Energični kolaž životnih priča

Teatar Pozdravi i ADU, TNT Cekate, Kufer, Zagreb: Samo bez emocija, autorski projekt Ivice Boban i glumaca, red. Ivica Boban

  • Teatar Pozdravi i ADU, TNT Cekate, Kufer, Zagreb: Samo bez emocija, autorski projekt Ivice Boban i glumaca, red. Ivica Boban, foto: Toni Renaud

    Popunjeno gledalište i pozornica su u mraku. Odjednom, čuje se glazba, pale se reflektori koji bacaju svjetlo na rasplesanu scenu. Sedmero mladih glumaca sinkronizirano se, u hip-hop ritmu kreće pozornicom. Utišavanjem glazbe sa scene se povlače i glumci. Ostaje samo Dinka, jer ona je prva. Ona je prva, ali i druga, treća, četvrta i peta. Dinka je, raspršena u nekoliko likova, objedinila raznovrsne poglede i promišljanja o umjetnosti, pritom komentirajući hrvatsku umjetničku i kazališnu scenu, ideološki i ironično promišljajući kazalište, uspostavljajući odnos s publikom i dajući svojevrsni prolog predstavi u kojoj upravo igra. Samo bez emocija novi je projekt Ivice Boban i mladih glumaca, razvijen iz diplomskog ispita održanog na Akademiji dramske umjetnosti u lipnju 2012., a premijerno prikazan 2. prosinca 2012. u Centru za kulturu Trešnjevka.
    Teatar Pozdravi i ADU, TNT Cekate, Kufer, Zagreb: Samo bez emocija, autorski projekt Ivice Boban i glumaca, red. Ivica Boban, foto: Toni Renaud
    Predstava je to koja kolažiranjem fragmenata nekoliko labavo povezanih životnih priča ispunjava prologom najavljenu pripadnost postmodernističkoj poetici, ali pritom krši naslovnu imperativnu molbu. Nemoguće je bez emocija sudjelovati u ovoj predstavi. Kažem sudjelovati ne samo stoga što siromašna scenografija traži aktivno sudjelovanje gledateljeve mašte kako bi se u par trenutaka prebacili sa Trešnjevačkog placa na Splitski štekat, s audicije za manekenke u prostorije HEP-a, ili s Tečaja za sponzoruše u Kuću četki; i ne samo zato što je predstava osmišljena tako da povremeno autorefleksivnim komentarima izlazi iz okvira fikcionalnog u oblasti realnog svijeta, nego i stoga što se brojnim dosjetkama na račun gledatelja, poklanjanjem nekih scenskih predmeta te pretvaranjem prostora stvarne publike u prostor fiktivnih publika, s vremenom postiže osjećaj da je fikcija istisnula realnost, a i mi sudjelujemo kao njezin dio. Sudjelujemo, samo ne bez emocija.

    Likovi koji se pred publikom izmjenjuju pričajući priče koje pripadaju i našoj svakodnevnici izazivaju iskreni smijeh, ali neki od njih nenadano i u sekundi transformiraju taj smijeh u zapanjenu tišinu. U pozadini komičnoga skriva se samoća, napuštenost, siromaštvo, nepripadnost, povrijeđenost, nasilje, strah, ali više od svega skriva se rat – beskrupulozna borba života u samoodržanju. Sedmero mladih glumaca je, uz nevjerojatnu moć transformacije, prštećom energijom utjelovilo čak tridesetak likova. Marija Šegvić najviše je simpatija pobudila u ulozi splitske sponze Sandre, iako je jednako dobra bila i u ulogama Nediljke i Matilde. Andrej Dojkić utjelovio je jednog od četiri posto straight muških frizera u Hrvatskoj, Tilena, vlasnika Kuće četki koji će vam vrteći se na glavi pokazati kako dobro izmasirati vlasište i objasniti neke stvari koje o sušenju kose sigurno niste znali, ali posebno se istaknuo u ulozi Isa, Roma sa Kosova i uličnog zabavljača.
    Teatar Pozdravi i ADU, TNT Cekate, Kufer, Zagreb: Samo bez emocija, autorski projekt Ivice Boban i glumaca, red. Ivica Boban, foto: Toni Renaud
    Nataša Kopeč jednako je uspješno odglumila grubost i sirovost švercerice Goge, kao i krhkost usamljene prodavačice Tamarice, a izvrsna Sanja Drakulić posebno se istaknula u ulogama Hanči i Behabe. Nešto manje uloge pripale su Ivani Zanjko, ali je ona majstorski odradila svoj dio, dok je Dinka Vuković također igrala manje uloge, ali mogućnošću da u nekoliko minuta naizmjenično utjelovljuje četiri lika svakako je zaslužila pohvalu. Slaven Španović također se iskazao naizmjenično glumeći Gojka, Sinišu i Negovana kako se prepiru, ali je njegova priča, nadhnuta kanonskom srpskom komedijom Mrtav ladan, došla na red prekasno.

    Poigravanje očekivanjima publike je lajt motiv svih kazališnih predstava – zadirkuje ih se, vara, potiče, da bi ih se naposljetku ispunilo ili iznevjerilo. Jedno takvo iznevjereno očekivanje utjecalo je na smanjenje dramske napetosti te angažiranosti i koncentracije publike u posljednjem dijelu predstave. Nakon gotovo dva sata izvedbe na pozornici ponovno gledamo rasplesane glumce u jednakoj koreografiji kao i na početku predstave, i po pravilu uokvirene kompozicije javlja se očekivanje da je ponovljena plesna točka oznaka za kraj, no ispostavlja se da ipak nije.
    Teatar Pozdravi i ADU, TNT Cekate, Kufer, Zagreb: Samo bez emocija, autorski projekt Ivice Boban i glumaca, red. Ivica Boban, foto: Toni Renaud
    Ostatak predstave osjeća se pad energije i zamor publike, ali ne i glumaca koji su do kraja ostali energični u svojoj igri. Ekspresivnost njihova scenskog pokreta višekratno je oduševila, pa čak i zapanjili, pokazujući veliku vještinu i fizičku spremnost. Stalnom izmjenjivanjem na praznoj pozornici, tek povremeno obogaćenoj oskudnim rekvizitima poput stolaca i stola ili pozadinskom glazbom, glumci su nevjerojatno vješto dočarali desetke ambijenata, poveli nas na putovanje kroz neke priče koje i jesu i nisu naše, potaknuli u nama smijeh usmjeren prema sebi jednako koliko prema njima i likovima koje utjelovljuju, ali i tugu pred surovošću života te divljenje veličini ljudskog uma.

    © Maja Dujmović, KAZALIŠTE.hr, 6. prosinca 2012.

    autorski projekt Ivice Boban i glumaca
    Samo bez emocija
    redateljica Ivica Boban
    premijera 2. prosinca 2012.
    scenski pokret: Pravdan Delvlahović, glazba Willem Miličević, kostimi Emilija Šušković, oblikovanje svijetla Tomislav Sokač, asistentica Morana Novosel, organizacija i produkcija Luka Jerković, ADU
    izvode: Andrej Dojkić, Marija Šegvić, Sanja Drakulić, Nataša Kopeč, Dinka Vuković, Slaven Španović i Ivana Zanjko

Piše:

Maja
Dujmović