Atraktivnost scenske originalnosti

Gostovanje: Slovensko narodno gledališče, Maribor: Choderlos de Laclos / Christopher Hampton, Opasne veze (Nevarna razmerja), red. Aleksandar Popovski (u HNK-u u Zagrebu)

• Veliki epistolarni romana ne samo francuske nego i svjetske književnosti Opasne veze (Les liaisons dangereuses, 1782) jedino je književno djelo po kojem se pamti Choderlos de Laclos (1741-1803), čovjek iznimno zanimljiva životnog puta koji je u vrijeme kada je pisao Opasne veze bio tajnik vojvode Orleanskog (i poput njega svjestan svih mana francuskog kraljevstva u njegovim posljednjim godinama), da bi za vrijeme Francuske revolucije postao jakobincem, pa u sukobima među revolucionarima zatvorenikom. Život mu je spasilo vojničko znanje zbog kojeg su ga ideološki protivnici oslobodili i angažirali u vlastitoj vojsci da bi na kraju postao general topništva u Napoleonovim redovima. Kroz sve te mijene Laclos je iskazivao izrazitu kritičnost prema nedodirljivosti kralja i velikoj moći plemstva, kojem je i sam pripadao i baš zbog toga ga vrlo dobro poznavao iznutra, a to je vidljivo i u Opasnim vezama koje su često i tumačene kao prikaz razvrata, nemorala, licemjerja i nehumanosti aristokratske vlasti.
  
  Ipak danas su Opasne veze široj publici poznate prvenstveno preko vrlo uspjelog istoimenog filma iz 1988. redatelja Stephena Frearsa prema drami jednog od najcjenjenijih suvremenih engleskih dramatičara Christophera Hamptona. On je bio i pisac scenarija u kojem je sačuvana i stanovita ironičnost Laclosovog teksta, iako je vizualna ljepota više oživljavala likovnu atraktivnost Fragonardovog oslikavanja epohe no trpkost književnog izvornika. U takvom naizgled idiličnom svijetu ljubavne intrige su opravdan izbor za prikrivanje borbe za prevlast i ostvarivanje moći. To je uz izvanredne dijaloge omogućilo velikim holivudskim zvijezdama Glenn Close (markiza de Merteuil) i Johnu Malkovichu (vikont de Valmont) da iskažu sve svoje glumačko umijeće i snažnu osobnost ostvarujući snažne, gotovo demonske likove vrhunskih manipulatora koji će ipak završiti tragično.
  
  No, ne treba zaboraviti da je pola godine prije Frearsa i Hamptona po istom romanu Miloš Forman (prema adaptaciji jednog od najvećih francuskih scenarista Jean-Claudea Carrièrea) počeo snimati Valmonta koji je zbog financijskih poteškoća završen nakon Frearsovog filma i zato nije uspio na blagajnama iako mu dometi nisu manji i pored potpuno različite koncepcije. U njoj Colin Firth (Valmont) i Annette Bening (Merteuil) nisu zločinački manipulatori nego zaigrani i neodgovorni ljudi koji kroz seks i ljubav traže užitak u životu, a njihova sloboda ugrožava ne samo stariju generaciju koja licemjerno nastoji održati privid funkcioniranja sustava bračnih i društvenih normi nego i slobodu, pa i život njihovih jednako mladih žrtvi, pa otuda proizlazi i prava drama kojoj je bitna sastavnica i prikaz moralnog rasula i njegovih posljedica.
  
  Ta dva bitno različita sagledavanja Opasnih veza pokazuju kako je Laclosov roman značenjski mnogo složeniji no što se to na prvi pogled čini. Makedonskom redatelju Aleksandru Popovskom koji s velikim uspjehom režira i u Sloveniji kao i u Hrvatskoj Frearsova je interpretacija naravno puno bliža, jer im je zajednički i Hamptonov tekstovni predložak. No, u njegovom scenskom uobličenju Popovski pronalazi vlastiti stil. I njemu je vizualna atraktivnost iznimno važna, ali on je ne traži u varijacijama na Fragonardove ili neke druge onodobne motive nego u originalnoj scenografiji čestih mu suradnika – grupe Numen i Ivane Radenović. Prednji dio scene je potpuno zatvoren s tri velika rotirajuća panoa prekrivena zrcalnim površinama koja povremeno služe i kao ekrani na kojima se pojavljuju krhotine ili dijelovi pejsaža, arhitekture ili umjetničkih djela koji mogu prizvati u sjećanje Versailles Laclosovog doba tek kao moguće sjećanje kojemu pripomažu i atraktivni, a i funkcionalni kostimi Angeline Atlagić, inspirirani modom tog vremena koje je i iniciralo, ali ne i posve odredilo dramske napetosti ovog komada. Zato se drama odigrava ispred pokretnih ogledala koja svojim odrazom daju dodatnu dimenziju artificijelnosti pojedinim prizorima i tako opravdavaju povremene stilizacije glumačkog izraza i naglašavanje virtuoznog baratanja Hamptonovim replikama.
  
  To omogućuje impresivnu glumačku interpretaciju čitavog ansambla, a protagonistima Nataši Matjašec Rošker (Merteuil) i Branku Jordanu (Valmont) uz pokazivanje glumačke virtuoznosti i preuzimanje dominantne pozicije u vođenju ljubavnih igara i osvajanju moći u vrlo brzom, redateljski precizno doziranom ritmu predstave. Do raspleta izgleda da su ove Opasne veze prvenstveno prikaz vrhunske manipulacije i nesposobnosti bića koja su zadržala bar nešto ljudskosti da se u vremenu rasapa etičkih vrednota odupru intrigantima. To može asocirati i na današnje stanje društva, iako Popovski ne ide na izravno osuvremenjivanje i vezu s današnjicom nego to vrlo diskretno naznačuje tek modernističkim redateljskim stilom kojem je pridodao (u suradnji s dramaturginjom Jelenom Mijović) i čitanje nekih pisama iz romana koja opisuju prizor koji se odigrava na sceni i tako na vrlo promišljen način ostvario u suvremenom teatru rado korišten odmak od identificiranja prema kritičkom promatranju.
  
  Na taj način finale predstave ipak donosi nešto drugačiji opći dojam. U trenutku kada markiza de Merteuil i vikont de Valmont počinju doživljavati snažnije osjećaje nesreće i gubljenja niti vodilja u igri za koju se smatraju ekspertima Nataša Matjašec Rošker i Branko Jordan djeluju manje glumački dojmljivo, što možda i nije manjak njihove glumačke interpretacije, jer omogućuje da više no očekivano u prvi plan izbije njihova žrtva gospođa de Tourvel koja u tumačenju Eve Kraš iznimno snažno i uvjerljivo doživljava emocionalne šokove od popuštanja Valmontovom zavođenju unatoč svom iskrenom vjerovanju u bračnu vjernost do patnje zbog njegovog odbacivanja. Upravo iskrenost njenih često međusobno protutječnih reakcija od ljubavi do duboke tuge svojom snagom pokazuje nadmoć potpunog ljudskog bića nad onima koji su svojim varkama prevarili među mnogima i sami sebe pa im zato nikakva moć ne može vratiti smisao egzistencije.
  
  Mogućnost koju je Popovski na vrlo efektan način ponudio da se i na takav, drugačiji način dožive Opasne veze pridao je ovoj predstavi SNG-a Maribor uz originalnost scenskog izraza i posebnost tumačenja značenjskih slojeva Laclosovog teksta u Hamptonovoj adaptaciji  rezultiravši vizualno atraktivnom i tematski bogatom cjelinom predstave visokih vrijednosti.
  
  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 17. travnja 2014.

Piše: