Udvajanje stvarnosti

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Friedrich Schiller, Razbojnici, red. Vito Taufer

• 
  
  Prva ovosezonska premijera u središnjoj nacionalnoj teatarskoj kući drama je o plemenitom mladiću koji se iz bunta protiv društvene nepravde odmeće u – razbojnike. Djelo je to jednog od najvećih njemačkih dramatičara romantizma, Friedricha Schillera (1759-1805), koji  je ogromnim uspjehom ove svoje rane drame zavrijedio mjesto u povijesti svjetske književnosti. Njegova prekretnička uloga, tj. anticipacija novih tendencija u europskoj dramskoj književnosti svakako ga čini izazovnim i za nova kazališna čitanja.
  
  To je i bila namjera poznatog slovenskog redatelja Vite Taufera koji je priču o dva brata vođena posve suprotnim idealima, želio smjestiti u malo drugačiji kontekst. Idealistički i materijalistički pogled na svijet, kao osnovne odrednice dvaju protagonista, Taufer je, kako je najavljeno, želio objediniti u istom liku, pa tako obojicu braće igra isti glumac – Bojan Navojec. Dodijelivši istom glumcu ove dvije uloge, sugerira se na složenost, ambivalentnost i unutarnje sukobe svojstvene svakom čovjeku. Ovakvom glumačkom podjelom svakako bi se trebala izbjeći plošna karakterizacija likova, ali i postići posve nova značenjska dimenzija. Međutim, postupak nije proizveo željeni efekt.  Schillerova uspješnica pogodna je za propitivanje aktualnog društvenog ustroja. U njoj se očituju svevremeni sukobi – pravda i bezakonje, altruizam i koristoljublje, bunt nad nepravdom... – pa su radnja i likovi lako prenesivi u suvremenu zbilju. Novo čitanje u kontekstu aktualne stvarnosti ipak je ostalo na vanjskoj razini, romantičarska fabula prevladala je zanimljivu koncepciju, a Razbojnici nisu umnogome izašli iz okvira vremena u kojem su nastali. No, to ih ne čini lošom predstavom.
  
  Upravo suprotno. Tauferovi su Razbojnici uspješna predstava koja se uz sve štrihove, vrlo korektno drži dramskog predloška. Vizualno su vrlo atraktivno osmišljeni. Suvremeni kostimi Barbare Podlogar u kojima s jedne strane dominira kožna, buntovnička odjeća, dok s druge elegantna ili gospodska nota, nenametljivo i odmjereno upotpunjuju karaktere. Scenografija Voranca Kumara je minimalistička – zamračena ogoljena scena uz nekoliko komada namještaja i s minimalnim rekvizitima, a upotpunjuju je animirane video projekcije istog autora koje lokaliziraju (i na neki način povremeno ilustriraju) radnju. Vrlo zanimljiva i smjela je upotreba glazbe. Iako su u posljednje vrijeme bendovi vrlo popularni na pozornicama, možda se više nego igdje (osim kada se tematiziraju glazbenici) rock glazba uklopila u ovu predstavu – pogotovo svojom silinom, ritmom, agresivnim nastupom. Tako je kanaliziran bunt koji prati odmetničku skupinu, njihovu pobunu i bijes. Pjevanje i sviranje glumaca imalo je više odjeka i lakše je prenijelo gledatelju atmosferu prkosa, otpora, buntovništva nego dijalozi u kojima protagonisti govore o svojim zločinima i nabrajaju nevine žrtve.
  
  Udvajanje (ili sažimanje) likova išlo je najviše u korist glavnom glumcu, Bojanu Navojcu, koji je na ovaj način uspio iskazati vještinu transformacije od plemenita razbojnika do uglađena pokvarenjaka. Ta dva potpuno različita lika Navojec je pažljivo oblikovao, kroz precizno i promišljeno osmišljene detalje. Njegov Karl, sukobljen između ljubavi i razočaranja u obitelj, slobode i društvenih zakona grub je u glasu i kretnjama, ali iz njih diskretno probijaju njegovi unutarnji nemiri i patnja. Franz je, pak, pomalo i ironiziran u svojoj ekscentričnosti i neosjetljivosti za Drugog. Razbojnička družina kroz niz minijatura koje igraju Milan Pleština, Mirta Zečević, Nikša Kušelj, Damir Markovina i Kristijan Potočki predstavlja zatvoreno društvo koje glasno viče da želi promjenu, ali promjenu u svojim redovima ne dopušta i tako čini paralelni dualizam vidljiv u glavnim, Navojčevim likovima. Danko Ljuština uvjerljiv je kao brižni, razočarani, shrvani otac, a Iva Mihalić kao Amalia, dosljedna je u ulozi klasično oblikovane Karlove zaručnice.
  
  Oprečnosti glavnih protagonista Karla i Franza, glasnih i agresivnih punkera na sceni svečanog HNK-a i ogoljene, mračne scene nasuprot raskošnih galerija  donijele su zanimljive Razbojnike na pozornicu. Dosljedne prototekstu, pogodne kao dopuna školskoj lektiri, ali ugodne i upečatljive i široj publici.
  
  © Olivera Radović, KAZALIŠTE.hr, 10. listopada 2014.
  
  Friedrich Schiller
  Razbojnici
  redatelj Vito Taufer
  premijera 15. rujna 2014.
  prijevod Alka Škiljan, adaptacija teksta Vito Taufer, dramaturginja Ana Tonković Dolenčić, scenograf Voranc Kumar, kostimografkinja Barbara Podlogar, skladatelj Aleksander Pešut Schatzi, oblikovatelj svjetla Deni Šesnić, klaunska radionica Lee Delong, jezična savjetnica Đurđa Škavić, asistentica redatelja Helena Petković, asistentica kostimografkinje Tea Bašić, asistentica scenografa Irena Kraljić, inspicijent Roko Grbin, šaptačica Višnja Kiš
  izvode: Danko Ljuština (Maximilian von Moor), Bojan Navojec (Karl/ Franz, njegovi sinovi), Iva Mihalić (Amalia von Edelreich), Milan Pleština (Spiegelberg), Mirta Zečević (Schwarz), Nikša Kušelj (Roller), Damir Markovina (Grimm), Kristijan Potočki (Razmann), Luka Dragić (Herman, nezakonit sin nekog plemića), Ljubomir Kerekeš (Daniel, sluga grofa Moora), Livio Badurina (Svećenik)

Piše: