Zanimljivo čitanje Krleže

Aplauz teatar, Zagreb: Miroslav Krleža, Banket blitvanski, red. Mladen Vukić

• 
  
  Nakon prošlogodišnje uspjele avangardističke inscenacije Krležina romana Povratak Filipa Latinovicza u vlastitoj adaptaciji pod neznatno izmijenjenim naslovom Latinovicz, povratak Mladen Vukić se odlučio za nastavak takva puta i u svojoj teatarskoj verziji opsežnog, trodijelnog Banketa u Blitvi koji, između ostalog, fascinira aktualnošću sugestivne slike presudnih događaja naše, a i čitave europske povijesti ne samo tridesetih godina kada su objavljena prva dva dijela, pa ni šezdesetih kada je tiskan treći, nego čitavih posljednjih stotinjak godina koji i danas utječu na naše živote. To naglašavaju i uspjeli kostimi Irene Sušac koji ne određuju vrijeme zbivanja, ali su svojom nestereotipnošću ipak najbliži današnjici, dok njihovo svođenje na crnu i bijelu boju naznačava da bi se predstava prema navodu iz programskog listića trebala baviti „dvama svjetonazorima: onim 'vojničke čizme' i nasuprotnom 'logikom kutije olovnih slova', zapravo svim onim između...“
  
  Vukić u svom tumačenju Krležina teksta ipak ta dva navedena osnovna suprotstavljena principa ne tretira crno-bijelo. Pritom se ni kao adaptator, a ni kao redatelj nije priklonio lakšem putu stvaranja predstave na temeljima mnogih kazališnih elemenata koje u sebi sadrži taj obiman politički roman nego je nastojao dijelove koji su njemu najbitiniji oblikovati vlastitim, originalnim redateljskim postupkom. Pritom se oslonio prvenstveno na Krležin stav o ovom romanu kao simboličnoj viziji europske političke stvarnosti u kojoj su gotovo na istu razinu postavljeni slučajevi političke, estetske ili moralne tiranije, a likovi su tek ilustracije takvih ideja ili pojava. Zato ni glumci ne igraju samo protagoniste kako najavljuje program – Slavko Juraga diktatora pukovnika Barutanskog, Anica Kovačević generalicu Michelson, a Tomislav Martić doktora Nielsena, intelektualca koji je prekinuo dugogodišnje prijateljstvo s Barutanskim, jer se ne može složiti s njegovim načinom vladanja. Povremeno oni preuzimaju i druge uloge. To dokazuje visoku razinu njihova glumačkog umijeća i mogućnosti transformacije, ali isto tako ukazuje i na koncepciju predstave u kojoj nije bitna kompleksnost i životnost protagonista nego ideje i njihovo uobličenje u riječi, ponajviše u monologe koji predstavu ipak svode na (kvalitetno) iščitavanje vrhunske Krležine literature, oduzimajući joj neka bitna svojstva scenskog događanja.
  
  Na sličan način Vukić koristi i kor koji ovdje nastupa kao Radio Blitva u tumačenju Anje Đurinović, Dubravke Lelas, Adriane Šnajder, Ane Vučak i Ane Marije Žužul. Taj bitan element antičkog teatra upotrebljen kao dio avangardnog redateljskog stila također je bitno promijenjen. Dok je nekada komentirao dramu i informirao o svemu onome što se na sceni nije moglo prikazati zbog konvencija ili tehničkih razloga u Banketu blitvanskom uz vijesti prepričava ukratko neke bitne odnose među protagonistima. Time se i u ovom segmentu izbjegavaju dramske situacije, a sceničnost se traži u scenskom pokretu koji je povremeno atraktivan, iako mu je teško pronaći dublju vezu s izgovorenim tekstom. Možda je to i namjerno tako zamišljeno da bi se pokazalo kako medijima (koje ovdje predstavlja Radio Blitva) nije bitan smisao onoga o čemu govore nego vizualna ili neka druga atraktivnost bez dubljeg smisla koja će svoju svrhu naći u marketingu. On je ovdje vrlo duhovito ironiziran sloganom „Sjajno brije Sapun Blitva / Po njem klizi svaka britva“ koji priziva duh reklama tridesetih godina prošlog stoljeća, a podsjeća i na klanja koja su se tijekom novije povijesti događala ne samo u imaginarnoj Blitvi.
  
  Ipak najsnažniji kazališni dojam ostavljaju dva prizora u kojima se stvara prava dramska napetost, a u kojima u prvi plan na potpuno različite načine izbija sugestivna interpretacija Anice Kovačević, nabijena silinom intelktualne ekvilibristike u ulozi majora Georgisa, a potom osjećajnosti u roli špijunke i ljubavnice Karine. U tim je trenucima Banket blitvanski bio snažan i potpun teatarski doživljaj, dok je većina predstave ipak bila uglavnom tek uspješna više glasovna nego scenska interpretacija Krležine proze.
  
  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 20. prosinca 2013. 
  
  Miroslav Krleža
  Banket Blitvanski
  redatelj Mladen Vukić
  premijera 15. prosinca 2013.
  prilagodba Mladen Vukić, kostimografkinja Irena Sušac, suradnica za pokret Anja Đurinović, likovno oblikovanje Jadran Boban
  izvode: Slavko Juraga, Anica Kovačević, Tomislav Martić
  Radio Blitva: Anja Đurinović, Dubravka Lelas, Adriana Šnajder, Ana Vučak, Ana Marija Žužul

Piše: