Obećavajući naraštaj
Akademija dramske umjetnosti, Zagreb i Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb: Jean-Baptiste Poquelin Molière, Tartuffe, red. Krešimir Dolenčić
-
Poznata priča o lažnom vjerniku i moralistu, sinonimu licemjerja, Molièreovu Tartuffu, dobila je još jedno uprizorenje na zagrebačkim scenama. Zahvaljujući suradnji koja je uspostavljena između Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu i Satiričkog kazališta Kerempuh, ispit studenata pete godine glume otvoren je za širu javnost na Sceni Vidra. Ovu diplomsku predstavu režirao je Krešimir Dolenčić i zajedno s mladim glumcima iz svoje klase dao joj suvremena obilježja, učinio je bližom današnjem gledatelju. Jedna od najhrabrijih i najznačajnijih francuskih i svjetskih komedija svojevremeno su zavranili oni isti licemjeri čijim se manama i podsmjehuje. Danas se to radi drukčije. Danas će licemjeri pljeskati u prvim redovima gledališta. Ali će i dalje koristiti čovjekovu potrebu da vjeruje u nadzemaljsku pravdu, u iskupljenje i duhovne vrijednosti. To čini taj tekst i dalje živim i aktualnim.
Diplomanti studija glume pod Dolenčićevim vodstvom izveli su rijetko dobru predstavu. Redateljske intervencije kreću se u pravcu približavanja klasicističkog teksta našem vremenu. Osuvremenjavanje Molijerova predloška realizira se na više razina. Od one vanjske – suvremenih kostima i rekvizita (koji najviše izvrću ruglu današnju potrebu da se sve zabilježi mobilnim telefonom), preko dodanih uzvika i komentara glumaca koji po potrebi preuzimaju ili eksplikativnu ili ironizirajuću funkciju, pa sve do značenjske razine – izmijenjena kraja (što nije nimalo beznačajna intervencija). Varalica Tartuffe koji se na prijevaru uspijeva uvući u imućnu obitelj i pomutiti odnose njezinih članova, u Dolenčićevoj režiji uspijeva se izvući. Lakovjerni i izigrani Orgon uvidjevši pravo lice svojega ljubimca Tartuffa i posljedice svoje naivnosti (a pravedni vladar ne dolazi s hvalospjevom o kralju, nego da izvrši deložaciju) – hicem iz pištolja izvrši samoubojstvo. Upitno je koliko iz tog čitanja progovara pesimizam, a koliko je to vraćanje duga slavnom Molijeru koji je danas poznatu verziju svoje drame naknadno mijenjao kako bi izbjegao cenzuru. (Postojeća verzija ovog djela korigirana je nakon zabrane prikazivanja, a prvobitna verzija komedije, izvedena 12. svibnja 1664. godine, nije sačuvana.) U svakom slučaju, publika je uživala u odličnoj predstavi.
Oko središnjeg stola na sceni, za kojem se odigravaju obiteljska okupljanja, rasprave i intrige, bila je postavljena i publika, dajući predstavi voajersku, komornu atmosferu. Uz neznatne interakcije s publikom, glumci su tako zablistali u punom sjaju. Uspjeli su prizemljiti i depatetizirati aleksandrinac velikog komediografa. Sjajnom igrom glumačkog ansambla stih nije dominantan, a pojedine replike i pokoja glumačka improvizacija, preslikane su u aktualno vrijeme, prilagođene našem humoru.
Adrian Pezdirc, koji tumači naslovnu ulogu, prikazao je savršenu moć transformacije, od nevinog i nespretnog bogomoljca (u kojem, doduše, nema naznaka dvoličnosti) do beskrupuloznog, halapljivog i razvratnog licemjera. Hrvojka Begović uvjerljivo je iznijela lik razumne i nezadovoljne supruge (i lažne zavodnice, itekako). Ivan Ožegović i Anja Đurinović iskrenim i neposrednim izgovaranjem stihova, ali i prirodnošću kojom su odigrali svoje uloge, u najvećoj mjeri su ih približili današnjici. Najdojmljiviji i najduhovitiji bili su fantastični Dado Ćosić i Anđela Ramljak. Plijenili su šarmom, iskrenošću i uvjerljivom igrom. Gostujući glumci na klasi, iako u sporednim ulogama, izveli su precizne i upečatljive uloge. Jedine zamjerke mogle bi se uputiti dikciji gospođe Parnel (mada je izuzev toga dobro odigrala konzervativnu i izigranu majku) i pomalo monotonoj interpretaciji Mateje Majerle (čiji moralizatorski ton se u samoj predstavi i ironizira, te stoga ovakva igra može biti i svrsishodna).
Mladi ansambl sjajno se izborio sa zahtjevnim tekstom i glumačkim zadacima te sve vrijeme održavao energiju na sceni i pozornost publike. Uspjeh je i redatelja i glumaca što su vlastitim kreacijama iskreno nasmijali publiku. Iako mješavina komičnog i tragičnog, predstava se ističe prvenstveno po dinamici i živom humoru. Tragična nota cijelo je vrijeme prisutna, ali tragični ishod u završnici današnjeg gledatelja više ne iznenađuje. Akademijin i Kerempuhov Tartuffe uspjela je i aktualna predstava mladog i obećavajućeg naraštaja glumaca.
© Olivera Radović, KAZALIŠTE.hr, 27. veljače 2014.
Jean-Baptiste Poquelin Molière
Tartuffe
redatelj Krešimir Dolenčić
premijera 24. veljače 2014.
asistentica redatelja Morana Novosel, scenografkinja Irena Kraljić, kostimografkinja Antonia Jakšić Dorotić, dizajn svjetla Elvis Butković, producent predstave Mario Gigović, asistenti produkcije Romana Brajša i Matej Merlić.
izvode: Adrian Pezdirc, Anđela Ramljak, Anja Đurinović, Dado Ćosić, Hrvojka Begović, Ivan Ožegović, Lukrecija Tudor i Mateja Majerle, Tihana Lazović, Silvio Mumelaš
Piše:

Radović