Utopija kojoj je teško odoljeti

Gradsko dramsko kazalište Gavella, Zagreb: Renato Baretić, Osmi povjerenik, red. Saša Anočić

  • Gradsko dramsko kazalište Gavella, Zagreb: Renato Baretić, Osmi povjerenik, red. Saša Anočić

    Kad se granice prostora pozornice i imaginarnog mjesta poklope zahvaljujući vještoj režiji te izblijede pod okriljem mašte, kad se stope glumac i lik u jedno scensko biće, tada događaji pred nama nisu više tek igra, privid, kopija i sjena stvarnosti. Oni jedno kratko vrijeme uistinu žive i tada se čini da nisu oni elementi neke priče, nego da su događaji koji čine priču samo fragmenti njihova života. Kad lik probije okvire fabule u kojoj je nastao, posebno kada se to događa na sceni, on djeluje toliko stvarno i postaje savršena imitacije života. Pozornica je tada uistinu poput malog utopijskog otoka na kojem takvo scensko biće živi, poput Trečića na kojeg je Siniša Mesnjak, u funkciji osmog vladinog povjerenika, poslan jer bolje kazne za pogrešku koju je počinio nije bilo.
    Gradsko dramsko kazalište Gavella, Zagreb: Renato Baretić, Osmi povjerenik, red. Saša Anočić
    Povjerenika Sinišu Mesnjaka Janko Rakoš utjelovio je uspješno prenoseći sve nijanse emocija i reakcija čovjeka kojemu se život preokrenuo u sekundi, i koji se oprašta od svega što je činilo njegov svijet pokušavajući se snaći u novom okruženju koje ga istovremeno straši i fascinira, odbija i naposljetku potpuno obuzima. Ideologija regresije prožima slojevitu fabulu Osmog povjerenika. Ideologija je to povratka u čovjekovo primitivno stanje u kojem kao da je, u nedostatku brojnih pravila po kojima se život živi i brojnih izuma koji tom življenju života pomažu, ostalo više prostora za sreću, za ljubav, za neke iskrene emocije i (ne tako) sitne devijacije koje ljude čine posebnima, koje ih zbližavaju. Siniša Mesnjak pokušava izvršiti zadatak i uspostaviti vlast, približiti se mještanima, i prilagoditi se životu na otoku uz pomoć mjesnog Vergilija, Tonina Smeraldića.

    Enesu Vejzoviću treba uputiti sve pohvale za utjelovljenje Tonina, koji je uz Mesnjaka najbogatije scensko lik, uvijek u stanju iznenaditi zanimljivim ekspresijama, maštovitom mimom i komičnim, začuđujuće gramatički točnim, ali artificijelnim vokabularom kojeg je pokupio iz dnevnog tiska, ali ispod kojeg se uvijek, kao lagani podsmijeh, probija otočki akcent. Vejzović na momente podsjeća na Chaplina, pa i na Mr Beana, ali često iza tog sloja stereotipne komičnosti izbija na površinu crta tragičnog koja je rijetko kome svojstvena koliko nijemim komičarima. U stvaranju palete neobičnih otočana redatelj Saša Anočić posegnuo je za karikiranjem stereotipa, a u prenaglašavanju uvriježenih uvjerenja o bodulima i svih karakteristika koje bodule čine, pridružila mu se i kostimografkinja Danica Dedijer, te su uz neizbježnu pomoć glumaca na pozornicu postavili niz neobičnih, komičnih, stereotipnih no ipak specifičnih likova kakve samo surova izolacija ili pak bujna mašta mogu oblikovati. Otočani su u grupnim scenama, zahvaljujući kostimografiji i koreografiji, efektni jednako koliko i u pojedinačnim.
    Gradsko dramsko kazalište Gavella, Zagreb: Renato Baretić, Osmi povjerenik, red. Saša Anočić
    Posebne simpatije pobuđuju tri babe, koje utjelovljuju Ivana Roščić, Slavica Knežević i Sven Šestak. Otočani, njihovi običaji, izgled i karakteri dio su folklora predstave, folklora koji ne bi bio ni upola bogat da veliki dio predstave nije izveden na specifičnom dijalektu koji je nastao sintezom jezika oblikovana u Baretićevu romanu s glumačkom improvizacijom. Jezičnom bogatstvu pridonosi i bosanski dijalekt kojeg su u predstavu, kao opoziciju pjevnom trečićkom dijalektu u kom i najgora psovka zvuči kao kompliment, unijeli Zehra (Barbara Nola) i Selim (Ranko Zidarić). Nola i Zidarić svojim su ulogama i glumom protresli mnogo više od otočkog dijalekta, obogativši predstavu za jedan sloj i mnogo značenja. Treba još spomenuti Svena Medvešeka, koji se odlično snašao u ulozi mudrog svjetioničara.

