Ljetopis hrvatskog glumišta

Hrvatsko glumište, gl. ur. Zlatko Vidačković, br. 52-55., Hrvatsko društvo dramskih umjetnika, 2012.

• Aktualni broj časopisa Hrvatsko glumište silom prilika dobio je formu kazališnog godišnjaka. Nakon posljednjeg izdanja (48-51/2011), uredništvo je zbog smanjivanja dotacija i ovaj zamislilo kao četverobroj koji pokriva kazališna zbivanja tijekom cijele godine, a čini se kako će tako u budućnosti i ostati. Dotacije su sve manje i manje, a niti sutrašnjica ne izgleda bolje pa je stvaranje nove forme zapravo dobar način da se sačuva prisutnost u medijskom prostoru. Odabirom eseja, intervjua, izvještajima s festivala i dodjela nagrada, sjećanjima i dokumentarističkim podacima o premijerama hrvatskih kazališta, uredništvo uspješno nastavlja zadani cilj djelovanja na informiranju, afirmaciji, otvaranju prostora istraživanja i dokumentarističkoj slici hrvatskog glumišta općenito.
  
  Godišnjak otvara temat Ratna komedija članice uredničkog vijeća Sanje Nikčević, koji je proizišao iz autoričina bavljenja dosad slabo istraženim područjem hrvatske ratne dramatike. Sanja Nikčević je dosad objavila Antologiju hrvatske ratne drame 1991. – 1995. (Alfa, Zagreb, 2011.), trenutno je u tisku Antologija hrvatske ratne komedije 1991. - 1999. (Privlačica, Vinkovci), a u pripremi je i treći dio Antologija hrvatske poratne drame (Alfa., Zagreb). U tekstu autorica otkriva veliki broj drama nastalih u ratnom i poratnom razdoblju (od 1991. do 2011. godine preko stotinu), od čega trećinu čine komedije. Tematizirajući razvoj umjetničkih, političkih komentara stvarnosti u ratu, funkciju smijeha i precizno definirajući vrste komedija u žanru (političke satire, kabareti, komedije situacije), autorica u svojoj prepoznatljivoj maniri, publicistički i znanstveno, najavljuje novu antologiju u nizu, kojom će znanstveno klasificirati još jedno, dosad slabo istraženo, razdoblje hrvatske dramatike.
  
  Središnji temat, barem po opsegu jer su sve teme podjednako zastupljene po važnosti, čini rubrika Festivali. Ovaj put četrnaest autora donosi izvještaje sa sedamnaest kazališnih festivala širom Hrvatske, dva filmska festivala (59. Festivala igranog filma u Puli i 21. Dana hrvatskog filma u Zagrebu), a 19. Festival glumca u Vinkovcima, Vukovaru, Županji, Iloku i Otoku posebno je izdvojen i formalno oblikovan slično kao i rubrika Nagrada hrvatskog glumišta jer iza oba projekta stoji izdavač časopisa, Hrvatsko društvo dramskih umjetnika (HDDU). Za razliku od prošlih izdanja autori tekstova ovaj su se put postavili puno kritičnije u svojim promišljanjima, a kako se danas sve vrti oko financija i dokidanja subvencioniranja, tako su i najistaknutiji problemi vezani upravo uz to. Posebno treba izdvojiti tekst Matka Botića o Festivalu svjetskog kazališta u kojem se za razliku od ostalih pomno bavi analizom redateljskih i dramaturških koncepata, ali mu je uredništvo dalo i više prostora u čemu vjerojatno leže i razlozi drukčijeg pristupa. Trebalo bi promisliti ne bi li bilo produktivnije povećati broj stranica za tekstove posvećenim festivalima s jedne na dvije (što ne bi rezultiralo velikom promjenom u opsegu), kako bi autori uopće bili u mogućnosti reći nešto više od pukog izvještaja i dvije rečenice o svakoj predstavi.
  
  Kao i uvijek opsežna je i rubrika posvećena 20. Nagradi hrvatskog glumišta s izvještajima o dobitnicima, protokolu, obrazloženjima nagrada te intervjuom s Richardom Simonellijem nagrađenim za svekoliko umjetničko djelovanje na području operete. Dobitnik nagrade za svekoliko umjetničko djelovanje na području drame je Zlatko Vitez, a kako smo u prošlom broju časopisa mogli pročitati biografski intervju s njim napravljen u povodu dodjele nagrade Vladimir Nazor za životno djelo, razumljivo je da je u ovom broju izostao taj uobičajeni razgovor. U sličnom sklopu nalaze se i ostale nagrade koje se dodjeljuju na području kazališta i filma pa rubrika Nagrade sadrži obrazloženja stručnih žirija za nagradu Vladimir Nazor za životno djelo na području kazališta (Špiro Guberina), nagradu Vladimir Nazor za 2011. godinu na području kazališta (Milan Pleština) i nagradu Fabijan Šovagović Društva hrvatskih filmskih redatelja (Boris Buzančić).

  Novitet u području nagrada je Demetrova nagrada za životno djelo Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa (HDKKT) uvedena 27. lipnja 2012. godine kao poticaj izvrsnosti u teatrološkom i kritičkom bavljenju kazalištem. Prva je dodijeljena Branku Hećimoviću, „nestoru hrvatske teatrologije“, kako ga naziva autorica teksta, ujedno i predsjednica HDKKT-a Sanja Nikčević. Osim svojevrsna prestiža, nagrada dobitniku donosi i novčani iznos od 10.000,00 kuna te povelju i skulpturu (rad Martina Babića).

  Rubrika Obljetnice donosi dva opsežna i zanimljiva intervjua s dvije doajenke hrvatskog glumišta – Darom Vukić u povodu šezdeset godina umjetničkog djelovanja (razgovarao Nenad Nikolorić), i Anom Stanojević u povodu četrdeset godina umjetničkog djelovanja (razgovarala Sanja Račić). Uz ovu se rubriku nekako, sama po sebi, nameće i rubrika Sjećanja, koja nažalost i ove godine donosi preveliki broj tekstova (šest) posvećenih velikanima glumišta koji više nisu među nama, a od kojih se posebno ističu inspirativni i intimni tekstovi Želimira Ciglara o Zlatku Crnkoviću, Vlatka Petrovića o Anti Čedi Martiniću i Darka Gašparovića o Vladi Vukmiroviću.

  Jedna od važnijih, ali nekako uvijek zapostavljenih rubrika (i u samom godišnjaku se uvijek nalazi na kraju) koja se sada već podrazumijeva je Premijere, u kojima Goran Ivanišević faktografski precizno i teatrografski detaljno donosi obimni popis svih premijera hrvatskih profesionalnih kazališta i kazališnih grupa te dramski program i nagrade svih hrvatskih kazališnih festivala od 1. siječnja do 31. prosinca 2012. godine. Obavljajući taj mučki posao, čija se prezentacija svodi na nekoliko redaka o svakoj predstavi i festivalu, Ivanišević iz broja u broj stvara vrijednu bazu podataka koja koristi teatrološkim istraživanjima danas, a od iznimne će vrijednosti biti u budućnosti.

  Posljednji autorski tekst je onaj Vitomire Lončar koja piše značajan, ali vrlo kratak i za nju nekarakteristično diplomatski postavljen tekst o stanju hrvatskog glumišta i statusu samostalnih umjetnika, upozoravajući na stagnaciju kazališnog tržišta rada zbog sve većeg priljeva mladih umjetnika s akademija u Osijeku, Splitu, Rijeci, ali i Tuzli, Sarajevu i Novom Sadu. Glavnina teksta pritom tematizira loše sadašnje, a prema projekcijama Ministarstva kulture za samostalne umjetnike do 2014. godine, evidentno i buduće stanje u branši samostalnih umjetnika.

  Aktualni broj Hrvatskog glumišta, u četvrtom izdanju od promjene uredništva 2010. godine, ponovo je suočen s teškoćama. Tek što je nova urednička garnitura nadoknadila propušteno, uhvatila korak s recentnim događanjima, oblikovala prepoznatljivu formu i ostvarila konstantu izlaženja, financijska situacija ponovo ih je natjerala na promjene. Suočeno s novim izazovom uredništvo je pravovremeno i valjano odgovorilo. Časopis je pretvoren u kazališni godišnjak (sada jedno izdanje sadrži četiri broja koji kroničarski i kolumnistički pokrivaju cijelu godinu) kako bi se smanjili troškovi izdavanja i distribucije. Međutim, uredništvo je još jednom uspjelo objediniti gotovo sva kazališna događanja u Hrvatskoj, počastiti nas kvalitetnim tematom, donijeti izvještaje s festivala i dodjela nagrada, podsjetiti nas na velikane glumišta koji više nisu s nama i uopće nastavilo uspješnu borbu za javnu afirmaciju i dokumentaciju hrvatskog glumišta. Nadam se samo da će vrijedni ljudi okupljeni oko glavnog urednika Zlatka Vidačkovića i dalje pronalaziti načina kako se izboriti s komodifikacijom svih pora tržišta i da njihova borba s kapitalističkim vjetrenjačama neće završiti u maniri don Quijotea.

  © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 27. siječnja 2013.

Piše: