U spilji na kraju svijeta

Teatar &TD, Zagreb: Morana Novosel, Nina Gojić, Logično mjesto za susret, red. Morana Novosel

• 
  
  Na svijetu živi nešto više od sedam milijardi ljudi. Unatoč popularnom mišljenju kako svaki čovjek ima svojeg ekvivalenta negdje u svijetu, skloniji smo sebičnijem razmišljanju kako smo posebni i nikome drugome nalik. Uglavnom živimo u grupama i teže podnosimo dugotrajniju samoću. Stoga, mnogima od nas, zapravo običnim pojedincima, čini se nevjerojatnom dobrovoljna izolacija tamo negdje daleko, na kraju svijeta. Dokumentarni filmovi Wernera Herzoga najčešće se bave baš takvim osobenjacima i njihovim odlukama da napuste ustaljenu društvenu zajednicu te se okušaju u nekom drugačijem načinu življenja – prepušteni sami sebi. Filmovi odabrani kao polazište za predstavu (koja je ujedno i ispit iz predmeta Suvremena i inovativna režije pod mentorstvom profesora Branka Brezovca) su Čovjek grizli (Grizzly Man, 2005), Susreti na kraju svijeta (Encounters at the End of the World, 2007) i Spilja izgubljenih snova (Cave of Forgotten Dreams, 2010). Svaki od navedenih filmova zanimljivo je ukomponiran u cjelokupnu predstavu; s jedne strane – elementi svakog filma mogu se odvojeno promatrati, no s druge strane, potpuno logično se međusobno nadopunjuju.
  
  Prostor kazališta dojmljivo se preklapa s prostorom gledališta jer se glumci suvereno kreću cijelom dvoranom, a ne samo scenom. Zanimljiva su i sjedišta gledatelja koja su, zapravo, panjevi zbog čega se priroda (o kojoj predstava i govori) čini nevjerojatno bliskom i opipljivom. A tome definitivno pridonosi i tekst koji oduševljava svojom neobičnom jednostavnošću. U početku, predstava se sastoji od isprekidanih dijaloga (odnosno, jedan se glumac nastavlja na repliku drugoga), a prema kraju dijalozi sve više postaju monolozi čime se pojačava osjećaj samoće (no ne i možda očekivane usamljenosti) i pomirenosti (no ne i predaje). Snaga izgovorenih riječi iznimno je važna jer obuhvaća mnoge osjećaje: buntovnost, prezir, strah, ljubav, ljutnju, razočaranje... Prepletanjem brojnih neskrivenih emocija tekst predstave izravno dopire do gledatelja čineći ga istovremenom i izrazito nejakim (u odnosu na nepredidljivost i okrutnost prirode), no upornim (u odnosu na samog sebe). Upravo u briljantnosti teksta ove predstave vidim i njezinu najveću vrijednost.
  
  Glumački ansambl predstave čini četvero glumaca (Karla Brbić, Matija Čigir, Sven Jakir, Marina Redžepović) i nedvojbeno je kako je svatko od njih individualiziranim i drukčijim pristupom poništio sve potencijalne nedostatke na koje je predstava mogla naići. Lokaliziranost priče i dokumentarizam na kojemu je predstava temeljena čine je bliskom i prepoznatljivom. Dizajneri zvuka i svijetla Iva Ivan i Elvis Butković nezaobilazni su dio autorskog tima predstave bez kojih bi ona bila tek jedna u nizu onih osuvremenjenih. Svjetlo i zvuk svojom su upečatljivom prisutnošću pokazali kako su autorice ovog projekta Marina Novosel i Nina Gojić dobro promislile i kvalitetno realizirale početnu priču.
  
  Logično mjesto za susret, predstava je čiji se i naslov može poistovjetiti s mjestom na kojemu se predstava i odvija – kazalištem. Kazalištem kao prostorom koji nudi dobrovoljnu izolaciju, mjestom na kojemu se susreću samotnjaci, prostor u kojem se „traži, ispituje, nastanjuje ili zamišlja svoj kraj svijeta“. Logično mjesto za susret možda je i neko bespuće neobilježeno na običnoj karti svijeta. U daljim potragama za upravo tim mjestom, ova je predstava zasigurno jedna od kvalitetnijih stanica na tom putovanju.
  
  © Zvjezdana Balić, KAZALIŠTE.hr, 27. svibnja 2014.
  
  Nina Gojić, Morana Novosel
  Logično mjesto za susret
  redateljica Morana Novosel
  premijera 23. svibnja 2014.
  (koprodukcija Teatar &TD i Mašina)
  autorice koncepta Nina Gojić (dramaturginja), Morana Novosel (redateljica), scenografkinja Irena Kraljić, kostimografkinja Katarina Pilić, dizajnerica zvuka Iva Ivan, dizajner svijetla Elvis Butković, vizualni identitet Krešimir Kirasić/Jurica Marković, producentica Ana Letunić
  izvođači/koautori: Karla Brbić, Matija Čigir, Sven Jakir, Marina Redžepović

Piše: