Dramsko pismo danas i jučer

Kazalište, časopis za kazališnu umjetnost, gl. ur. Željka Turčinović, br. 53/54, god XVI, Hrvatski centar ITI, 2013.

• U jednakom tonu kao i posljednji dvobroj, novo Kazalište donosi svojevrsni sukus prošlosti i suvremenosti, promišljanja i polemika, sjećanja i nadanja. Strukturalno vezan uz prošli dvobroj i raznorodnu aktualnu problematiku, Kazalište donosi nastavak specijaliziranog središnjeg temata Nevidljivo skupno izmišljanje, teorijsku rubriku, izvještaje s domaćih premijera, inozemnih izložbi, razgovore s umjetnicima te osvrte i kritike na nova izdanja teatroloških knjiga uz neizbježnu rubriku Drama.
  
  Nastavak temata Nevidljivo skupno izmišljanje nadovezuje se na tematiku promišljanja o kreativnim procesima koji se kriju iza skupno izmišljenih predstava s naglaskom na metodološke aspekte rada. Prvi tekst (Nataša Rajković, Zavodljivost teatra) bavi se autoričinim predstavljanjem metodologije kreativnog procesa koji je razvila u suradnji s Bobom Jelčićem. Autorica u kratkom i preglednom tekstu čitatelja upoznaje s nekim osnovnim elementima od kojih su polazili prilikom rada i razvoja metodologije na proizvodnji predstave poput negativne dijalektike kao ishodišne točke u procesu (tražili su što je to što oni u kazalištu ne žele da bi došli do onoga što žele), zatim odluke o stvaranju vlastitog tekstualnog materijala kako ne bi bili ograničeni na samom početku pa sve do problema sa zadatostima prostora i odgovornosti spram publike. Boris Bakal s druge strane donosi sličnu tematiku prezentiranu u zanimljivoj formi. On predstavlja tekst kojemu je svrha na vrlo složen način objasniti čitatelju, to jest institucijama koje su voljne donirati sredstva za ostvarenje njegovog projekta (radi se o tekstu kojim su aplicirali za potporu), sve aspekte pa i samu metodologiju projekta. Bakal to čini na zanimljiv način, uvlačeći čitatelja u izvedbenost teksta, simulirajući postdramsku situaciju u kakvu i sama predstava stavlja gledatelja.
  
  Središnjicu ovog dvobroja čini vrlo zanimljiva (unatoč činjenici da se radi o prijevodima radova starim trideset pa i stotinu godina)  i vješto strukturirana rubrika Teorija sačinjena od uvodnika i tri teorijska teksta na temu Shakepeareovog Koriolana koja ostvaruje nekoliko vrijednosnih razina: informativnu, preglednu, znanstveno-utemeljenu analitičku, kontekstualizacijsku te poveznicu sa suvremenošću („Od Koriolana možemo naučiti da nasilje nikada ne prestaje sve dok ga potpuno ne zaustavimo. Ako su političari tu samo da služe sebi prije nego ljudima… trpjet će cijeli narodi… Nakon četiristo godina još uvijek na svijetu imamo Koriolane!“). Kratki uvodnik Ljiljane Filipović pregledno tematizira svevremenu aktualnost naslovnog junaka Shakespeareove drame tvoreći temelj za specifičnija razmatranja pojedinih autora u nastavku. Prvi autor, Richard G. Moulton (Život u starom Rimu: Ideal države u Shakespeareovom „Koriolanu“) piše o idealu države iz pozicije patricija i nužnoj međusobnoj simbiozi što se ponajbolje iščitava iz Menenijeve parabole u kojoj opisuje državu kao trbuh, a plebejske pobunjenike kao nezadovoljne udove – svi moraju funkcionirati usklađeno da bi država opstala. Međutim, upravo takva načela ruše državu. Kada država odustaje od svoje principijelnosti da bi kompromisima udovoljila pobunjenom puku produbljuje krizu jer odlukom o podjeli žita iz riznica uz nadzor tribuna, pobunjeni plebejci ponovo ostaju u podčinjenom položaju, samo što ovaj put razdor tvore tribuni izabrani među samim njima. Jednak princip očituje se i u ponašanju Koriolana i njegove majke – popuštanje individualnosti pred kompromisima dovodi do konačnog sloma. Elyssa Y. Cheng u tekstu Moralna ekonomija i politika buna gladnih u „Koriolanu“ temelji svoja promišljanja produbljujući ustaljenu činjenicu kako su bune gladnih rezultat oskudice, na premisu da je oskudica nastala zbog nezakonite manipulacije tržištem i nedostatkom moralne ekonomije vlastodržaca. Analizirajući dramu, stanje u društvu početkom 17. stoljeća, arhivske dokumente i literaturu, autorica vješto i koherentno dokazuje kako su patriciji izravni krivci za bune, inzistirajući da pobunjeni plebejci nisu samo gladna i neorganizirana rulja, nego su svjesni dio države koji koristi oblik javne demonstracije kako bi skrenuo pažnju na svoje probleme. Na taj način autorica iščitava Shakespearea kao kritičara društva koji iskazuje istančanu svijest o uzajamnostima i međuodnosima ekonomske baze i političke nadogradnje. Nakon ta dva teksta iz različitih vizura situacije u Koriolanu (perspektive države i perspektive puka), treći (Janet Aldman, Moj gnjev je moje tijelo: hranjenje, ovisnost i agresija u „Koriolanu“) traži uzroke Koriolanovih postupaka koji se isprepliću s postupcima pobunjene mase. Majčinu nebrigu i okrutnost prema Koriolanu, autorica povezuje s nebrigom i okrutnošću države prema puku, izjednačavajući njihove sudbine što neizbježno vodi u propast Koriolana. Njegovi oštri stavovi prema uzimanju hrane kao principu ovisnosti, isticanja sebe kao individue te stvaranju samog sebe agresijom padaju u vodu kada je, da bi zadržao položaj, prisiljen izjednačiti se s pukom što on odbija. Koriolanova propast doživljava vrhunac kada majka izlazi klečeći pred njega tjerajući ga na daljnje poistovjećivanje s pukom – ako je posluša neće se razlikovati od pobunjene mase i ostvariti se u potpunosti kao individua, a ako joj se suprotstavi, postati će pobunjenik, ponovno poput puka – izlaza nema!
  
  U rubrici Premijere ovaj put je zastupljen Mate Matišić sa svoje dvije drame koje su podigle prašinu u hrvatskim medijima. Hrvoje Ivanković (Mate Matišić, Fine mrtve djevojke, Dramsko kazalište Gavella) ne donosi klasičnu kritiku, nego sadržajno i formalno uklapa redateljske i dramaturške zahvate u recentne događaje u Hrvatskoj (poput samog plakata za izvedbu Fine mrtve djevojke ili referenduma udruge U ime obitelji) pa predstavlja osvrt i promišljanje o društvu kroz tematiziranje motiva u predstavi bez složene kritičke valorizacije svih elemenata izvedbe. U istoj rubrici Lucija Ljubić (Mate Matišić, Svećenikova djeca, Satiričko kazalište Kerempuh) za razliku od Ivankovića ne štedi pera pa se u njezinu tekstu nalazi sukus društvenog konteksta s iscrpnom valorizacijom svih elemenata kazališne izvedbe što je potvrđuje kao pouzdanog, odgovornog i minucioznog pratitelja kazališne umjetnosti.
  
  Bogat raznolikim sadržajem, dvobroj donosi i različite izvještaje i razgovore poput onog s Anicom Tomić i Jelenom Kovačić, redateljsko-dramaturškim tandemom, u povodu njihove uspješnice, Krležine Lede postavljene u ZKM-u u kojem otkrivaju specifičnosti vlastitog sustava stvaranja, promišljanja o suvremenom kazalištu, Kazališnom zakonu, raspodjeli financijskih sredstava te budućim planovima. U jednakoj maniri slijedi i razgovor Petre Belc s Penny Arcade, američkom redateljicom, izvođačicom i dramskom spisateljicom koja je u Zagrebu gostovala u travnju 2013. godine u sklopu Queer Zagreb Sezone s kultnom predstavom Bitch! Dyke! Faghag! Whore! Jana Dolečki donosi izvještaj s izložbe bečkog Theatermuseuma povodom 70. rođendana kontroverznog austrijskog pisca Petera Handkea, a Tatjana Aćimović s retrospektivne izložbe u Francuskoj nacionalnoj knjižnici u čast Guya Deborda. Suzana Marjanić povodom praizvedbe Tri kavaljera frajle Melanije u varaždinskom HNK-u u svom tekstu polemizira kako Krleža nipošto nije mizogin autor, a Aleksandra Kuzmić progovara o mogućim konotacijama slike svijeta u komediji Lari Tompson Dušana Kovačevića. Tu je i rubrika Kazališna arheologija u kojoj je pregledno predstavljena poetika apsurda Danila Ivanovića Harmsa u predstavi u dva čina Cirkus Šardam, a prijevod same drame s ruskog donosi Zrinka Kušević.
  
  Rubrika Drama ovaj put je osim predstavljanja autorice Kristine Gavran i njezine nagrađene drame Spremni (prva nagrada za dramsko djelo Marin Držić za 2012. godinu) obogaćena i uvodnim radom o mladoj generaciji hrvatskih dramatičara te iscrpnim i nadasve zanimljivim razgovorom Višnje Rogošić o dramatičarskoj aktualnosti u Hrvatskoj s Kristinom Gavran, Tomislavom Zajecom i Zdenkom Mesarićem. Tajana Gašparović  (Najmlađa generacija hrvatskih dramatičara) tako piše tekst o deset najmlađih hrvatskih dramskih pisaca (s obzirom na vrijeme njihovog pojavljivanja, a ne na dob) – Vedrana Klepica, Srđan Sandić, Dino Pešut, Diana Meheik, Nataša Antulov, Una Vizek, Jelena Tondini, Kristina Gavran, Nina Horvat i Mila Pavičević, predstavljajući njihove poetike i temeljne motive kojima se bave u svojim dramama, ne pokušavajući ih uglaviti u kalupe, nego upravo ističući njihovu raznovrsnost kao prednost koju treba njegovati.
  
  Rubrika Nove knjige donosi uvijek prisutna dokumentarističko-afirmativna stremljenja u valorizaciji i prezentaciji teatrološke literature iz različitih vizura s različitim stilovima. Darko Lukić piše o Pravilima igre – od prve ideje do prvog dramskog teksta Tomislava Zajeca, Mario Kovač o Životu teatra (Odnos umjetnika prema borbi naroda) Juliana Becka, Branko Hećimović o Kazališnim vezama Osijeka i Pečuha Zvonimira Ivkovića, Mario Kovač o knjizi Zaljubljenici u kazalište – pedeset godina hrvatskog kazališnog amaterizma te Mirna Jakšić o dvjema knjige: Melankolija i smijeh na hrvatskoj pozornici: Hrvatsko dramsko pismo danas i jučer, Dubravke Crnojević Carić i Peti red, parter. Kazališne kritike, osvrti, razgovori: 2001. – 2011. Kim Cuculić.
  
  Kao i uvijek dosad Kazalište predstavlja mjesto kritičko-analitičkih promišljanja, edukacije i informiranja o širokoj lepezi izvedbenih umjetnosti, a tematska složenost raznolikih sadržaja i stilova promišljeno je uklopljena u cjelinu za što pohvale idu glavnoj urednici Željki Turčinović. Ovim načinom Kazalište osigurava primjerenost tema različitim slojevima čitatelja – bilo da profesionalno traže povratnu informaciju, potvrdu ili komentar, žele produbiti svoja saznanja promišljanjima o aktualnim pokretima, pravcima, poetikama ili estetikama unutar izvedbenih umjetnosti, podsjetiti se na vječne klasike, saznati kako umjetnici iz različitih područja vide svijet oko sebe ili jednostavno provjeriti što ima novog u stručnoj kazališnoj literaturi. Osim toga velik trud i napor koji je uredništvo dosada ulagalo dobilo je još višu vrijednosnu razinu pa je na zadnjoj stranici objavljen poziv autorima za prijavu radova temeljenih na znanstvenim istraživanjima teatroloških i dramatoloških tema što će časopisu u budućnosti dati dodatnu vrijednost.
  
  © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 13. rujna 2013.

Piše: