Značajan korak za budućnost
Portret umjetnika u drami V., Dramski program Hrvatskog radija, Zagreb, 2011.
-
U hrvatskoj povijesti bilo kojeg područja (problem nije specifično vezan usko uz kulturnoumjetničko područje) postoji veliki broj događaja, pokreta, pojedinaca čije djelovanje uopće nije zabilježeno, a kamoli da se netko upustio u nužnu valorizaciju i interpretaciju. Unatoč tehnološkom napretku kulturno nasljeđe, društvena i kulturna memorija danas se gube brže negoli se uspijevaju dokumentirati i usustaviti. Razlozi tomu su različiti: prirodne katastrofe, loši uvjeti čuvanja dokumenata, ratovi, neusustavljena područja, loša organizacija, ljudski nemar... Uloga dokumentiranja u očuvanju, stvaranju izvora za valorizaciju pa naknadno i revalorizaciju društvene i kulturne memorije te nasljeđa je neosporna. Služi identifikaciji, zaštiti, interpretaciji i očuvanju podataka nužnih za uspostavljanje sustava valorizacije, upravljanja, komuniciranje važnosti nasljeđa te dokumentiranje prošlosti i sadašnjosti za budućnost. Andreas Huyssen ustvrdio je da ako ćemo memoriju razumjeti kao osobnu i kolektivnu realnost moramo shvatiti da se prošlost ne nalazi jednostavno u memoriji, nego da ju je nužno artikulirati kako bi postala memorija.
„Sjećanje oblikuje naše veze s prošlosti, a načini na koje pamtimo određuje naš identitet. Kao pojedinci i društva trebamo prošlost kako bi konstruirali i učvrstili svoju tradiciju, formirali sadašnji identitet te stvorili viziju budućnosti.“ (Andreas Huyssen, Twilight Memories: Marking Time in a Culture of Amnesia, Routledge, 1994.) Kako je memorija fenomen koji je izravno povezan sa sadašnjošću, a na našu percepciju prošlosti nužno utječe sadašnjost, znači da se stalno mijenja (Andreas Huyssen, Twilight Memories: Marking Time in a Culture of Amnesia, Routledge, 1994.) Mijenjanjem interpretacija povijesti mijenjaju se i kulturne memorije i upravo u tome leži vrijednost ove zbirke. Podaci o kazalištarcima sustavno prikazani i okupljeni na jednom mjestu predstavljaju autentičan izvor za prezentaciju / reprezentaciju, interpretaciju / reinterpretaciju, valorizaciju / revalorizaciju prošlog/sadašnjeg vremena i kulturnoumjetničkog djelovanja obrađenih pojedinaca.
U danoj situaciji, peta po redu knjiga Portret umjetnika u drami u izdanju Dramskog programa Hrvatskog radija (urednica Tatjana Gašparović) predstavlja iznimno vrijedan napor. Naslov zbirke zapravo upućuje na dugogodišnji projekt Dramskog programa Hrvatskog radija (prema kojemu je i nastala knjiga) pokrenut 1993. godine (pod uredništvom Borbena Vladovića), a cijeli koncept zamišljen je kao jednosatno radijsko upoznavanje javnosti s umjetničkim opusima istaknutih glumaca, redatelja, dramatičara i inih kazališnih djelatnika kroz razgovor s gostom, esej o gostu te kratke izjave bliskih umjetnikovih suradnika.
Knjigu čini devetnaest poglavlja (raspoređenih kronološki prema premijernom emitiranju emisije od 1999. godine do 2006. godine) u kojima se kroz eseje i razgovore upoznajemo sa životom i djelovanjem istaknutih pojedinaca hrvatskog glumišta. U širokom dijapazonu profesionalnog bavljenja, u knjizi su obrađeni Fadil Hadžić, Branka Cvitković, Vjenceslav Kapural, Franjo Đimi Jurčec, Biserka Ipša, Bogdan Jerković, Zrinka Kolak Fabijan, Slobodan Šnajder, Nebojša Borojević, Otokar Levaj, Nenad Šegvić, Ivica Šimić, Zoran Pokupec, Bisreka i Antun Vrbenski, Zlatko Sviben, Zdenko Botić, Marija Sekelez, Paolo Magelli i Jagoda Kralj Novak). Peta knjiga tako se bavi velikanima glumišta predstavljajući njihove uspone i padove, vrhunce i dna karijere, poetike i estetike, najvažnije uloge, režije, drame, posebne trenutke života i karijere, objedinjujući ono intimno s profesionalnim. Svi eseji i razgovori djelo su dokazanih stručnjaka s kazališnog područja bilo teoretičara ili praktičara (Nives Madunić, Marija Grgičević, Tatjana Gašparović, Igor Mrduljaš, Dubravka Vrgoč, Branko Hećimović, Bojan Munjin, Darko Gašparović, Željka Udovičić, Vesna Kosec Torjanac...), a ponajviše se stilski razlikuju u predstavljanju životopisa obrađenih pojedinaca. Neki pišu teorijsko-faktografski, neki emotivno i intimno, neki objedinjuju oba principa, ali kako god bilo, svaki tekst zasebno predstavlja vrijedno i bogato štivo. Vrijednost tekstova leži i u činjenici da urednica knjigu nije strukturirala u zatvorenom krugu kazališnih stilova, poetika, estetika ili glumačkog djelovanja, nego je otvorenom formom odabira predstavila dijapazon različitih stilova, pokazavši kako je hrvatsko kazalište bogato raznolikošću.
Iako se takvo djelovanje čini kao mali korak u dokumentiranju kazališne umjetnosti (velik je još broj onih koji su ostali zapostavljeni, prešućeni, ignorirani ili jednostavno zaboravljeni), ova edicija predstavlja veliki korak za budućnost. Ostavljajući pisani trag o životu i djelu istaknutih kazališnih pregaoca naše suvremenosti Portret umjetnika u drami, zahvaljujući predanom radu Tatjane Gašparović i Željke Turčinović (urednice u Dramskom programu Hrvatskog radija), istrgnuo je iz ruku povijesnog zaborava važan dio koji će doprinijeti upoznavanju, očuvanju, valorizaciji i tumačenju umjetničkog opusa dijela kazališnih djelatnika hrvatskog glumišta i njegove bogate povijesti.
© Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 27. svibnja 2013.
Piše:

Biskupović