Treća ovosezonska premijera zadarskih lutkara predstava je Genijalni genije, autorski projekt redateljice Tamare Kučinović, jedine školovane redateljice lutkarskih predstava u Hrvatskoj, i dramaturginje Nine Horvat, koje su nadahnuće našle u motivima stripa Leonardo je genije. Redateljica navodi kako predstava govori o prevladavanju strahova s kojima se svi suočavamo bili oni u nama ili nam prijetili izvana. Razlika je u tome što genijalni genije strahove uspijeva prevladati i transformirati u pozitivne manifestacije duha i materije. Priča prati Leonarda u pokušajima i pogreškama prilikom ostvarenja nekih od njegovih najgenijalnijih izuma poput zrakoplova, automobila, ronilačkog odijela ili podmornice, a koji su uspješno realizirani tek stoljećima kasnije.
Već u prvoj minuti predstave očito je da je autorski tim predstave mlad i ciljano educiran za ovakve kazališne projekte. Predstava je kombinacija strip-motiva, lutkarstva i glume (kako napominje redateljica), a maštovitost i jednostavnost ključ su za sve. Zgodna i promišljena scenska rješenja, iako neka i očekivana, čine da ova nepretenciozna predstava zadovoljava gotovo sve estetske kriterije. Najavljena je za djecu od četiri godine pa na više, no kroz spektar različitog nivoa gledanja zanimljiva je djeci i odraslima.
Duhovito korištenje neprozaičnih, banalnih predmeta (kade, metle, kante, prozorskih kapaka) za genijalne projekte povlače paralelu između nadahnuća u stvaralaštva kako u znanosti tako i u umjetnosti. Autorice navode gledatelje na pomisao da smo svi svakodnevni mali genijalci najčešće nesvjesni svoje kreativnosti. Predstava dotiče duhovne dimenzije dok govori o dva svijeta: stvarnom, svakodnevnom i praktičnom, svijetu Sancha Panze utjelovljenom u liku poslušnog i glupavog pomoćnika Francesca, i onom drugom, stvaralačkom i poletnom, svijetu bez granica, svijetu Don Quijotea predstavljenog kroz lik pomaknutog genijalnog znanstvenika Leonarda. Svakodnevna borba unutar genijalnog uma identična je borbi izvana, opstati u surovoj realnosti velik je problem za one koji su drugačiji ma koliko bili inteligentni i kreativni. Iz toga proizlaze sumnje u sebe, strahovi i dvojbe spretno prikazane kroz likove bezličnih i bezbojnih, minornih malih ljudskih bića koja nakon svakog izuma napadaju kreativca rugajući mu se, narušavajući njegov integritet i prizemljujući ga u grubu realnost.
Idealan i nerealan pravi je opis genijalnog Leonarda koga je virtuozno, u maniri groteske interpretirala Sanja Zalović. Logičnih i jasnih gesta, duhovita i neopisivo uvjerljiva glumica je sa lakoćom dočarala smušenost i fanatičnu posvećenost svom pozivu jednog genijalnog genija. Čak puder koji se podizao iz kose pri svakom zamahu glave stvarao je dojam da se u glavi stalno nešto puši i kuha. Je li redateljica predvidjela toliko dima iz glave, ili je taj efekt nastao slučajno spojem svjetla i frizure zadnjih dana proba nije ni važno, jer ta kosa je živjela svojim životom, imala svoju koreografiju i podcrtavala trenutke sjajnih zamisli simpatična izumitelja.
Paola Slavica, netom diplomirana glumica Umjetničke akademije u Osijeku i najmlađa članica ansambla Kazališta lutaka Zadar, s velikim uspjehom se nosila sa svojom šarmantnom, iskusnom i neopisivo talentiranom kolegicom. Njezin lik evoluira kroz dramske situacije od priglupog poslušnika do samosvjesnog i realnog pomagača nadopunjujući u svemu svoga gospodara. Mlada glumica plijeni pozornost na sceni svojom koncentracijom, svježinom i dječačkom zaigranošću.
Likovno oblikovanje djelo je Ruskinje Gulnaz Rinatovne Fatykhove. Već smo napomenuli da su profani elementi scenografije maštovito uklopljeni u genijalne izume velikog Leonarda. Scenografija je ujednačena i vrlo funkcionalna za razliku od izbora, ili bolje reći neusklađenih interpretacija glazbenih brojeva, koji iako dramaturški opravdani situacijom na sceni, zbog svoje stilske raznovrsnosti nisu odgovarali vrlo skladnoj cjelini ove zaigrane scenske situacije. Oblikovanje svjetla prepušteno je Ivi Nižiću i Frani Papiću koji su svoj posao odradili čisto, jasno i nenametljivo podcrtavajući estetski i vizualni dojam predstave.
Ipak, mala zamjerka: tijekom predstave genijalni izumitelj izgovori ime svojeg pomoćnika Francesca preko stotinu puta tako da nakon pola predstave to postaje donekle iritantno. Na kraju, Leo se rješava strahova. Uz pomoć vjernog Francesca hrabro kroči dalje putovima svoje imaginacije i stvara osobu idealnih proporcija – drvenog lutka, maskotu svih lutkarskih i plesnih kazališta. Iako urnebesno smiješan, ovaj scenski projekt je profinjeno i nenametljivo edukativan podržavajući nas da snagu i inspiraciju nalazimo u sebi. Svatko od nas je odgovoran za svoje djelovanje ili nedjelovanje, uči nas Genijalni genije te mi sami rješavamo životne situacije uz pomoć pravih, iskrenih i nesebičnih prijatelja. Tako mi silateže, ova predstava će još dugo uveseljavati mladu i staru publiku Kazališta lutaka u Zadru.
© Sanja Petrovski, KAZALIŠTE.hr, 29. ožujka 2014.
Tamara Kučinović
Genijalni genije
redateljica Tamara Kučinović
premijera 10. ožujka 2014.
dramaturginja Nina Horvat, likovno oblikovanje Gulnaz Rinatovna Fatykhova, glazba Hrvoje Radnić, oblikovanje svjetla Ivo Nižić/ Frane Papić
izvode: Sanja Zalović (Leonardo), Paola Slavica (Francesco), Robert Košta (Ljudi)
