Lijepa naša, recesijska

Hrvatsko glumište, časopis Hrvatskog društva dramskih umjetnika, gl. ur. Zlatko Vidačković, br. 56-59, 2013.

• Nakon sjajna početka na čelu s novim urednikom Zlatkom Vidačkovićem, stvaranja novog vizualnog identiteta, obogaćivanja sadržaja, uvođenja tematskih blokova i prepoznatljive forme, aktualno izdanje Hrvatskog glumišta ponovno je zbog recesijskih pritisaka doživjelo izmjene. Časopis je doduše ostao u formi četverobroja koji izlazi jednom godišnje, međutim, u ovom izdanju ne nalazimo temata niti kritičkih osvrta na važne festivale širom recesijske lijepe naše. S nekih stotinu i deset, Glumište je spalo na osamdeset stranica. Ne bi to ni bilo toliko strašno kad bi se pokazalo kao izdvojeni slučaj, ali, nažalost, pokazuje se da smanjenje budžeta unutar kulturnog izdavaštva postaje pravilo, a ne iznimka u Hrvatskoj.
  
  Kako su na izbornoj skupštini Hrvatskog društva dramskih umjetnika 28. listopada 2013. godine izabrana nova tijela upravljanja na mandat od četiri godine, logično je da se časopis otvara intervjuom s novim predsjednikom HDDU-a, Borisom Svrtanom. Glumište donosi zapravo sažetak Svrtanova kandidacijskog programa s natuknicama budućeg rada: održavanje kontinuiteta i daljnji razvoj društva, poboljšanje postojećih programa i projekata poput Nagrade hrvatskog glumišta, Festivala glumca i časopisa Hrvatsko glumište, kreiranje novih, pokretanje pitanja zaštite digniteta struke, uređivanje odnosa s poslodavcima, otvaranje granica s EU, korištenje fondova europskih institucija, organizacija seminara/tribina, izlazak društva na socijalne mreže… Vrlo općeniti pregled programa koji ovako šturo dobro zvuči. Ostaje nam samo nadati se da Svrtan neće završiti kao državnik novog kova iz popularne britanske humoristične serije.
  
  Od zanimljivijih tekstova treba izdvojiti intervju s Dubravkom Vrgoč koja je na 50. generalnoj skupštini Europske kazališne konvencije ponovno izabrana za predsjednicu. Vrgoč se u intervjuu osvrnula na nekoliko bitnih točaka o kojima se raspravljalo na Skupštini EKK. Prva je problematika reformiranje institucija i kazališta unutar EU prilikom čega dolazi do promjena načina financiranja – smanjuju se proračunski izdaci te se traži više privatne inicijative. Takvi procesi dovode kazalište u jedno nedefinirano i time opasno područje. Druga točka je zaključak o neuspjehu etabliranja novih formi i potreba za povratkom nasljeđu i tradiciji kako bi se pronašle univerzalno primjenjive vrijednosti i sadržaji. Treća točka odnosila se na problematiku izostanka publike iz kazališta te osvještavanje razvoja publike kao jedne od najvažnijih kategorija za opstanak kazališta. Vrgoč se kratko osvrnula i na djelovanje Festivala svjetskog kazališta objašnjavajući kako se festival bori s smanjenjem javnih sredstava. Glavni princip očuvanja festivala svjetskog kazališta Vrgoč vidi u povezivanju festivala s kazališnom infrastrukturom što je olakšalo financijski pritisak te smanjivanju kvantiteta, ali ne i kvalitete predstava. Kao inovaciju, Vrgoč je najavila i suradnju sa studentima ADU-a koja bi trebala pokriti kvantitativno smanjenje izvedbi na festivalu.
  
  Jednako zanimljiv je i intervju s Jagodom Kralj Novak povodom četrdeset godina umjetničkog rada u kojem ističe nekoliko temeljnih postulata vlastitog bavljenja glumom: „nema velikih i malih kazališta, samo dobrih i loših predstava, u kazalištu je važan samo rad, rad i rad, a nagrade su nužna posljedica, na sceni je nužno kvalitetno trajati“, bez tog, „glumac je nesretni gubitnik“.
  
  Kvantitativnu srž ovog izdanja čine izvještaji s Festivala glumca i dodjela Nagrada hrvatskog glumišta, središnjih projekata HDDU-a. Izvještaj s dodjela Nagrada hrvatskog glumišta otvara se preglednim tekstom o tijeku ceremonije, a potom slijede obrazloženja stručnog žirija za nagrade za svekoliko umjetničko djelovanje na području drame i opere te intervjui s nagrađenima: Edita Karađole (drama) i Dunja Vejzović (opera). Nakon izdvojenih nagrada slijedi kratak pregled ostalih dobitnika s fotografijama i teatrografskim podacima. U sličnoj, ali manjoj formi predstavlja se Festival glumca, otvarajući rubriku riječima izbornice Perice Martinović koja je istaknula izvrsnost glumačke umjetnosti kao glavni kriterij prilikom odabira predstava.
  
  U rubrici Obljetnice i nagrade susrećemo se s Nenadom Šegvićem koji je dobio nagradu Vladimir Nazor za životno djelo na području kazališta, Zlatkom Svibenom dobitnikom nagrade Vladimir Nazora za 2012. godinu na području kazališta, Radom Šerbedžijom dobitnikom nagrade Fabijan Šovagović Društva hrvatskih filmskih redatelja za životno djelo te Igorom Mrduljašom, dobitnikom nagrade za životno djelo HDKKT, nažalost nedugo prije nego što nas je zauvijek napustio.
  
  Rubrika Sjećanja ovaj put donosi čisto biografske tekstove posvećene istaknutim umjetnicima koji su nas napustili 2013. godine s iznimkom osobnog i emocionalno obojanog teksta Nikše Sviličića o Dolores Lambaši. Želimir Ciglar piše o Elizi Gerner, Tomislav Kurelec o Mati Ergoviću, Davor Mojaš o Ivici Barišiću, Petra Mrduljaš o Gordanu Pičuljanu, a Jasen Boko o Zdenki Mišuri.
  
  Najvažnija rubrika svakako su Premijere i festivali koja ne posjeduje tekstualnu i tematsku privlačnost ostalih, ali zato ima iznimnu dokumentarističku vrijednost, a koju svaki put iznova minuciozno priređuje Goran Ivanišević. Rubrika tako sadrži obimni popis svih premijera hrvatskih profesionalnih kazališta i kazališnih grupa te dramski program i nagrade svih hrvatskih kazališnih festivala od 1. siječnja do 31. prosinca 2013. godine koji se proteže na tridesetak stranica.
  
  Tek što se nova urednička garnitura uspjela u potpunosti uhodati, uspostaviti svoju, novu i jasnu estetiku te proširiti i unaprijediti časopis različitim rubrikama i novim suradnicima, stigla ih je nova nevolja. Kao što su prilikom prošlih rezanja troškova izdavanja i distribucije uspjeli preživjeti i otisnuti kvalitetan časopis koji je pokrio kazališna događanja u Hrvatskoj, donio izvještaje s festivala i dodjela nagrada te nas podsjetio na velikane glumišta koji više nisu s nama i ovaj broj je u tome uspio. Međutim, voda je očigledno došla do grla. Koliko dugo će još Vidačković i njegov tim uspijevati plivati u financijskim brzacima recesijske lijepe naše ostaje za vidjeti.
  
  © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 22. siječnja 2014..

Piše: