Večer poezije, šansone i smijeha

Ksenija Erker i Vera Zima, Nismo sve Karenjine

• 
  
  Nakon trideset godina Ksenija Erker i Vera Zima ponovno su zajedno nastupile na kazališnim daskama. Po uzoru na recital kojeg su izvodile u vrijeme kada, kako glumice same u šali kažu, Vera još nije počela glumiti Ružu Kosmički, a Ksenija još nije postala „Ruža Kosmički“, nastala je i izvedba  Nismo sve Karenjine.  Ideja iz prošlosti oživljena je i obogaćena godinama koje su obilovale raznim iskustvima, životnim radostima i borbama, tragove kojih su autorice nježno, šarmantno i povremeno autoironično utkale u repertoar recitala. Naziv Nismo sve Karenjine posuđen je iz stiha jedne pjesme Arsena Dedića, a na njegove pjesme, koje je Ksenija predivno prepjevala, oslanja se i veliki dio repertoara ovogodišnje izvedbe. Osim Dedićevih pjesama Ksenija je pjevala i svoje hitove poput Proljeće je otpočelo s kišom, a na njezine glazbene točke Vera se nadovezivala recitiranjem poznate hrvatske i svjetske poezije te monolozima posuđenim iz kanonskih djela svjetske književnosti.
  
  Cjelokupnoj atmosferi tog kazališno-glazbenog druženja pridonio je  i Zoran Mišolongin, koji je nastupio na gitari. Publika je imala priliku vidjeti i čuti poeziju i glazbu koju se u današnje vrijeme baš i ne može susresti „na svakom kantunu“, osim ako još uvijek niste u osnovnoj školi pa su vam naši pjesnici dio obavezne lektire. Stihovi Ujevića, Cesarića, Britvića, Šimića, glazba Dedića, Runjića, Montena te ulomci Dostojevskog samo su dio repertoara koji su dvije dame oblikovale. Cilj im je bio, kako same kažu, govoriti o slutnji, čežnji, žudnji i sramu, o pojmovima za koje one smatraju da su danas rijetko spominjani, pa možda već i zaboravljeni, a sve to kroz bezvremenske stihove navedenih autora, stihove poput Simonovih „Čekaj me i ja ću sigurno doći“ ili pak Cesarićevih „U moru života što vječno kipi, što vječno hlapi, stvaraju se opet, sastaju se opet, možda iste kapi.“  Iako su stihovi koje Vera Zima izgovara uistinu vječni i veliki, njihova je vrijednost naglašena glumičinom interpretacijom, osjećajem koje ona posjeduje za riječi i ritam stiha te za atmosferu i emocije koje iz njih izbijaju, a koje je u stanju prenijeti, interpretirati te obogatiti vlastitim emocijama.
  
  Recitacije Vere Zime i pjesme Ksenije Erker odlično se nadopunjuju te na trenutke izgleda kao da je izgovoreni stih jedne tek nastavak pjevanja druge ili obrnuto. Zoran Mišolongin na gitari nenametljivo upotpunjava ugođaj i vješto prati pjevačicu. Scenografija je jednostavna, prilagođena prirodi izvedbe, a čini ju stol na kojem odmaraju čaše s vinom. Glumice u šali kažu da si sada napokon mogu dozvoliti da u čašama bude pravo vino, a ne tek sok, te nadodaju da je u takvim uvjetima puno lakše nastupati. Šale koje Ksenija Erker i Vera Zima zajedno prepričavaju ili pak jedna drugoj prijateljski upućuju te anegdote kojih se prisjećaju iz doba kada su prije trideset godina zajedno nastupale, a iz kojih se može osjetiti humorom prožeta mladenačka nesigurnost i naivnost koja ih je u to vrijeme pratila, pridonose prisnosti atmosfere, ali i omogućuju publici da vidi najveću razliku između Ksenije i Vere nekada i sada.
  
  Ona leži upravo u spominjanoj nesigurnosti i plahosti koje su godine iskustva u objema izbrisale te publika danas pred sobom ima dvije divne žene koje nastupaju pune samopouzdanja, žene koje su u stanju stvoriti šalu i smijeh čak i oko događaja koji ih najviše bole, ne želeći pritom umanjiti njihovu veličinu. Svima koji vole poeziju, klasiku, šansone, Kseniju Erker i Veru Zimu, ovaj događaj će se sigurno svidjeti. Ne donosi on inovativnost za kojom današnje kazalište žudi, ništa spektakularno i novo, ali zato pohvalno sa publikom dijeli ono što je već provjereno i dobro, u prijateljskoj i prisnoj atmosferi koja budi osmijehe, čežnju, žudnju i slutnju, podsjećajući ispričanim anegdotama na stihove koje prethode onom naslovnom: 
  
  Nije bilo sve po mome
  nisam bila te sudbine
  živjela sam što sam mogla
  nismo sve Karenjine. 
  
  © Maja Dujmović, KAZALIŠTE.hr, 19. prosinca 2013.
  
  Ksenija Erker i Vera Zima
  Nismo sve Karenjine
  premijera 15. prosinca 2013.
  izvode: Ksenija Erker, Vera Zima, Zoran Mišolongin

Piše: