljeće, u mnogočemu su i današnjem gledatelju potpuno bliske.
  
  Postavljanjem malog čovjeka u središte pozornosti, Horvat je približio dvije epohe, onu s početka 20. stoljeća i današnjicu. Dva je vremena povezao dvama likovima, Vidom Trdakom (Krležinim domobranom iz Prvoga svjetskog rata) i Ivanom (suvremenim bankarskim činovnikom). I dok Ivan odlazi na psihoterapiju zbog problema na poslu, ali i sveoprisutne emotivne distanciranosti, Vidova se terapija odvija na ratištu, a potom u bolnici u kojoj je okružen suborcima, ali i nekim potpuno novim ideološkim shvaćanjima. Na taj su način dva razdoblja spojena upravo marginalcem koji je tijekom svih godina uvijek ostao isti – razočaran, prevaren, nadjačan i nemoćan, a njegovom nepromjenjivošću se i samo stogodišnje razdoblje čini zaustavljenim, a svi politički sustavi potpuno jednaki.
  
  Dualnost predstave podcrtana je i scenografijom. I dok je u prvom dijelu nalik muzeju (propalih) hrvatskih artefakata u kojem se mogu pronaći slike brojnih političara, razni predmeti religijskog predznaka, puške i zaboravljeni ostaci još zaboravljenijeg socijalizma, u drugom se dijelu pretvara u niše ispunjene bolničkim krevetima. Efektnošću zapravo pojednostavljenih scenografskih rješenja, osim što se nastoje naglasiti sam tekst i poruka predstave, kazalištarci su gledateljima pokušali prikazi i besmislenost materijalnog što posebno dolazi do izražaja kad su svi muzejski primjerci odbačeni u kut, uz zvuke brojnih hrvatskih glazbenih hitova.
  
  U glavnim ulogama Ivana i Vida nastupa odlični Amar Bukvić koji gotovo neprimjetno prelazi iz jednog u drugi lik, što se osim u promjeni glumačkog stila manifestira i u dijalektalnoj promjeni govora, Bukvić se još jednom potvrdio kao glumac koji se potpuno posvećuje ulogama koje tumači. Iako su i ostali glumci dali nezanemariv obol kvaliteti cjeline, valja izdvojiti i Franju Dijaka koji je svojom vrckavošću i neočekivanom slobodom glumačkog izraza još jednom, nakon duljeg vremena, pokazao raskoš svog talenta. Pomalo su sporedne ženske uloge, no unatoč tome Bojana Gregorić Vejzović i Ana Kvrgić u trenucima kad su na sceni suvereno njome vladaju.
  
  Hrvatski bog Mars predstava je koja bi mogla Krležu približiti i ponešto mlađem uzrastu koji nepravedno zazire od njegovih tekstova. Zbog odlične dramatizacije, vrlo dobrih glumačkih ostvarenja i neizostavne aktualizacije, publiku će predstavu solidno prihvatiti. Unatoč prigodi postavljanja (obilježavanje stogodišnjice početka Prvoga svjetskog rata) bilo bi dobro kada bi Hrvatski bog Mars na repertoaru ostao i dulje od jedne sezone.
  
  © Zvjezdana Balić, KAZALIŠTE.hr, 29. rujna 2014.
  
  Miroslav Krleža
  Hrvatski bog Mars
  redatelj Sebastijan Horvat
  premijera 20. rujna 2014.
  autor dramatizacije Milan Marković Matis, scenograf Jürgen Kirner, kostimografkinja Marita Ćopo, autor glazbe Drago Ivanuša, oblikovatelj svjetla Zdravko Stolnik, jezična savjetnica Đurđa Škavić, kiparski radovi Miljenko Sekulić, asistentica kostimografkinje Emilija Šušković Jakopac, fotografije Jasenko Rasol, vizualni identitet predstave Vanja Cuculić / Studio Cuculić, inspicijentica Snježana Majdak, šaptačica na probama Andrea Glad
  izvode: Amar Bukvić (Ivan / Vid Trdak), Bojana Gregorić Vejzović (Auditorica / Marija Annunziata), Sven Medvešek (Auditor / Činovnik / Franjo Kadaver), Hrvoje Klobučar (Auditor / Poručnik / Slepčević), Pavle Vrkljan (Franjo Blažek / Štef Petanjek), Ana Kvrgić (Ljubavnica / Liječnica / Katarina), Nenad Cvetko (Vojnik / Matija Skomrak), Đorđe Kukuljica (Vojnik / Mato Pesek), Ivan Grčić (Vojnik / Liječnik), Franjo Dijak / Sven Šestak (Jokl)

Piše: