Sigurna budućnost

4. Lutkokaz, međunarodna revija lutkarstva, Osijek, 22. – 24. listopada 2013.

  • Otvaranje 4. Lutkokaza

    Zrelost i kvaliteta lutkarskih ispitnih produkcija na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, koja je ujedno i jedina lutkarska škola u Hrvatskoj, potaknula je lutkarske pedagoge da organiziraju festival na kojem bi ih predstavili struci i široj javnosti. Tako je 2010. godine donesena odluka o pokretanju revije lutkarskih ispitnih predstava pod imenom Lutkokaz. Isprva lokalnog karaktera, Lutkokaz je brzo rastao (potpisivanjem sve većeg broja sporazuma o suradnji ubuduće će se i širiti) te u program uključio i gostovanja iz Hrvatske, a od prošle godine dobio je i međunarodni karakter sudjelovanjem lutkarskih grupa iz Slovenije.

    U duhu zadanom na svečanom otvorenju 2010. godine, Umjetnička akademija u Osijeku organizirala je i ovogodišnji, četvrti po redu Lutkokaz koji je osim stalnog dijela programa kao novost uveo i program lutkarskih radionica te predstavljanje stručne literature vezane uz područje lutkarstva. Lutkokaz se ove godine odvijao na tri specifične lokacije koje je kreativni tim koji stoji iza festivala (Livija Kroflin, voditeljica programa za lutkarstvo, Tamara Kučinović, umjetnička voditeljica revije, Ria Trdin i Barbara Balen Domazetović, koordinatorica revije) praktično i simbolički odabrao: Umjetničku akademiju kao izvorište mladih lutkarskih snaga, Dječje kazalište Branka Mihaljevića kao mjesto profesionalne i javne afirmacije lutkarstva te Barutanu kao mjestu oživljavanja nove scene u gradu Osijeku, a sva su događanja bila otvorena i besplatna za posjetitelje.
    Puppet Star
    Svečano otvaranje obilježeno je promocijom Književne revije br. 3/2013. (Matica Hrvatska, Osijek, gl. ur. Ivan Trojan) u kojoj su objavljeni članci sa stručno-umjetničkog kolokvija Lutkarstvo danas održanog u sklopu 24. Susreta lutkara i lutkarskih kazališta Hrvatske u svibnju 2013. godine. Riječ je uglavnom o promišljanjima struke o povijesti, sadašnjosti i budućnosti lutkarstva, a prostor u Reviji je dobila i SLUKovnica, izložba koja je objedinila radove likovnih umjetnika lutkarskih tehnologa i scenografa koji su od osamdesetih obilježili rad SLUK-a. Prigodno je prikazan i promotivni film o Umjetničkoj akademiji u Osijeku pod nazivom UAOS 2013., a studenti druge godine diplomskog studija Kazališne umjetnosti u Osijeku izveli su atraktivnu lutkarsku etidu Puppet Star u kojoj tri mannequina (velike stolne lutke kojima upravljaju po tri animatora) sinkronizirano izvode planetarno popularni Gangnam Style. Svečarsko raspoloženje uveličalo je i potpisivanje dugo očekivanih sporazuma o suradnji Umjetničke akademije u Osijeku (dekanica Helena Sablić Tomić) s Dječjim kazalištem Branka Mihaljevića (ravnateljica Jasminka Mesarić) i Gradskim kazalištem Zorin dom iz Karlovca (ravnatelj Srećko Šestan) što je zasigurno važan korak prema popularizaciji, širenju lutkarstva i stvaranju novih prostora djelovanja za mlade lutkare.

    Osječki studenti publici su se predstavili s četiri ispitne produkcije različitih lutkarskih tehnika i poetika. Prva na redu bila je zanimljiva i neobična izvedba Dobra obitelj, diplomski ispit Domagoja Mrkonjića (pod mentorstvom Maje Lučić) u kojem Domagoj Mrkonjić i Goran Vučko pomoću atraktivnih stolnih lutki u maniri Tima Burtona izvode svojevrsnu terapijsku predstavu smještenu u čistilište u kojoj se iz dječje perspektive tematizira problematika zlostavljanja i zanemarivanja djece.
    Zvonar crkve Notre Dame
    Sljedeća izvedba, Zvonar crkve Notre Dame (prema motivima istoimena romana Victora Hugoa), završni je ispit Dominika Karakašića, Kristine Fančović i Adama Skendžića (pod mentorstvom Ljudmile Fedorove i Tamare Kučinović). Poznatu priču o unutrašnjoj ljepoti i zgodama i nezgodama simpatičnog Quasimoda, mladi su lutkari/glumci ispričali iz perspektive troje uličnih zabavljača pri čemu su vješto kombinirali različite lutkarske tehnike (ginjole i animaciju predmeta) s glumačkim te razigranim scenskim pokretom u atraktivnoj izvedbi s mnoštvom brzih izmjena, plesom i pjesmom.

    Izvedba pod imenom Prvi grijeh, diplomski je ispit Antonije Šašo (pod mentorstvom Ljudmile Fedorove i Tamare Kučinović) nadahnut motivima iz starozavjetne Knjige Postanka. U tematski nadahnutoj i nadahnjujućoj predstavi, Antonija Šašo, Andrea Špindel, Filip Eldan i Tvrtko Štajcer pomoću stolnih lutaka i zanimljivih rješenja (piljevina iz koje nastaju čovjek, žena, životinje, jeka kao glas Boga…) na malom su prostoru oživjeli biblijsku priču pred očima publike.
    Pekel na zemli
    Posljednja izvedba osječkih studenata, Pekel na zemli (autora Denisa Peričića), završni ispit Filipa Eldana, Nikše Eldana i Nine Pavlekovića (pod mentorstvom Ljudmile Fedorove i Tamare Kučinović) nametnula se u svim aspektima izvedbe kao dragulj festivala. Na prvi pogled teško razumljivu priču o borbi Dobra i Zla (zbog kajkavskog jezika) u tradiciji crkvenih prikazanja i mirakula, trojac je inscenirao služeći se vještim kombiniranjem tradicionalnog i suvremenog lutkarstva s glumačkim tehnikama. Tijelo su koristili kao zamjenu za scenografiju, kostime i rekvizitu uz korištenje tehnika crnog teatra, teatra sjena i animacija dijelova tijela, dok su glumački dijelovi redateljski promišljani na lutkarski način. Rezultat svega je dinamična, kvalitetna i efektna izvedba u kojoj su mladi lutkari/glumci objedinili različite poetike lutkarstva s glumom, demonstrirajući scensku zrelost i naprednost u lutkarskom promišljanju.
    Još si zelen
    Na festivalu su osim studenata osječke Umjetničke akademije nastupila i tri gostujuća kazališta. Gradsko kazalište Zorin dom predstavilo se izvedbom Još si zelen (autori i režija Peđa Gvozdić i Giulio Settimo, bivši studenti Umjetničke akademije u Osijeku) u kojem malo kazalište putuje svijetom izvodeći lutkarski varijete kako bi publiku upoznalo s lutkarstvom. (Više o predstavi pročitajte ovdje.) U duhovitom i varijeteu namijenjenom svim uzrastima, dvojac je kroz korištenje različitih lutkarskih tehnika (marioneta, javajki, ginjola, kazališta sjena, animaciji dijelova tijela…) stvorio zanimljivu, pitku i poučnu predstavu o lutkarstvu, a posebnu pažnju plijeni njihova suigra, energičnost i šarmantan scenski nastup.
    Uvijek ista priča (Vselej ista zgodba)
    Nakon domaćih i gostujućih izvedbi većinom naklonjenih tradicionalnim oblicima lutkarstva, publici su se predstavile dvije slovenske izvedbe u poetici suvremenog lutkarstva. Uvijek ista priča (Vselej ista zgodba) nastala je u koprodukciji Studija Lutkovnog gledališča Maribor i Kulturno-umjetničkog društva Moment iz Slovenije i DAMU-a iz Praga, Češka Republika. Monodrama (izvodi Tilen Kožamelj) suptilne atmosfere temelji se na muškoj ispovijedi usredotočenoj na razumijevanje vlastita odnosa prema suprotnom spolu, a redateljski koncept (Zoran Petrović) plod je kombinacije tradicionalnog i suvremenog lutkarstva u kojem se isprepliću tehnike animacije predmeta i dijelova tijela s glumačkim tehnikama i lutkarskim redateljskim promišljanjima.
    Rub (Rob)
    Iznimno zanimljiva izvedba pod naslovom Rub (Rob) u režiji Tina Grabnara nastala je u koprodukciji Mladinskog kulturnog centra Maribor, Gledališča Glej, Lutkovnog gledališča Maribor, Hostela Pekarna, Kooperative PERON z.o.o. i Kulturno-umjetničkog društva Moment iz Slovenije. Autorski tim predstavio je publici viđenje života jedne obitelji kroz igru tri animatora (Miha Arh, Anita Gregorec i Andrej Vršič) s malim figurama veličine tri centimetra. Cijela izvedba odvija se na malom kuhinjskom stolu na kojem trojac pomoću knjiga, figurica i različitih sitnih rekvizita gradi cijeli svijet jedne obitelji, a publika zbog veličine cijelu izvedbu usporedno prati na stolu i projekciji na platnu koju animatori uživo snimaju tijekom predstave.

    Na festivalu je održana i radionica Ferida Karajice (redovnog profesora scenskog pokreta na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu) pod naslovom Tijelo glumca, tijelo lutke na kojoj su sudionici praktično i teorijski pomicali granice promišljanja o povezivanju glumačkih i lutkarskih tehnika sa scenskim pokretom koristeći cijelo tijelo za animaciju i stvaranje likova.

    Četvrti po redu Lutkokaz na taj je način još jednom opravdao očekivanja bogatom ponudom kvalitetnih ispitnih produkcija i gostujućih izvedbi različitih lutkarskih poetika i estetika. Kroz demonstraciju različitih tekovina u lutkarstvu (od tradicionalnih do suvremenih), radionicu koja izlazi iz tradicionalnih shvaćanja lutkarstva te promociju teorijskih promišljanja o lutkarstvu, potvrdio se kao relevantan i nužan lutkarski festival kojim se popularizira lutkarska umjetnost, promovira mlade lutkare, omogućava razmjena znanja struke i obogaćuje kulturni život Osijeka, a koji će sudeći po interesu u budućnosti samo rasti.

    © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 25. listopada 2013.

Piše:

Alen
Biskupović