Putem izgubljena čarolija

13. Naj, naj, naj festival, Zagreb, 22. – 26. ožujka 2013.: Lutkovno gledališče Ljubljana, Hans Christian Andersen – Andrej Jaklič, Snježna kraljica, Tijana Zinajić

• 
  
  „Ja sam samo mali čovjek koji stvara magiju.“ – rekao je patuljasti bog snova Ole Lukøje u ruskoj ekranizaciji Andersenove bajke Snježna kraljica. Gledajući istoimenu predstavu u izvedbi ljubljanskog Lutkovnog gledališča, sjetila sam se te rečenice pomislivši kako su predstave za djecu poput polja za maštanje koja, ako su dobro osmišljena, omogućuju da i veliki i mali postanu na trenutak bogovi snova, i da se poput Olea Lukøje prepuste utjecaju, ali i kreiranju magije. Do takvog prepuštanja magiji nije došlo prilikom spomenute izvedbe u sklopu Naj, naj, naj festivala.
  
  Iako je slovenska redateljica Tijana Zinajić vjerno na pozornicu prenijela Andersenovu priču o prijateljstvu djevojčice Gerde i dječaka Kaja koje je jednoga dana naprasno prekinuto kad su se Kaju u oči i srce zabili komadići čarobnog zrcala, učinivši njegovo srce ledenim, a njegovo ponašanje prema Gerdi odbojnim, te iako je vjerno uprizorena i okosnica priče, snaga Gerdinog prijateljstva koja rezultira njenom neumornom potragom za Kajem nakon što on nestaje pod okriljem snježne oluje, predstava ipak ne uspijeva dočarati toplinu i dubinu izvornika. Klasična, i u bajkama više nego udomaćena bitka dobra i zla, u ovoj je predstavi prikazana izrazito crno-bijelo, jednako kao i garnitura likova koji tu bitku vode. Njihova izrazita jednodimenzionalnost upada u oči, te poput komadića stakla iz bajke, najviše iskrivljuje ovu lijepu priču.
  
  Prikazana plošnost likova uzrok je, ili pak rezultat, jednako plošne glume. Iz glumačkog izraza Kaje Takuhise, koja utjelovljuje djevojčicu Gerdu, ne može se iščitati emocija koju ona riječima izražava. Gerdina je ljubav i nježnost prema Kaju utkana u njezin govor kao i u strukturu fabule, u traganje koje čini njen najveći dio, ali Takuhisa ne uspijeva iskazati veliki dio tih emocija. Slično je sa Janom Bučarom koji glumi Kaja. Kajeva je razigranost zamišljeno prekinuta kada mu se u srce zarije razbijeno zrcalo, ali Bučarova gluma to ne dočarava, kao ni režijska rješenja Tijane Zinajić.
  
  Umjesto prikaza drastične transformacije osobnosti koju Kaj doživljava nakon što mu se u srce zabije staklo, Zinajić naprotiv prikazuje Kaja koji i u tom otuđujućem stanju zadržava jedinu osobinu koja mu je pripisana dok još nije bio začaran, natjecateljski duh. Igra koju inicira na početku predstave, kada moli Gerdu da ga ispituje matematiku kako bi u računanju bio najbolji, premješta se pod kraljičine skute kada on sa, doduše začaranom, ali ipak izazovnom radošću pristaje rješavati kombinatorički problem koji mu Kraljica zadaje. Kajevu transformaciju također doživljavamo isključivo kroz govor, dok saznanja publike o Kajevom zaboravljanju vlastita doma, obitelji i prijatelja prati Bučarova nonšalantna gluma. Kompleksnije glumačko umijeće iskazali su Jernej Kuntner koji glumi Zlodeja (Vraga), te Alenka Tatičkovič koja je razigranim i iskarikiranim utjelovljenjem triju likova, Starke, Razbojniške deklice i Laponke, probudila smijeh mališana i simpatije odraslih, dok je Nina Ivanič kao Snježna kraljica uspješno dočarala distanciranost lika kojeg utjelovljuje.
  
  Unatoč mjestimice prenaglašeno pojednostavljenoj glumi i likovima, predstava pozitivan dojam ostavlja zahvaljujući maštovitoj scenografiji i svjetlosnim i zvučnim efektima. Jednostavnim rekvizitima olakšano je prikazivanje promjene godišnjih doba, zgodnim dosjetkama poput vrta u kojem baloni predstavljaju cvijeće postignuta je razigranost, a u kreiranju bajkovite atmosfere jednako su zaslužni zvučni efekti kao i uvođenje elemenata kazališta sjena. Iako su mnogi elementi ove predstave otvoreni za poboljšanje, ona je neporecivo vizualno lijepa, zbog čega je vrijedi pogledati unatoč činjenici da se negdje putem od bajke do pozornice izgubila ona čarolija toliko svojstvena Andersenovim pričama, koliko i kazališnim prostorima.
  
  © Maja Dujmović, KAZALIŠTE.hr, 27. ožujka 2013.
  
  Lutkovno gledališče Ljubljana
  Hans Christian Andersen – Andrej Jaklič:
  Snežna kraljica
  redateljica Tijana Zinajić
  kostimograf Matic Hrovat, scenograf Branko Hojnik, glazba Tim Kostrevc, Luka Jamnik, scenski pokret Primož Bezjak, lektura Lena Vasti, asistentica scenografa Urša Vidic, oblikovanje svjetla Srečo Brezovar, ton majstor Aca Ilič
  izvode: Kaja Tokuhisa (Gerda), Jan Bučar (Kaj), Nina Ivanič (Snežna kraljica), Jernej Kuntner (Zlodej), Alenka Tetičkovič (Starka, Razbojniška deklica, Laponka), Iztok Jereb (Krokar, Golob, Jelen)

Piše: