Nastanak i nestanak jedne ljubavi

Akademija dramske umjetnosti, Zagreb: Jason Robert Brown, Prošlih pet godina, red. Lea Anastazija Flegar, dir. Davor Kelić

• 
  
  Na ovim prostorima mjuzikl je prilično getoiziran scenski žanr. Razlozi tome su mnogostruki: produkcijski (strah od velikih troškova), izvođački (glumačka sposobnost ne uključuje nužno nadarenost za pjevanje i ples) i autorski (mala produkcija onemogućuje brušenje talenta redatelja i ostalih suradnika, prvenstveno koreografa, u tom specifičnom žanru). Bili ti razlozi opravdani ili ne, ostaje činjenica da su na hrvatskom kazališnim daskama mjuzikli slabije zastupljeni. Stoga je već samom idejom, a kasnije i realizacijom, Prošlih pet godina dobio veliku pozornost i dodatni plus za hrabrost. Hrabrost koja je bila potrebna da se u adaptiranom Brownovom mjuziklu režiju prepusti studentici druge godine kazališne režije i radiofonije Lei Anastaziji Flegar, a uloge glumcima Tihani Lazović i Adrianu Pezdircu, koji su u glazbi ipak (još uvijek) – amateri. Instrumentalna je pratnja, također, prepuštena studentima (uglavnom s Muzičke akademije) čime se još jednom potvrdilo kako suradnja umjetničkih sastavnica Sveučilišta u Zagrebu izrazito dobro funkcionira i apsolutno je poželjna.
  
  Prošlih pet godina (u originalu Last Five Years) nagrađivani je mjuzikl koji govori o petogodišnjoj vezi para kojeg čine uspješni pisac Jamie i ne tako uspješna glumica Cathy. Posebnost ovog mjuzikla je u tome što se temelji na pričanju priče na način da Jamie svoju verziju priča kronološki, odnosno od upoznavanja prema kraju veze, a Cathy obrnuto, od kraja njihova braka prema početku same veze. Par se tijekom cijele izvedbe izravno susreće samo tijekom svadbene pjesme kada se njihove priče vremenski podudare. Njih dvoje opisuju najljepše i najgore dane zajedničkog života, probleme s kojima se susreću u svojim profesionalnim sferama i sve stvari koje ih svakodnevno okružuju, ispunjavaju i uznemiruju.
  
  Kroz cijeli mjuzikl suptilno se provlači i humoristična crta koja temu lišava patetike pritom joj ne umanjujući (ipak) tragičnu osnovu – umiranje jedne ljubavi. Prisutna je i satira upotpunjena aktualnošću i nezaobilaznom ironijskom oštricom, ponajviše u trenucima (neuspješne) potrage za poslom i probijanja u književnom i kulturnom svijetu („sav život sanjam kulturnu elitu“). Ipak, ljubav kao polazni i osnovni motiv cjelokupnom mjuziklu nameće svoju romantičnu dominaciju koja je, unatoč žanru, prikazana životno.
  
  Iako sama scena ne obiluje mnoštvom predmeta i dekorom, postavljena je efektno i prilagođena samoj priči. Prostor namijenjen glazbenicima odvojen je prozirnom zavjesom od prostora namijenjenog glumcima, a mjesta radnje pojedinih scena otvaraju se spuštanjem i podizanjem crnih zastora. Nijedan element na sceni se ne nalazi stalno i nije naglašen kao glavni, no ipak se izdvaja fotelja kao simbol doma sigurnosti, nostalgije i čežnje, na kojoj Cathy često sjedi. Takva scenografija u prvi plan gura samu radnju i glumce, no ne umanjuje ni svoju ulogu koja gledateljima olakšava praćenje priče. Zanimljivo su uklopljeni i nevidljivi pomagači koji glumcima dodaju odjeću i rekvizite čineći izvedbu dinamičnijom, a tome pridonosi i glazbena podloga koja harmonično produbljuje sve ono što se na sceni događa pridajući joj pitke elemente rocka, jazza, popa, pa čak i klasike. Iako odvojeni zastorom, glazbenici su ravnopravni sudionici cijele izvedbe.
  
  Postavljanje mjuzikla Prošlih pet godina pokrenuli su sami studenti sa željom da tijekom studija steknu iskustvo u žanru kojim bi se željeli baviti i tijekom profesionalnih karijera. Tihana Lazović i Adrian Pezdirc na sceni su pokazali ono što se danas ne viđa tako često – osjećaj užitka u onome što rade. Iako su njihove pjevačke izvedbe u nekim trenucima bile pomalo nespretne, na njima nisu ostavile ni najmanji trag nesigurnosti ili nezadovoljstva. Za to nije bilo ni razloga jer izaći na scenu i pjevati 95 minuta četiri dana za redom (od 21. do 24. ožujka) definitivno nije mala stvar.
  
  Tihana Lazović u ulozi Cathy gledateljima je pokazala širok spektar emocija, od depresivne nezaposlene glumice do vrckave i bezbrižno zaljubljene djevojke. Pomno pazeći na sve sastavnice svoje uloge, svoj neosporan pjevački talentom iskoristila je na najbolji mogući način za prijenos emocija. Osim pjevanja, Lazović može se pohvaliti i plesnim talentom, koji je ukratko demonstrirala, prikazavši se kao glumica koja zahvaljujući svestranosti već sad može puno ponuditi. Adrian Pezdirc još se jednom pokazao kao glumac koji se ne boji koristiti scenu i dominirati njome te kao glumac koji će eventualne nedostatke svoje izvedbe (uglavnom pjevačke) gotovo neprimjetno prikriti svojim prednostima – samouvjerenošću, šarmom i humorom. Zaljubljeni pisac postaje samodopadna kreatura nevjerna voljenoj supruzi, a Pezdirc je na pravi način gledateljima prikazao tu transformaciju prvo ih osvojivši svojom simpatičnošću, a potom ih razočarvši svojim postupcima.
  
  Iako je ovo autorski projekt skupine vrlo mladih ljudi, ali i upravo zbog toga, nedostatke i poneku zamjerku nepotrebno je naglašavati jer se oni, u cjelokupnoj slici i dojmu, zapravo minorni. Na kraju treba pohvaliti cijeli ansambl za izniman trud, predanost i hrabrost s nadom da će i dalje nastaviti istim smjerom, ali i potaknuti neka profesionalna kazališta da malo izađu iz dosadašnjeg kanona i daju priliku i nečemu drugačijem, a podjednako dobrom.
  
  © Zvjezdana Balić, KAZALIŠTE.hr, 27. ožujka 2013.
  
  Jason Robert Brown
  Prošlih pet godina
  redateljica Lea Anastazija Flegar
  dirigent Davor Kelić
  premijera 21. ožujka 2013.
  prijevod i adaptacija teksta Lea Anastazija Fleger, Petra Jagušić, Tomislav Pavković, kostimografkinja Petra Dančević, scenograf Paolo Tišljarić, oblikovatelj svjetla Petar Strmečki, korepetitorica Josipa Bartovčak, likovno oblikovanje Tessa Bachrach Krištofić, Dina Milovčić, Franka Tretinjak
  izvode: Tihana Lazović (Cathy Hyatt), Adrian Pezdirc (Jamie Wellerstein)
  orkestar: Josipa Bartovčak, Kristina Mrčela, Iva Mihalj, Marko Radić, Mario Pavlić

Piše: