Urnebesna zabava za sve uzraste

4. međunarodna revija lutkarstva Lutkokaz, Osijek, 22. – 2. listopada 2013.: Gradsko kazalište Zorin dom, Karlovac: Peđa Gvozdić i Giulio Settimo, Još si zelen, red. Peđa Gvozdić i Giulio Settimo

• 
  
  Umjetnička akademija u Osijeku je od 22. do 24. listopada 2013. godine po četvrti put organizirala međunarodnu reviju lutkarstva – Lutkokaz na kojoj se predstavljaju najbolje ispitne predstave osječkih studenata glume i lutkarstva u kombinaciji s domaćim i međunarodnim gostovanjima. U sklopu besplatnog programa za sve posjetitelje, osječkoj se publici predstavilo Gradsko kazalište Zorin dom iz Karlovca s na 46. PIF-u višestruko nagrađenim lutkarskim varijeteom Još si zelen (nagrada dječjeg žirija za najbolju predstavu i nagrada za najbolju animaciju). Autorstvo i režiju potpisuju Peđa Gvozdić i Giulio Settimo, kostimografiju i scenografiju Morana Petrović, vizualnost lutaka Andrea Tich, izradu lutaka Peđa Gvozdić, Giulio Settimo, Vanja Gvozdić i Ria Trdin, a autor glazbe je Tin Tonković.
  
  Lutkarsko-glumački dvojac pojavljuje se u priči u ulogama zaposlenika malog putujućeg kazališta lutaka u kojem Peđa Gvozdić igra ulogu Fritza Puppentota, ravnatelja kazališta, a Giulio Settimo, ulogu domara Đure. Kako sam Fritz najavljuje, stigli su u grad kako bi publici predstavili neviđeni lutkarski varijete, već pomalo zaboravljenu i demode formu koju on drži izuzetno zabavnom za cilj njihove predstave – predstaviti i upoznati publiku s lutkarstvom. Uvodeći publiku u priču Fritz pojašnjava kako posjeduje posebnu sposobnost oživljavanja svih mogućih predmeta koji su zapravo živi, ali samo spavaju dok ih on ne probudi čarobnim riječima. Slijedi urnebesno zabavni show u kojem publika gleda različite glazbene, plesne i artističke točke izvedene u različitim lutkarskim tehnikama, sve u aranžmanu spomenutog dvojca, a između pojedinih nastupa provlači se priča o malom dječaku koji silno želi nastupiti u kazalištu, ali mu Fritz ne dopušta jer je još zelen!
  
  Redateljski dvojac osmislio je zanimljiv koncept koji se zapravo sastoji od vrlo jednostavna kostura. Uvodni dio predstavljanja kazališta riješen je glumački, slijede kratke, međusobno neovisne lutkarske etide (poput jazz dueta u tehnici marioneta, točka krotitelja životinja Rusa u tehnici javajki, nastup ovce i lava u tehnici ginjola, pjevački duo u tehnici kazališta sjena kombiniranoj s animacijom dijelova tijela pa sve do oživljavanja kompletnog lutkarskog paravana na kojem se ostale točke odvijaju), a sve završava kratkom kombinacijom glumačko-lutkarskog nastupa u kojem se uz pjesmu i ples predstava dovodi kraju.
  
  Sama predstava tako zapravo nema neku posebnu radnju, ne nalazi se tu klasičnog sukoba, uvoda, zapleta, vrhunca…, ali ima nešto drugo što se pokazalo vrlo uspješnim. Predstava ima dvojac Gvozdić i Settimo (dva glumca/lutkara koji su nedavno diplomirali na Umjetničkoj akademiji u Osijeku) koji su vrlo vješto osmislili i upakirali cijeli koncept te ga dodatno začinili svojim scenskim šarmom, energijom, uživanjem u međusobnoj igri te pozitivnim emocijama koje na publiku djeluju upravo zarazno. Svaka pojedina etida radi se drugačijom lutkarskom tehnikom što pridonosi izbjegavanju monotonije, same etide traju točno dovoljno dugo da zadrže pažnju djece, cjelokupna zbivanja prilagođena su svim uzrastima, izmjena etida i događanja na sceni provode se u iznimno brzom tempu od početka do kraja, a sve je začinjeno zaraznim ritmičnim i melodioznim napjevima, otvorenom komunikacijom s publikom te vizualno atraktivnom raznolikošću i fizionomijom lutaka temeljenom na osobnostima i profesijama lutaka izvođača (krotitelj ima dugačke brkove i nosi crveni frak s cilindrom, džezeri su obučeni u odijela i imaju debele obraščiće, pjevački duo ruku nosi svilenkaste marame i perje…). Kako bi ipak proveli barem nekakvu priču i povezali niz etida, dvojac je uveo i lutku malog dječaka koja se pojavljuje između svake točke. Time su ostvarili nekoliko važnih funkcija: nepovezane etide dobile su kakvu-takvu kopču, izmjena između varijetetskih nastupa obogaćena je novim scenskim događanjima, a kroz cijelu izvedbu su provukli i poantu o tome kako svatko zaslužuje priliku te zaokružili predstavu u smislenu cjelinu s primjerenom porukom.
  
  Osim toga zavidna je i vještina mladih lutkara koji su u ovakvom konceptu rastrgani na svim mogućim pozicijama na sceni. U jednom trenu glume ispred paravana, u drugom animiraju lutke na, ispred, iza pa i sam paravan pri čemu Settimo koristi i ruke i noge u animaciji, u trećem zajedno animiraju lutke… Nije ni čudo da se u takvom brzom i energičnom konceptu sa samo dva lutkara i mnoštvom izmjena ponegdje pojavi sitnija pogreška u samom lutkarskom impulsu ili animaciji, ali to nije niti važno. Izvedba funkcionira kao cjelina, a zadovoljstvo publike koje sam doživio prilikom predstave nisam osjetio već duže vremena na puno razvikanijim i bogatijim predstavama iz renomiranih kazališta u kojima su igrali afirmirani glumci/lutkari.
  
  Nadam se da će ova izvedba probuditi zanimanje za lutkarstvo širom Hrvatske, a dvojcu Settimo/Gvozdić i Gradskom kazalištu Zorin dom iz Karlovca želim još puno ovakvih predstava kojima će razgaliti publiku i promovirati lutkarstvo na najbolji mogući, urnebesno zabavan, način kako su to učinili i u Osijeku.
  
  © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 24. listopada 2013.
  
  Peđa Gvozdić i Giulio Settimo
  Još si zelen
  redatelji Peđa Gvozdić i Giulio Settimo
  premijera 19. travnja 2013.
  autor glazbe Tin Tonković, kostimografija glumaca i lutaka, scenografija Morana Petrović, vizualnost lutaka Andrea Tich, umjetnički suradnik Vanja Gvozdić, izrada lutaka Giulio Settimo, Peđa Gvozdić, Vanja Gvozdić, stručna pomoć u izradi lutaka Ria Trdin, oslikavanje lutaka Lidija Maček Stanić, oblikovanje svjetla Robert Pavlić
  izvode: Peđa Gvozdić (Franz von Puppentot), Giulio Settimo (Đuro)

Piše: