Nijansiranje ljubavi

Kazalište Marina Držića, Dubrovnik: Miroslav Krleža, U agoniji, red. Joško Juvančić

• 
  
  Da je Krležu u kazalištu najbolje igrati kao prvog Krležu, bez naknadnog dopisivanja, pojašnjavanja sebe samoga, što je ovaj veliki hrvatski pisac, čiju 120. obljetnicu rođenja obilježavamo, počesto činio, pokazalo je i dubrovačko Kazališe Marina Držića premijernom izvedbom predstave U agoniji. U samoj Noći kazališta na sceni Kazališta Marina Držića odigrao se veliki Krleža u izvedbi izvanrednog glumačkog ansambla po redateljskoj namisli sjajnog Joška Juvančića, kao drugi premijerni naslov netom završene sezone.
  
  Redateljski i dramatrurški složno i snažno odlučivši se za dramu Miroslava Krleže U agoniji kao dvočinku objavljenu 1928. godine, i nju oštro režući i krateći na snažnost za radnju drame nužne rečenice, Joško Juvančić i dramaturginja Katja Bakija stvorili su podatno suvremeno kazališno štivo iz kojeg se razvila napeta, moderna drama dva muškarca i jedne žene, raspada obitelji, ali i istinska drama jedne žene, „jednog čela i jedne violine koja još uvijek od čela uzaludno traži pravi ton“.
  
  U agoniji je prva u glembajevskom nizu izašla iz Krležina pera iako je na neki način sam kraj tog ciklusa. Autor u njoj,  posežući za skandinavskom dramom govora neizgovorenog, ocrtava psihološko-socijalnu sliku likova i uzrokuje sva zbivanja na sceni, Krleža nijansira hrvatsko društvo prvih desetljeća dvadesetog stoljeća, društvo tranzicije u kojem se nasljeđene povlastice gube i u kojem su uspješni samo oni koji novu stvarnost spremno dočekuju. Ocrtava novo hrvatsko građansko društvo te žene i manjine i njemu, kao i nesposobnost ili sposobnost prihvaćanja onog što promjene donose, jednako živo kao da je napisano danas, gotovo stoljeće kasnije, stoljeće u kojem se ništa ni s društvom, ni sa pojedincem, promijenilo nije. I upravo je tu istost istoga svojom inscenacijom redateljski potcrtao Joško Juvančić, prepuštajući nas posve osobnim zapitima i o Krleži i o promjenama. I o manjinama i o ženama. I ljubavima, naravno, onima usputnima, i onima što nam se ponekad učine pravima.
  
  Glumački ansambl odlično je odgovorio traženjima redatelja. Frane Perišin bio je snažan barun Lenbach, čovjek izgubljen u svijetu i sjaju svog nekadašnjeg života koji suprotstavlja svoju sebičnu nemoć snalaženja u novom svijetu i novim okolnostima sve do svoje gotovo vodviljske smrti. Vladimir Posavec Tušek bio je izvrstan kao dr. Ivan pl. Križovec, plemić i čovjek novog vremena, obiteljski prijatelj i Laurin ljubavnik, čovjek od puno riječi kojima izbjegava pravi razgovor. Prava glumačka zvijezda ove predstave bila je Jasna Jukić u ulozi Laure Lenbach, u prekrasnom nijansiranju svoje ljubavi i potresnom inzistiranju na onoj jednoj jedinoj riječi što je uzaludno od ljubavnika traži. Svakako je nužno izdvojiti i sjajnu minijaturu Izmire Brautović u ulozi grofice Madeleine Petrovne. Anita Bubalo kao Marija i Marko Kriste korektno su odradili svoje glumačke zadaće.
  
  Pridodamo li rečenom i odličnu scenografiju Marina Gozze, salona i galanterijske radnje Laure Lenbach, pravi izbor glazbe Paole Dražič Zekič i odlične kostime Željka Nosića, sve je to moralo rezultirati uspješnicom U agoniji Miroslava Krleže na dubrovačkoj kazališnoj sceni, posve sigurno, još će dugo plijeniti pozornost publike.
  
  © Marina Zec-Miović, KAZALIŠTE.hr, 24. lipnja 2014.
  
  MiroslavKrleža
  U agoniji
  redatelj Joško Juvančić
  premijera 16. studenoga 2013.
  dramaturginja Katija Bakija, izbor glazbe Paola Dražić Zekić,, scenograf Marin Gozze, kostimograf Željko Nosić
  izvode: Frane Perišin (Barun Lenbach), Jasna Jukić (Laura Lenbach), Vladimir Posavec Tušek (dr. Ivan pl. Križovec), Izmira Brautović (Grofica Madeleine Petrovna), Anita Bubalo (Marija), Marko Kriste (Slijepi prosjak)

Piše: