U kuhinji

Teatar &TD, Zagreb: Bobo Jelčić, Ko rukom odneseno, red. Bobo Jelčić

• 
  
  Nakon velikog uspjeha s filmom prvijencem Obrana i zaštita, višestruko nagrađivani redatelj Bobo Jelčić vratio se kazališnoj režiji, i to na sceni &TD-a gdje je prije šesnaest godina s Natašom Rajković napravio iznimno uspješnu predstavu Usporavanja. Predstava Ko rukom odneseno, za čiji naziv Jelčić ističe da „može značiti sve, a ne mora značiti ništa“, njegov je autorski projekt koji je radio s troje glumaca: Ivanom Krizmanić, Markom Makovičićem i Jerkom Maričićem. Na svega nekoliko četvornih metara u Polukružnoj dvorani &TD-a postavljena je skromna, skučena kuhinja u kojoj će se odvijati radnja. Uprizorena je jedna ne baš svakodnevna, ali svima bliska i poznata situacija – čovjek s problemima s kojima se nije kadar nositi dolazi prijateljima tražeći savjet, razumijevanje i podršku. Oni su konvencionalni sredovječni bračni par, koji ne samo da ne olakšava probleme svom nešto mlađem prijatelju, nego otkriva učmali i prazni međusobni suživot. Iako se ništa nakon ovog druženja u troje neće bitno promijeniti ni u jednom od ova tri promašena života, ono što se odvijalo u toj kuhinji između štednjaka, sudopera i kuhinjskog stola – tragikomično je. Bez nastojanja da detektira i razlaže probleme komunikacije i otuđenosti, Bobo Jelčić sa svojim autorskim timom na scenu postavlja komad iz života i pušta publiku da u njemu prepozna sebe i(li) svoje prijatelje.
  
  Osnovni je princip kojim je ova zanimljiva priča inscenirana prenaglašavanje i dovođenje do apsurda fraza i praznih, beznačajnih govornih formi koje koristimo da popunimo vrijeme i izbjegnemo neugodnu tišinu. S jedne strane je hladna i bezsadržajna komunikacija hiperbolizirana, a s druge strane emocije koje se ne iskazuju, koje se zadržavaju u sebi, ali su artikulirane pokretima, opet preteranim, simboličnim. Tako će Marko ne naišavši na razumijevanje i spas bespomoćno, poput utopljenika, mahati rukama. Čak će i tišina između supružnika trajat će predugo, ukazujući na učmalost i dosadu. Sve Markove očajničke pokušaje ispovijesti njegovi prijatelji stalno će prekidati pokušajima učtivosti. Replike i kretnje na pozornici kao da su preslikane iz života, teško je ne prepoznati ih u vlastitom iskustvu. Dovedene do apsurda, obilovale su komičnim elementima koji su dobro zabavili publiku.
  
  Glumci su izvanredno iznijeli svoje likove. Impresivna je njihova moć da proživljavaju svoje uloge uvjerljivo i dojmljivo, a naizmjence s tim prave odmake od njih i ironiziraju ih. Jerko Marčić je do najmanjeg detalja razradio ulogu sredovječnog muškarca, pa su i najsitnije geste promišljene i uvjerljivo izražene. Ivana Krizmanić, na osnovama stereotipnog koncepta supruge, izgradila je upečatljiv i živ lik, a Marko Makovičić svojom predanom igrom uspješno je dočarao emotivno slomljena i shrvana čovjeka. Igrajući pred osvjetljenom publikom, na trenutke joj se čak i diskretno obraćajući, glumci su i na taj način gledatelje uključili u predstavu, dodjelivši im mnogo više od statusa pasivnih promatrača.
  
  Iako je događaj iz života jednog uspješnog, a običnog čovjeka u programu najavljen kao tema predstave, a problem koji ga muči ključnim u tom do tada skladnom životu – ovo je tek predmet razgovora koji se na pozornici vodi. A taj razgovor i odnosi koji se pletu oko naizgled uobičajena druženja – glavni su predmet predstave. Mogli su razgovarati i o nečemu sasvim drugom, no ni tad se ne bi uspjeli uzdignuti iznad situacije.
  
  Ko rukom odneseno izvrsna je predstava, kratka po trajanju i mala po scenskom prostoru koji zauzima, ali velika po vrijednosti i utjecaju na publiku. Bobo Jelčić je još jednom demonstrirao svoju kreativnost i smjelost da promišlja i problematizira teme kojima se drugi ne bave na takav način.
  
  © Olivera Radović, KAZALIŠTE.hr, 2. svibnja 2014.
  
  Bobo Jelčić
  Ko rukom odneseno
  redatelj Bobo Jelčić
  premijera 28. travnja 2014.
  vizualni identitet predstave Niko Mihaljević, fotograf predstave Damir Žižić, inspicijent Jelena Erceg, tehnički realizator Krunoslav Dolenec, majstori svjetla Miljenko Bengez i Damir Kruhak, tehničar svjetla Mario Vnučec, majstori tona Danijel Škrbo i Vlado Horvatić, majstorica maske Iva Dežmar, garderobijerke Đurđa Janeš i Jagoda Kolenko, majstor scene Stipo Katavić, scenski radnici Željko Mikin i Dubravko Dolenec, rekviziter Mladen Božović
  izvode: Ivana Krizmanić, Marko Makovičić, Jerko Marčić

Piše: