Priča uz kamin

Teatar &TD, Zagreb (u koprodukciji s KUFER-om): Nina Gojić – Vedran Hleb, Svratište kod Alberta C., red. Vedran Hleb

• 
  
  Omamljujuća toplina otvorenog kamina već pri ulasku u polukružnu dvoranu Teatra &TD uvlači gledatelje u intimnu kućnu atmosferu drame Svratište kod Alberta C. Taj je projekt nastavak suradnje &TD-a i KUFER-a koja daje prostor autorskim radovima mladih talenata, redom vrlo zanimljivih i osvježavajućih komornih predstava, pri čemu ni ova produkcija nije iznimka. Sam naslov signalizira da je riječ o obradi teksta poznatog egzistencijalista, no tekst Nine Gojić spretno i postupno razotkriva da je u središtu igre jezgra Camusova dramskog teksta Nesporazum. U Svratištu su ostala samo dva Camusova lika, njihov je odnos produbljen, redefiniran, a tragični završetak zapravo izbrisan kako bi ostavio prostor otvorenom kraju i mogućnostima novih interpretacija.
  
  Zahvaljujući već spomenutom kaminu, jednostavnom drvenom namještaju i nizu pažljivo odabranih kućnih detalja koji nekako odišu starinom, scenografija Zdravke Ivandije Kirgin stvara nevjerojatno dojmljivu atmosferu unutar koje će se razraditi igra Ane Karić i Mije Biondić. Dvije glumice iz različitih generacija pokreću predstavu sitnim podbadanjima majke i kćeri, nastavljaju u igrama koje im popunjavaju vrijeme dok ne taknu u mračnu traumu svoje obitelji, sakrivenu u bezazleni narančasti čajnik, koja ledi osjećaje čak i u teškoj toplini prostora. Segmenti sadržaja Nesporazuma uvedeni su u radnju kao nejasna sjećanja, maglovita istina potisnuta godinama poricanja i ponovno uskrsnuta grižnjom savjesti. („A gdje sam ja bila?“ „Ti si spavala. U visokom krevetu s baldahinom.“) Ipak, tekst se odmiče od predloška koji mu je poslužio kao nadahnuće, nudeći nov pogled na kriminalističku priču u njegovom centru. („Nisam spavala, a pogotovo ne u krevetu s baldahinom jer sam imala brata, a ne baldahin.“) Tijekom razgovora tenzija se diže i dugo ostaje nejasno što je istina, a što laž, što je sjećanje, a što fantazija i igra. Tjeskoba se uspinje do konačnog priznanja i razgovor ponovno pada u igru i laž. Mama, glupo sam se igrala, neću nikad više.
  
  Miris duhana i savijače od jabuka koju Mia Biondić slaže naočigled, toplo svjetlo i baršunasti glas Ane Karić djeluju upravo zavodljivo. Nakon što je uljuljkan u osjećaj ugodne kućne dosade, gledatelja se pomalo sadistički suočava s transformacijom tog prostora u neku vrstu limba, tamnice u kojoj su dvije žene osuđene na to da budu jedna drugoj istovremeno jedino utočište i najgori mučitelj. Redatelj Vedran Hleb do u detalje je razradio naizgled jednostavnu priču, uspješno sklopio sve elemente u jedinstvenu cjelinu, imajući na raspolaganju vrlo daroviti tim, krenuvši od teksta (čiji je autor uz Ninu Gojić), koji možda na trenutke prekoračuje u artificijelnost i laganu patetiku, ali je u cjelini vrlo spretno skrojen, zatim nepogrešivom i u ovom slučaju vrlo suptilnom glazbom Nenada Sinkauza, decentno svjetlo Bojana Gagića i kostimografiju Ane Fucijaš. U svojoj jednostavnosti gotovo konzervativne sivocrne haljine isprva djeluju neutralno, ali u svjetlu priče koja se polagano razmata počinju evocirati korotu. Ana Karić i Mia Biondić uspijevaju lijepo iznijansiranom glumom zahvatiti sve potrebne dimenzije svojih likova, dočarati nedorečenosti i izazvati emocionalno veoma snažan dojam. Njihov je smijeh više histeričan nego sretan, a njihova bol opipljiva i ako nije eksplicitno izrečena.
  
  Konceptualno je predstava vrlo zanimljiva i jasno strukturirana, pomalo mučna, ali dirljiva, koncizna i nimalo površna. Tekst je Albertu C. uvijek dovoljno blizu i od njega dovoljno daleko, a najdojmljiviji aspekt predstave je kombinacija vizualnog efekta, zvukova, mirisa koji stvaraju upravo proždiruće raspoloženje koje se širi publikom.
  
  © Ana Fazekaš, KAZALIŠTE.hr, 24. travnja 2014.
  
  Vedran Hleb i Nina Gojić
  Svratište kod Alberta C.
  redatelj Vedran Hleb
  premijera 15. travnja 2014.
  dramaturgija Nina Gojić, scenografkinja Zdravka Ivandija Kirigin, kostimografkinja Ana Fucijaš, glazba Nenad Sinkauz, oblikovanje svjetla Bojan Gagić, grafičko oblikovanje Lana Hudina
  izvode: Ana Karić, Mia Biondić

Piše: