Novi život Ćelave pjevačice

Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život, Zagreb: Eugene Ionesco, Ćelava pjevačica, red. Ana Prolić

• 
  
  Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život ove godine slavi 65. obljetnicu postojanja, a time i 65. obljetnicu najstarijeg kazališta na svijetu takvog tipa. Predstava koja će obilježiti ovu slavljeničku godinu bit će remek-djelo teatra apsurda – Ionescova Ćelava pjevačica, premijerno izvedena 7. ožujka 2013. na sceni Kazališta Vidra. Klasike dramske književnosti je s jedne strane zgodno postavljati na scenu jer će nesumnjivo imati zainteresiranu publiku (i to različitih profila, počevši od školaraca koji dolaze organizirano na predstave koje su dio lektire, pa sve do poznavalaca i ljubitelja kazališta), a s druge strane ta je publika zahtjevnija. U mnoštvu različitih interpretacija treba pronaći vlastiti izraz, originalan i umjetnički dorastao predlošku. Ionescova antidrama Ćelava pjevačica stoji na samom početku teatra apsurda (uz Becketta i Adamova, Ionesco je utemeljitelj tog pravca). Aktualnost djela, međutim, i danas nije upitna, kako zbog prekretničke uloge u povijesti kazališta (i književnosti, dakako) tako i zbog apsurda kojim smo na sve strane okruženi u današnjem svijetu.
  
  Poznatu priču o obiteljima Smith i Martin, nadahnutu udžbenicima za učenje stranoga jezika, redateljica Ana Prolić obradila je na vrlo zanimljiv i poetici tavog tipa teatra prikladan način. Iskoristivši detalj iz dramskog teksta – srebrne pladnjeve dobivene na dar za vjenčanje – redateljica ih je učinila ključnim elementom za interpretaciju. Pladnjevi postaju lajtmotiv koji u dominira čitavom predstavom: scenografiju čine kutije neraspakiranih pladnjeva, različitih veličina; rekviziti su opet pladnjevi – svaki glumac ima po jedan u kojem se ogleda, s kojim pleše, igra se; glazbena pratnja je najvećim dijelom metalni zvuk zveketa pladnjeva koji je ritmički usklađen s dramskom napetošću. Čak i boje koje prevladavaju pozornicom prate hladnoću i tonove srebrnine – sve je crno, bijelo ili sivo (od kostima, preko scenografije, pa sve do crno-bijelih video projekcija u pozadini). Usprkos sveprisutnosti pladnjeva na sceni, redateljica je vješto izbjegla zamku da ovaj motiv dobije pogrešan smisao (ako se o smislu uopće može govoriti u teatru apsurda, gdje su čak i didaskalije obesmišljene). Oni ne postaju kritika potrošačkog društva, niti su ilustracija neke strasti, odnosno karaktera likova. Poetika antidrame uspješno je sačuvana i obogaćena novim čitanjem.
  
  Sve modifikacije prototeksta (štrihovi, dupliranje lika gospođe Martin, preraspodjela replika ili monologa) pokazale su se opravdanima i funkcionalnima, kao i glumačka podjela. U prvom dijelu predstave tekst je na svojevrstan način dominirao u odnosu na glumu i ostale elemente predstave, dok je u drugom dijelu gluma dobila najveću snagu (što ne znači da je išta od toga iznevjerava Ionesca). Zvono na vratima i dolazak vatrogasnog kapetana na scenu označili su skok u kvaliteti igre i dinamici predstave, koja se zadržala do kraja. U ovom veselo i kreativno izrežiranom dijelu čitav je ansambl najkvalitetnije zavladao prostorom i tekstom. Vojin Perić u ulozi gospodina Smitha pokazao je odlično vladanje scenom, uvjerljivo i šarmantno iznio je svoj lik i svojom igrom se izdvojio iz ansambla.
  
  Već spomenuti elementi korišteni u režijskom i scenografskom smislu – pladnjevi, kutije, projekcije na platnu, pa i kostimi koji su naopako obučeni, zadržali su ton antidrame koji je tekstom postavio Ionesco. Konačna dekonstrukcija jezika iz originala, izbačena u ovom uprizorenju, nadomještena je dekonstrukcijom lica na projekcijama. Sedam glumaca ostalo je na njima bez osobnosti, očiju, usta. Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život svojom dojmljivom i dopadljivom interpretacijom udahnulo je Ionescovoj Ćelavoj pjevačici novi život.
  
  © Olivera Radović, KAZALIŠTE.hr, 18. ožujka 2013.
  
  Eugene Ionesco
  Ćelava pjevačica
  redateljica: Ana Prolić
  premijera: 7. ožujka 2013.
  
  prijevod Vlado Habunek, dramaturška obrada teksta Ana Prolić, pokret Tamara Savičević, kostimografija Adrijana Lacko, scenografija Ljubomir Miščević, glazba Damir Šimunović, oblikovanje svjetla Nenad Lalović, projekcija Kornelije Hećimović, tehnička podrška Ivana Veran, Leona Slatković-Harčević, Nikola Višić, Nenad Lalović
  izvode: Anita Matković (Gospođa Smith), Vojin Perić (Gospodin Smith), Suzana Bliznac (Gospođa Martin), Dajana Biondić (Gospođa Martin), Igor Kučević (Gospodin Martin), Ružica Domić (Mary), Milenko Zeko (Vatrogasni kapetan)

Piše: