Naši prijatelji

Kazališna družina Pinklec, Čakovec: Romano Bogdan (prema motivima priče Neposlušno mače Ivana Bjeliševa), A tko si ti?, red. Romano Bogdan

• 
  
  U Kazališnoj družini Pinklec iz Čakovca vješto izbjegavaju adaptacije sveopće poznatih dijela književnosti za djecu, a biraju i ona poučna. Tako se voditelj Družine Romano Bogdan odlučio za dramatizaciju po motivima bajke Neposlušno mače Ivana Bjeliševa ni ne sluteći da će upravo ta kazališna predstava biti najizvođenija u povijesti Družine. Troje djece, Matko, Luka i Tina, prijatelji su koji propituju odnos jednakosti i različitosti i traže sebe. Zanimljivo postavljena okosnica, uvidimo li kako je odnos izgubljenog Mačeta i njegovih slučajnih prijatelja zapravo simbolični odnos između spomenute dvojice dječaka i njihove prijateljice. Početak izvedbe estetski je najjači. Naime, troje glumaca sakriveni su ispod bijelog popluna te nakon nekog vremena, kroz rupe načinjene u poplunu, igraju rukama i nogama, da bi naposlijetku izvirili i glave, pa i tijela. Propitivanje identiteta također je najnaglašenije jer likovi izravno komuniciraju upravo preko pitanja: „A tko si ti?“ Jednom je odgovor „Dječak.“ , jednom „Djevojčica.“, a jednom „I dječak i djevojčica.“ . U toj igri traženja i lovice publika sudjeluje tijekom cijele predstave, koja završava istim propitivanjem, stvarajući tako zatvorenu cjelinu.
  
  Kako bi Družina pridobila mladu publiku od tri do deset godina kojoj je predstava i namijenjena, već se u početku koristi interakcijom, pribjegava onomatopeji, ali i pretjeranom gestikuliranju i mimici te korištenju rima na mudar način (Tina-Slina, Luka-Kuka...), čime kroz smijeh uvodi djecu u srž radnje; Mače se izgubilo u šumi, a put prema kući ne poznaje. Kako su životinje provjereno najbolji prijatelji i pratitelji na putovanjima glavnog lika gotovo svake bajke, ovdje ih ne nedostaje. Mače prvo susreće zečju obitelj, pa vjeverice, ježeve, a naposlijetku i vranu. A upravo su ptice vrlo često u književnosti percipirane kao glasnici i pomagači. O Mačetovu putovanju kroz strašnu šumu, redovito nas obaviještava i pripovijedač, kako bi mlađoj djeci pojasnio tijek radnje. Kako šuma izgleda i koje životinje u njoj žive, ostaje ipak publici da zamisli sama. S vrstama drveća i životinja upoznajemo se kroz Lukinu i Matkovu igru pogađanja. Damo li mašti na volju, vidjet ćemo medvjeda, slona, nosoroga, devu (i jednogrbu i dvogrbu), kao i brezu, hrast, tužnu vrbu, i još mnogo toga, vješto odglumljeno, no možda s trunčicom nepotrebna nasilja.
  
  Ipak, čini se da djecu igre ovakve vrste vrlo dobro zabavljaju, što zapravo ni ne čudi, prisjetimo li se suvremenih crtića. To nije jedina epizoda u kojoj Matko, Luka i Tina pokazuju dječju osobnost, a kojima je redatelj vješto ispekidao monotoni čin traženja Mačetova doma, na sebi svojstven način na koji i inače oblikuje predstave koje režira. Opet imamo epizodu odigranu u mraku, pri čemu glumci nose poveze na očima i međusobno se traže, a pritom nailaze na razne prepreke preko kojih se popikuju i padaju. Da imaju crvene noseve, lako bismo ih mogli zamijeniti klaunovima. Ima tu i napretek humorističnih minijatura, poput glumljenja kokoši koja pokušava poletjeti, vozila koje ne želi upaliti, borbe jastucima, već spomenute igre pogađanja uloga, itd.
  
  Glazba je prejednolična: pozadinska, tiha i ambijentalna, a često se miješa s cvrkutom ptica i ostalim šumskim zvucima. Scena je također jednostavna, gotovo minimalistički postavljena, ali vješto zamišljena i vrlo funkcionalna tijekom cijele predstave. Osim spomenuta popluna, na sceni je tek jedna velika magična, velikim žutim zvijezdama oslikana škrinja iz koje glumci vade lutke s kojima igraju. Vrlo maštovite, načinjene od amorfno mekanih jastuka, lutke su među najvećim blagodatima predstave. Vizualno vrlo upečatljive, bude (dječju) maštu i podsjećaju na svijet snova. Likovno ih je oblikovala, kao i scenografiju i kostime, čakovečka umjetnica Rusa Trajkova.
  
  U predstavi nastupaju Karolina Horvat (Tina), Davor Dokleja (Matko) i Mario Jakšić (Luka) i ovaj put dobro uigrani, što ne čudi s obzirom da sam gledala čak šezdeesetu izvedbu. Karolina Horvat opravdano je dobila nagradu za najbolju animaciju na 24. susretu lutkara i lutkarskih kazalište Hrvatske, SLUK-u 2013. Predstava je također nagrađena i Nagradom dječjeg žirija 25 zlatnih zvezdic na 24. međunarodnom lutkarskom festivalu Poletni lutkovni pristan u Mariboru 2013. Pinkleci su tom predstavom gostovali na brojnim festivalima, a posebno su ponosni na zadnje gostovanje na Europskom dječjem festivalu u Washingtonu, gdje su je izveli čak sedam puta pred gotovo tisuću djece.
  
  Želite li svoje dijete upoznati s bajkom koja nije strašna poput Crvenkapice (Vuk jede Baku), Matovilke (otmica mlade djevojke), Cvilidrete (zbog scena ubojstva i otmice), ili pak Ivice i Marice (dvoje napuštene djece), zbog čega svaki peti roditelj ne želi iste čitati svojoj djeci (Daily Mail, 2012), potražite Neposlušno mače Ivana Bjeliševa, odnosno njegovu dramatizaciju u KD Pinklec.
  
  © Andreja Rambrot, KAZALIŠTE.hr, 17. prosinca 2013.
  
  Romano Bogdan (prema motivima priče Neposlušno mače Ivana Bjeliševa)
  A tko si ti?
  redatelj Romano Bogdan
  premijera 10. ožujka 2012.
  dramatizacija Romano Bogdan, likovno oblikovanje (lutke, scenografja i kostimi) Rusa Trajkova, glazba Bojan Miljančić, oblikovanje rasvjete Neven Taradi
  izvode: Karolina Horvat (Tina), Mario Jakšić (Luka), Davor Dokleja (Matko)

Piše: