Koliko je vizualno načelno statičan medij radija podložan i primjeren predstavljanju u dominantno vizualnom mediju pokreta poput kazališta, osobito ako se autor pritom ne želi baviti moguće dramatičnim zakulisjem, ni onime okolo, prije i poslije, nego samom, neposrednom izvedbom, proizvodnjom, proizvodom? Riječ je o izazovu koji ne može donijeti svakidašnje rezultate.
Osim u epizodi s profesorom koji ne želi za radijsko-emitiranje ponovno čitati svoja već jednom snimljena predavanja u kojima bi riječ Bog valjalo zamijeniti prihvatljivijom, danas bismo rekli politički korektnom frazom te se nađe u situaciji možda i zahtijevnijoj od ponovnog čitanja cjeline, „scensko-eterska“ predstava Hoerspiel ne širi se na prikaz odnosa i likova, nego se striktno drži onoga što se uobičajeno događa ispred mikrofona, za snimanja ili emitiranja. Glumci, dakle, uglavnom govore napisane tekstove, koje nerijetko drže u ruci te, prema potrebi žamore i odgovarajućim napravicama proizvode potrebne zvukove i šumove poput zatvaranja vrata, hučanja vjetra i mora ili rominjanja i pljuštanja kiše. Također, pjevaju i sviraju. Nasuprot pozornice, u publici, za tonskim pultom, sjedi dvoje spikera (Ljubica Letinić i Ante Perković) koji – spikiraju, ugodno, odmjereno, siguno, baš onako kako treba. Autorica Pavlica Bajsić u predstavi sudjeluje kao redateljica iste te predstave koja gestama određuje naglaske i trajanja, po svoj prilici autentično, ne glumeći, osim kad „mora uskočiti kao glumica“.
U Hoerspielu je malo toga pretpostavljeno ili klasično kazališnoga. Minimum vizualnoga, dramskoga ili pripovjednoga. U suzvučju s temom, publika je pozvana obraćati posebnu pozornost na – zvuk. I tišinu, njegovu „plodotvornu i maštotvornu dobru zemlju“. Osluškivati. Čuti. Možda čak i pozornije nego kad sluša radio, jednostavno zbog činjenice izmještanja u neočekivanu poziciju gledatelja kojemu nije ponuđeno mnogo za gledanje. Stoga, premda – ili baš zato – što izvođače vidimo, postajemo svjesniji inače podrazumijevane činjenice da te zvuke i glasove netko stvara.
Određena fizička dinamičnost ostvaruje se potezima omogućenima prostorima izvedbe. Za premijernih predstavljanja u zagrebačkoj kuli Lotrščak 30. studenoga i 1. prosinca 2013. igra je započinjala u prizemlju, a završavala na vrhu tornja. Izvedba u Muzeju za umjetnost i obrt, u okviru Ljetnih noći Teatra Exit, 30. lipnja 2014., započela je u predvorju muzeja da bi se preselila u atrij, pod otvoreno nebo. Prvih dvadesetak minuta ansambl zvučne manufakture nastupao je iza crnoga glota, dok je pred općinstvom bio samo starinski radioaparat, na stoliću, ispod viseće svjetiljke crvenoga sjenila.
Organizirana kao „pecanje plutajućih radiodrama u svemiru“, u krhotinama, kao kolaž istržaka kojekakvih, glasovnih i neglasovnih zvučnih podražaja, bez zamjetnijeg narativnog tijeka i luka, Hoerspiel ostavlja dojam prisustva djelu u nastanku, radionici, otvorenoj probi. Naizglednoj, no dobro uvježbanoj, rasutoj neobveznosti pristupa pridonio je i svojevrsni međutak, dio predstave u kojem je publika pozvana na čašicu, zalogajčić i stvaranje nekog zvuka na pozornici koja se nalazila iza glumaca.
Što se može čuti u Hoerspielu? Posrijedi je oslanjanje na početke, odnosno ranije dane radija, one prije no što je najveći dio toga područja konzumentske pažnje osvojila televizija. Tekstualni mozaik sastavljen je od pjesama i napjeva izvođenih u to vrijeme te pretežno arhivskih materijala, radiodramskih i onih vezanih uz predmetni medij uz, tko će ga znati, valjda i ponešto novih originalnih doprinosa, a na programskom su letku kao „motivi, motivacije i inspiracije“ navedena imena tridesetak ljudi. Začudnu nesigurnost gledateljske pozicije ovom su zgodom podebljale i slučajne ili slučajne audio senzacije poput zborne pjesme veselog društva u kavani ili vatrometa koji su na otvoreni prostor izvedbe pristigli odnekud iz daljine. Ili su nam podvaljene s prethodno snimljenih vrpci?
Duhovito intonirano eksperimentalno istraživanje ovoga, kako vele, „theatera + aethera = thaethera“ neće iznevjeriti poklonike nekonvencionalnoga.
© Janko Heidl, KAZALIŠTE.hr, 2. srpnja 2014.
Hoerspiel – mala igra za slušanje (i gledanje)
autorski projekt Pavlice Bajsić
premijera 16. listopada 2013.
vizualni materijal Sven Medvešek, filmovi Dalibor Barić, prijevod na engleski Mirna Herman Baletić
radiofonijski teatar izvode: Jelena Miholjević, Ivana Rushaidat, Sven Medvešek, Dino Brazzoduro, Matija Antolić, Ljubica Letinić, Ante Perković, Nina Bajsić, Ivan Zelić
