Dječje i političke igre

Dječja i lutkarska scena Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu: Mark Twain, Kraljević i prosjak, red. Dubravko Torjanac

• 
  
  Najizvođenija predstava za djecu (s čak 133 izvedbe) Dječje i lutkarske scene varaždinskog HNK-a, Kraljević i prosjak, ponovno je na repertoaru na Velikoj sceni. Klasik je premijerno izveden 1995, a priča o dvojici dječaka, Edwardu i Tomu iz romana Marka Twaina, sada je oživjela za nove generacije, i to – vrlo uspješno. Dubravko Torjanac napravio je pravi potez angažirajući mlade i perspektivne varaždinske glumce Filipa i Nikšu Eldana, kojima je ovo prva premijera u njihovu HNK-u. Iskusni Zdenko Brlek i Mirjana Sinožić igrali su glavne uloge prije devetnaest godina, a sada su blizancima, s kojima ponosno dijele kazališne daske u ovoj predstavi, mnogo pomogli savjetima, poštivajući njihov pristup i osobnost. Četvero glumaca interpretira čak dvadesetak različitih uloga, a dodatni šarm vrlo dinamičnoj igri daju songovi, za koje je sihove Vesne Kosec-Torjanac uglazbio Dragutin Novaković – Šarli.
  
  Kraljević i prosjak priča je o dvojici dječaka, kraljeviću Edwardu i Tomu, neželjenom sinu siromašnog skitnice i pijanice. Zbog sličnosti dvojice dječaka, igrom slučaja dolazi do zamjene identiteta, pa se tako prosjak Tom nađe na engleskom dvoru, a kraljević na smetlištu. Društvene su uloge zamijenjene, no ljudski karakter i srce ostali su isti. Kao takva, predstava je puna plemenitih pouka, a najistaknutija glasi: „Pravo bogatstvo stanuje u ljudima.“ Sa zanimljivim transformacijama i brzim kostimografskim promjenama glumci se itekako dobro nose, no najveću čar predstavi daje zaigranost, kako na makro tako i na mikrorazini: od nevine dječje igre, igre vlasti na dvoru, političke igre, do samog igranja na sceni (kao glumci, ali i kao pripovjedači). Prema riječima Dubravka Torjanca, to je potpuno nova predstava bez obzira na repliku plakata. Filip i Nikša (Kraljević i Prosjak) blizanci su, što je zapravo kazališna pikanterija jer u dramskoj literaturi ima svega nekoliko uloga za blizance.
  
  Kako je naglasak stavljen na glumu, scena je očekivano minimalistička. Zanimljivo postavljena četiri oslikana paravana jednom stranom dočaravaju kraljevstvo, a drugom smetlište, i jasno nam pokazuju o kojem je mjestu radnje riječ. Potpomaže i rasvjeta – tople zagasito crvene boje u kraljevstvu, a plavkasta na smetlištu. Svi glumci nose iste tamno crvene kostime i kape (kada djeluju kao pripovjedači), a kako mijenjaju uloge, kite se tek pomno odabranim dodacima. To su najčešće razne maske, ponekad komične, ponekad zastrašujuće, jer ipak se cijela priča temelji na igri identiteta. Osim maski, glumci mijenjaju i geste, kojima popraćuju osjećaj ili govor. Tek kad je predstava zapala u svoju kolotečinu, prekinuta je mrakom, u kojemu se čuju glasovi pučkoga zbora, a čija lica vidimo zanimljivom, ali već viđenom tehnikom paljenja i gašenja džepnih svjetiljki.
  
  Ipak, djeci su najzanimljivije su dvorske sluge koje su najkomičniji dio predstave. Dobro prihvaćene komične uloge čija su uprizorenja na granici groteske samo su još jedna potvrda u nizu kako varaždinska publika voli pučke (no kvalitetne) elemente u teatru. Priča ima sretan kraj koji, iako predvidljiv, takvim treba i biti, jer je moralni dio radnje značajan i nalaže se da dobro pobijedi zlo.  Predstava je namijenjena osnovnoškolskom uzrastu, ali ne isključuje ni niže ni starije uzraste. Zahvaljujući izvedbi, ovo je jedna od rijetkih lektirnih predstava kojima se osnovnoškolci vesele.
  
  © Andreja Rambrot, KAZALIŠTE.hr, 27. svibnja 2014.
  
  Mark Twain
  Kraljević i prosjak
  redatelj Dubravko Torjanac
  premijera 9. veljače 2014.
  dramaturg Dubravko Torjanac, tekstovi songova Vesna Kosec-Torjanac, glazba Dragutin Novaković – Šarli, scenograf i kostimograf Ivan Duić
  izvode: Filip Eldan, Nikša Eldan, Mirjana Sinožić, Zdenko Brlek

Piše: