Oda rukama s Marinkovićem na margini

Scena Zvonimir Rogoz Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu: Vesna Kosec-Torjanac, Ruke po Ranku, red. Dubravko Torjanac

  • Scena Zvonimir Rogoz Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu: Vesna Kosec-Torjanac, Ruke po Ranku, red. Dubravko Torjanac

    Sto je godina prošlo od rođenja književnika Ranka Marinkovića (1913-2001) koji je svojim djelima – među kojima svakako treba izdvojiti proznu zbirku Ruke (1953), njegovu najpoznatiju i najizvođeniju dramu Gloria (1955) te vrhunac njegove proze roman Kiklop (1965) – zaslužio mjesto u vrhu hrvatske književnosti druge polovine 20. stoljeća. Marinković je danas čitan i kroz lektirno štivo, a njegova su djela u različitim dramatizacijama često predstavljana na kazališnim daskama što je posebice primjetno ove, za Marinkovića jubilarne, godine.

    Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu tom je prigodom predstavilo je kazališni komad dramaturginje Vesne Kosec-Torjanac i redatelja Dubravka Torjanca temeljen na noveli Ruke, a koji se motivski dotiče i novela Mrtve duše i Zagrljaj. praizveden 22. veljače u Marinkovićevu rodnom Visu na godišnjicu njegova rođenja. Nažalost, izvedba temeljena na motivima, na istima je i ostala, a uspomene na Ranka su poput pijeska procurile kroz prste (ruke) te ih nalazimo samo u tragovima – prvenstveno u naslovu predstave. Ipak, viđeno ne treba a priori negativno ocijeniti jer predstava ima više itekako zanimljivih minijatura kojima se vrijedi pobliže pozabaviti. Predstavu je obilježila i živa glazba skladatelja Petra Eldana koji je pratnjom na klaviru publici osigurao vrlo poseban doživljaj.

    Scena Zvonimir Rogoz Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu: Vesna Kosec-Torjanac, Ruke po Ranku, red. Dubravko TorjanacRuke po Ranku postavljene su na Sceni Zvonimir Rogoz, maloj pozornici okruženoj s pedesetak gledatelja. Gusti mrak izrezan je s nekoliko reflektora kako bi nam bio predstavljen samo on – slavni Marinković. I ruke. Ruke kojih je mnogo: ruke koje šiju, režu škarama, koje stisnute u šaku udaraju o stol, agresivne ruke, ruke koje vole, ruke koje predstavljaju prošlost, sadašnjost, ljubav, namjerne pokušaje približavanja smrti, a zatim i smrt.

    Redateljeva podjela Marinkovićevih ruku na Lijevu i Desnu vrlo je mudar potez jer se otvorio prostor za kritiziranje društva, povijesti ljudske civilizacije, ali i svakog gledatelja ponaosob. Divne minijature, a pritom mislim na igre sjena, crni teatar, projekcije pijeska pa i lutkarsku animaciju, prekidane su sa nekoliko interaktivnih epizoda u kojima Marinković publici prodaje razne kreme za ruke. Jer našim je rukama potrebna hrana, a ista je potrebna i kako bi se nahranile politička ljevica i desnica. Na publici je ostalo da saznaju, kojim su kremama premazane političke ruke. Publika je kupnjom krema u ovim epizodama dobila još jednu mogućnost – mogućnost izbora. Oni koji su se odlučili na kupnju, dobili su neisprobani proizvod. Paralela je jednostavna: oni koji su glasali za određenu političku stranu, glasali su za mačka u vreći. Iste se gomilaju, blagajne se pune, a krivac pronađen nije. Zanimljiva simbolika sjetimo li se kako nas čekaju skori (lokalni) izbori. No ipak podsjetimo „promjena stava je legitiman čin, ali imaš posljedice“.

    Predstavu izvode Sunčana Zelenika Konjević (Desna ruka), Katarina Arbanas (Lijeva ruka) i Goran Guksić (Ranko Marinković). Kako smo i navikli kada je u pitanju varaždinski HNK, glumci su uvjerljivi u svojim ulogama i snažni u emocijama. Ipak, treba posebno izdvojiti Sunčanu Zeleniku Konjević koja je ulogu odigrala iznimno uvjerljivo te tako na lijep način obilježila dvadeset godina suradnje s matičnim joj kazalištem.
    Scena Zvonimir Rogoz Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu: Vesna Kosec-Torjanac, Ruke po Ranku, red. Dubravko Torjanac
    Služeći se različitim scenskim tehnikama, izvođači od motiva u kontemplativnom Marinkovićevu rukopisu nisu stvorili živu kazališnu priču, no stvorili su zanimljiv komad. Točnije, suradnjom glumaca i redatelja nastala je vrijedna oda rukama, koja ipak ima malo veze s Marinkovićem. Je li Dubravko Torjanac namjerno ili nenamjerno glavni lik postavio između redaka izgovorena teksta – teško je reći. No, jedno je sigurno: teško je današnju publiku privući u kazalište, koliko god predstava bila dobra, pa sam spomen važnog književnika u naslovu može biti vrijedan (i besplatan) marketinški trik koji će popuniti rupe u kazalištu, ali i mozgovima posjetitelja.

    © Andreja Rambrot, KAZALIŠTE.hr, 18. ožujka 2013.

    Vesna Kosec-Torjanac
    Ruke po Ranku
    redatelj Dubravko Torjanac
    premijera 22. veljače 2013. (Vis), 1. ožujka 2013. (Varaždin)
    scenograf i autor lutaka Ivan Duić, dramaturginja Vesna Kosec-Torjanac, skladatelj i pratnja na klaviru Petar Eldan
    izvode: Sunčana Zelenika Konjević (Desna ruka), Katarina Arbanas (Lijeva ruka), Goran Guksić (Ranko Marinković).

Piše:

Andreja
Rambrot