    Scenografija je jednostavna ali maštovita te vješto prati i naglašava zahtjeve priče. Ambijent se lagano i glatko mijenja, omogućujući putem jednostavnih, ali dosjetljivih scenskih rješenja i poneke anakronizme i prikazivanje snova. Sinišine snove najčešće posjećuju klape, a pjesma i glazba važan su element ne samo njegovih snova, nego i cijele predstave, one nastupaju kao lajtmotiv, nadopuna i pratnja radnji. Klapska pjesma uljuljava poput mora, mora dubokog, koje dijeli ovaj naš svijet od Trečića koji negdje tamo utopljen u ništavilu izvire kao posveta utopiji, kojoj se ne može odoljeti.

    © Maja Dujmović, KAZALIŠTE.hr, 16. studenoga 2013.

    Gradsko dramsko kazalište Gavella, Zagreb: Renato Baretić, Osmi povjerenik, red. Saša AnočićRenato Baretić
    Osmi povjerenik
    redatelj Saša Anočić
    premijera 8. studenoga 2013.

    autor dramatizacije i koreograf Saša Anočić, suradnica na dramatizaciji Dora Delbianco, scenograf Miljenko Sekulić, kostimografkinja Danica Dedijer, autor glazbe i korepetitor Matija Antolić, oblikovatelj svjetla Zdravko Stolnik, asistentica kostimografkinje Selena Gazda

    izvode: Janko Rakoš (Siniša Mesnjak, osmi povjerenik), Enes Vejzović (Tonino Smeraldić, prevoditelj; Pjevajući ćumprić br.4), Ranko Zidarić (Gospodin Glava; Boninov tata; Selim Ferhatović; (Drugićanin br.1; Leptir br. 3 i 4), Hrvoje Klobučar (Premijer; Mladi Bonino; Anriko (glazbenik), Drugićanin br.2; Talijan br.1; Pjevajući ćumprić br.1), Barbara Nola (Trećićanka br.1; Tonkičina majka; Zehra; Pjevajući ćumprić br.2), Sven Medvešek (Domagoj Brkljačić, svjetioničar; Drugićanin br.5), Antonija Stanišić Šperanda (Tonkica; Trećićanka br.2; Olimpija), Ivana Roščić (Željka; Baba br.1; Narod br.1; Leptir br.1 i 2), Sven Šestak (Zvonko, tjelohranitelj; Drugićanin br.3; Zorzi (Tonkičin brat); Baba br.2; Bartul Kvasinožić; Pjevajući ćumprić br.3), Slavica Knežević (Narod br.2; Baba br.3; Muona Kvasinožić), Đorđe Kukuljica (Konobar Brko; Drugićanin br.4; Narod br.3; Barzi), Filip Šovagović (Branko, tjelohranitelj; Tonkičin tata; Stari Tonino; Talijan br.2), Biserka Ipša (Klarica; Narod br.4), Matija Antolić / Igor Baksa (Drugićanin br.6; Fierdo (glazbenik)), Tomislav Balala / Tea Selaković (Didgeridooist(ica))

Piše:

Maja
Dujmović