Nakon tornada

Umjetnička organizacija Ruper i Akademija dramske umjetnosti, Zagreb: Tomislav Zajec, Dorothy Gale, red. Dora Ruždjak Podolski

• 
  
  Nova umjetnička organizacija Ruper, koju su pokrenule kazališne redateljice Dora Ruždjak Podolski i Franka Perković, namjerava hrvatska kazališta obogatiti onim što im najviše nedostaje – djelima afirmiranih hrvatskih dramatičara. U svom prvom projektu posegnuli su za tekstom Dorothy Gale Tomislava Zajeca, četverostrukog dobitnika nagrade za dramsko djelo Marin Držić 2007. U suradnji s Akademijom dramske umjetnosti predstava je premijerno izvedena 4. veljače na pozornici Akademije. Zanimljivo je da su uloge u predstavi tumačili profesori i asistenti s Akademije zajedno sa svojim studentima. U radu na predstavi sudjelovao je i veliki broj studenata s drugih odsjeka, kao i zvijezda predstave Roza Jurić u naslovnoj ulozi.
  
  Drama Dorothy Gale (2007) Tomislava Zajeca prvi je dio trilogije koji uz ovo djelo sačinjavaju drame Astronauti (2008) i Spašeni (2009). Radnja se događa u novogodišnjoj noći, u čijoj proslavi ni jedan od unesrećenih likova ne sudjeluje. Kroz priču o izgubljenom prstenu, s kojim su na neki način svi junaci povezani, upoznajemo tužne i teške sudbine protagonista i upoznajući njih, spoznajemo da su i njihovi životi isprepleteni i povezani. Oni su usamljeni, nezadovoljni, željni pažnje i razumjevanja, oni su na prekretnicama života, bez nade u bolje sutra. „Kad bi se barem desilo čudo.“ – rečenica je koja se poput lajtmotiva provlači kroz predstavu svjedočeći o egzistencijalnom nemiru likova, o nepovjerenju u vlastitu moć da se odupru tmurnoj svakodnevici. Intertekstualnost, svojstvena autoru drame, ogleda se u dijalogu s jednom od najpopularnijih knjiga književnosti za djecu – Čarobnjakom iz Oza L. Franka Bauma.
  
  To žanrovsko mimoilaženje između bajkovitoga romanesknog predloška i drame Tomislava Zajeca u kojoj se otkriva tragična pozadina proizvodi začuđujući efekt, pa čak i neku vrstu ironijskog odmaka. Umnožavanje različitih slojeva fikcije i stvarnosti (jedna od junakinja čije ispovijesti slušamo sve vrijeme je u komi) dodatno je naglašeno posuđenom protagonisticom, djevojčicom Dorothy Gale. Ona je nijemi, ali sveprisutni promatrač, rame za plakanje, utjeha,... Poigravanje s Baumovim romanom višestruko je pa ostavlja publici širok spektar mogućih asocijacija i značenja. Paralela između tornada, koji ima moć da prenese u nepoznatu zemlju, i brodoloma koje su junaci preživjeli i nakon kojih se čini da su u tuđem svijetu, samo je jedno od mogućih čitanja.
  
  Poput samog dramskog teksta, čiji su prizori fragmentarni i prostorno razmješteni (radnja teče od bolnice, preko ljekarne, tramvaja, klupe na stajalištu tramvaja do privatnog stana profesorice hrvatskog jezika), predstava je odigrana u različitim prostorijama, a onda uživo prikazana na platnu u glavnoj dvorani. Napetost i intrigantost radnje tako je adekvatno potcrtana mijenjanjem kadrova. Poigravanje tehnikom i tehnologijom upućuje na koketiranje s filmskom režijom. Ipak, ispod platna se naziru cipele u kojima hodaju glumci (jedna od pozornica na kojima su glumci igrali bila je i ona iza projekcijskog platna), pa su gledatelji cijelo vrijeme svjesni stvaralačkog čina koji se odvija upravo pred njima. Povremeni upadi huligana iz predgrađa (koji su pandan letećim majmunima iz prototeksta) u publiku uzdrmavali su rampu i također podsjećali gledatelje da nije riječ tek o video prijenosu.
  
  Pažljivo i matematički pecizno ispričana snovidovna priča o gubitnicima na kraju ipak ostavlja prostor nade. Višestruki ugođaj za publiku, s obzirom i na izvrsnu izvedbu majstora glume. Istinski dragulj od drame, kako je i stručno povjerenstvo u obrazloženju za nagradu Marin Držić istaknulo, koji je vrijedilo čekati sedam godina.
  
  © Olivera Radović, KAZALIŠTE.hr, 9. veljače 2014.
  
  Tomislav Zajec
  Dorothy Gale
  redateljica Dora Ruždjak Podolski
  premijera 4. veljače 2014.
  animatorica papuča i medicinska sestra Franka Perković Gamulin, asistentica redateljice Marina Pejnović, oblikovatelji rasvjete Marino Frankola, Vesna Kolarec, operater rasvjete Miljenko Bengez, autor glazbenih efekata Stanko Kovačić, PR Mario Gigović, redatelj prijenosa Bruno Gamulin, skript i miks Karla Folnović, Luka Gamulin, inspicijentice i snimateljice Nina Križan, Petra Jagušić, Arija Rizvić, Hana Zrnčić Dim, snimatelj Dario Mičetić, tehničko vodstvo Mile Blažević, tehničar slike Dario Mičetić, tonski snimatelj Marko Grgić, ozvučenje dvorane Zdenko Tandler, realizator internetskog prijenosa Jasmin Redžepagić
  izvode: Doris Šarić Kukuljica, Tomislav Rališ, Ivana Legati, Nikša Butijer, Nataša Kopeč, Silvio Vovk, Filip Vidović, Luka Bulović, Nikola Baće, Silvio Mumelaš, Roza Jurić

Piše: