Brojne vrijedne predstave

37. dani satire Fadila Hadžića, Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb, 5. – 21. lipnja 2013.: Post festum

• 
  
  Sudeći po obimnosti programa Dana satire čini se da je zagrebački Kerempuh pronašao način prevladavanja krize. Jer prošle je godine na ovom značajnom festivalu prikazano deset predstava, a ove ih se godine u konkurenciji našlo petnaest uz jednu izvan nje. Autorski projekt 25.671 kranjskog Prešernovog gledališča našao se izvan konkurencije zato što njegov autor i redatelj Oliver Frljić ne drži satiričnom tu žestoku, iznimno kritičnu predstavu o problemu izbrisanih u neovisnoj Sloveniji koja nijansiranim prikazom složenosti i isprepletenosti društvenih i pojedinačnih ideja, stavova i ponašanja stvara izvanredno dojmljiv politički teatar. Frljić se našao u središtu pozornosti i zbog toga što su druge dvije njegove predstave bile u konkurenciji. Doduše u ljubljanskom SNG-u Božiću kod Ivanovih sovjetskog avangardista Vvedenskog lijepe scenske slike tek su ilustracija nekadašnjeg modernizma koji teško uspostavlja dublju vezu s današnjim gledateljem, ali to zato u potpunosti uspijeva spoju provokativnosti i neobuzdanog humora u virtuozno režiranoj i glumljenoj Kerempuhovoj Gospođi ministarki, nedvojbeno superiornoj drugoj predstavi po Nušiću Sumnjivom licu, s velikim zanimanjem iščekivanim gostovanjem beogradskog Jugoslovenskog dramskog pozorišta s originalnim, ali ne uvijek do kraja uspješno provedenim redateljskim rješenjima Jagoša Markovića.
  
  Cjelovitija i uspješnija bila je izvedba subotičkog Narodnog pozorišta Čudo u Poskokovoj Dragi Ante Tomića u režiji Snežane Trišić koja je efektnu sliku provincijske zabiti izgradila na energiji, fizičkoj ekspresivnosti i gegovima vrsnog glumačkog ansambla. No, uz slične vrijednosti kompleksnošću odnosa i modernim redateljskim rješenjima još je više domete dosegla Ženska komedija Heinera Müllera Mestnog gledališča Ljubljanskog u režiji Ivice Buljana, atraktivnim scenskim prikazom odnosa među spolovima kao elementa koji pokazuje pravu prirodu demokracije u prvim godinama stvaranja socijalističke države.Ta su gostovanja na izrazito uspio način potvrdila Dane satire kao značajno mjesto na kojem zagrebačka publika upoznaje zanimljiva scenska ostvarenja susjednih država.
  
  Često su slično zadovoljstvo izazivala i gostovanja iz ostalih hrvatskih kazališnih centara, no ovog puta su te predstave ostale u sjeni zagrebačkih, već viđenih predstava, pa je za jedan dio gledatelja koji se ne miču iz centra najveće ugodno iznenađenje bila kombinacija mjuzikla, crne komedije i posredne društvene kritičnosti u Grupi Borivoja Radakovića u režiji Marija Kovača i izvedbi Kazališta na Peščenici (KNAP-a). No bila je to tek jedna od niza vrlo vrijednih zagrebačkih predstava – uz već spomenutu Gospođu ministarku još jedna Kerempuhova uspješnica – Matišićeva Svećenikova djeca u režiji Marija Kovača, Komedijino Čisto ludilo Paula Pörtnera u režiji Nine Kleflin, Exitov Sutra (ni)je novi dan Ivice Boban, Gavelline Fine mrtve djevojke Mate Matišića u režiji Dalibora Matanića, te predstava koju je Ocjenjivački sud ocijenio najboljom – Molièreov Tartuffe u režiji Jerneja Lorencija i izvedbi ZKM-a. Time su Dani satire pokazali kako česti prigovori dometima zagrebačkog teatra i nisu naročito utemeljeni.
  
  Raznovrsnosti i zanimljivosti festivala znatno su pridonijela i četiri kasnonoćna off-programa u predvorju kazališta – monodrame s vrsnim glumačkim interpretacijama Vilija Matule u Postidplomskom obrazovanju kojem je on i koautor teksta sa Sinišom Labrovićem, u produkciji Binocular teatra i Teatra 2000 te režiji Borne Armaninija, kao i Violete Tomić iz ljubljanskog Gledališča Glej koja je prvi put na (dobrom) hrvatskom odigrala Kurvu Vedrane Rudan i Marka Bulca koji potpisuje i režiju, a isto tako i koncerti Maje Posavec i Ivane Rushaidat kao i kazališnog banda Chishche lishche s gostima.
  
  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 23. lipnja 2013.

Piše: