Ribarevo blago

Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb: Ivana Brlić-Mažuranić, Ribar Palunko i njegova žena, red. Dora Ruždjak Podolski

• 
  
  Na pozornicama hrvatskih dječjih kazališta često su oživjavale generacijama voljene priče kultne autorice književnosti za djecu, Ivane Brlić-Mažuranić. Početkom ove sezone Kazalište Žar ptica predstavilo je svog Ribara Palunka i njegovu ženu, u dramaturškoj adaptaciji Tomislava Zajeca i režiji Dore Ruždjak Podolski. Sretan spoj vjernosti originalnom tekstu, objasnidbenih i poučnih momenata prilagođenih najmlađima te duhovite modernizacije rezultirao je predstavom koja okupira dječju pažnju cijeli sat koliko traje izvedba. Namijenjena prije svega mlađim školarcima, svojoj je ciljanoj publici prilagođena podjednako tematski, sadržajno i izvedbeno.
  
  Minimalistička baza scenografije Igora Pauške isprva je obogaćena projekcijama morskih pejzaža te snimkama šumova mora, što na jednostavan način pruža publici vrlo jasne okvire unutar kojih se radnja odvija, kao i atmosferu bijednog života mladog ribara. Protutežu oskudicii monotoniji Palunkova života stvaraju prizori iz morskog kraljevstva, koji eksplozijom boja, sjaja i energične glazbe Stanislava Kovačića mladoj publici nude neposrednu, nepretencioznu zabavu, kakva u dječjem kazalištu nikada ne promašuje. Prostor u kojem vlada disco-groznica kraljevskog podmorja oblikovan je rastvorenim trima cilindrima, koji su dotad služili kao pozadina za projekcije, a sada otrkivaju svoju blještavu unutrašnjost. Morski je kralj komična i glomazna plava spodoba, fokusirana isključivo na površne životne užitke, a utjelovljuje ga temeljito zakamuflirani Drago Utješanović. Upravo će život morskoga kralja, koji živi u preobilju i samo niže besmislene dvorske zabave, a ipak otima Palunkova sina za svog kraljevića, ukazati dobroćudnom ribaru koliko je zastranio u vlastitoj percepciji životnih vrijednosti.
  
  Kostimografija Barbare Bourek dijelom je vrlo jednostavna i ilustrativna, a u podmorskim prizorima nadahnuta već istrošenim stereotipom estetike sedamdesetih, što je ponovno u skladnom neskladu s drugim bitnim aspektima teksta i predstave. Pomalo začudni, no spretno ukomponirani segmenti koji aludiraju na neizbježne dijelove konzumeristički orijentirane suvremenosti svojom ironijom ne zaobilaze ni mlado ni staro. Reference skaču sa stihova Ivana Gundulića na parole aktualnih televizijskih reklama, klasici se sudaraju s popularnom kulturom. Pritom Palunko zaziva Zoru-djevojku i dobiva njezin telefonski govorni automat, ona mu poput korisničke službe nudi posebne pogodnosti, a u morskom je kraljevstvu sve, gotovo futuristički, na daljinsko upravljanje. Svjetlo, koje je oblikovala Vesna Kolarec, nenametljivo je, no precizno pomaže oblikovanju scene i atmosfere.
  
  Mladi glumci, osobito Karla Brbić, Sanja Crljen i Marko Hergešić, unose gotovo djetinju radost u svoje uloge, kreću se nesputano, no promišljeno prostorom pozornice, vođeni koreografijom Petre Hrašćanec te se odmjereno igraju hipertrofiranom gestikulacijom i grimasama. Kao Palunko,Ante Krstulović uspio je zahvatiti sve dimenzije nestrpljiva ribara, kojeg neiskustvo i ogorčenost zbog materijalne oskudice dovode do ruba toga da izgubi sve vrijedno što u životu ima. Njegova žena, stvarna protagonistica priče, nimalo slučajno žena koja hipnotizira vlastitim pričanjem priča, koju suptilnom i nježnom glumom lijepo prenosi Nataša Kopeč, svo je blago koje je nesretni ribar trebao, iako to dugo nije shvatio. Što je najvažnije, iako je težnja predstave da svoju publiku okupira i zabavi, ne promiče njezina jasna i za priču ključna moralna pouka da je za sreću neophodna ljubav, iako je za nju ponekad potrebno i mnogo pretrpjeti, te da čovjek ponekad ne cijeni ono što već ima dok nije izravno suočen s gubitkom istoga.Kako je Ivana Brlić-Mažuranić završila svoju priču:
  
  Čudo ludo Palunko,
  Na dno mora propao,
  Ljutog jada dopao.
  A sitna svirala ženu spominje:
  Sini, sini, zorice,
  Evo nove srećice;
  Da je triput potopljena,
  Izbavi je vjerna žena.“
  
  © Ana Fazekaš, KAZALIŠTE.hr, 30. studenoga 2013.
  
  Ivana Brlić-Mažuranić
  Ribar Palunko i njegova žena
  redateljica Dora Ruždjak Podolski
  premijera 25. rujna 2013.
  dramatizacija Tomislav Zajec, scenograf i autor video projekcija Igor Pauška, kostimografkinja Barbara Bourek, koreografkinja Petra Hrašćanec, skladatelj Stanislav Kovačić, oblikovateljica rasvjete Vesna Kolarec
  izvode: Ante Krstulović, Nataša Kopeč, Drago Utješanović, Natalija Đorđević, Gorana Marin ,Sanja Crljen, Karla Brbić, Marko Hergešić

Piše: