Mnogi ljudi cijeli život provedu na istoj adresi. Poneki, ipak, krila drže na dohvat ruke, skivena od pogleda, kako bi svakog trenutka mogli odletjeti, izgubiti se i slijediti svoje dječje snove, kako bi u rubriku adresa mogli napisati „druga zvijezda nadesno, a zatim ravno do jutra“. Takvoj maloj i velikoj djeci namijenjena je predstava Petar Pan u režiji Andree Gotovine, pulske koreografkinje i odnedavno redateljice koja se školovala na amsterdamskom De Theaterschool. Dobro znana priča o dječaku koji odbija odrasti i koji svoje nove prijatelje Wendy, Johna i Michaela odvodi do Nigdjezemske gdje se druže s Izgubljenim dječacima i Indijancima, ratuju s Kukom i gusarima i neprestano upadaju u nevolje u svijetu bez roditeljskog nadzora, ovom je postavom dobila dostojnu kazališnu inačicu.
Petar Pan, Andree Gotovine počinje veselo, scenom roditeljskog spremanja za zabavu i dječjeg odlaska na spavanje, da bi dolaskom Petra dobio na zamahu i, s napredovanjem radnje, prešao na furiozan tempo. U skladu s time, svaka se veća scena doima poput velikog i glasnog putujućeg cirkusa, u kojem glumci brzo i vješto dovlače i odvlače rekvizite i elemente scenografije, ispaljuju replike, izvode gegove i tvore vrlo skladnu, uigranu scensku dinamiku. Režiji mlade koreografkinje doista se nema što zamjeriti. Tekst koji je Marijana Peršić prilagodila prema romanu Jamesa M. Barrieja u tu je svrhu pročišćen od većine sporednih radnji iz romana, čime je predstava dobila na jasnoći i zaokruženosti. Pedagoški usmjereni tekstovi songova koji povremeno prekidaju radnju jedini su koji odskaču od cjeline, budući da su pomalo ravni i umiveni te ostavljaju dojam kako su namijenjeni mnogo mlađoj publici nego ostatak predstave, pune energije, šarma i humora koji su znali cijeniti i roditelji u publici.
Naravno, tu je prisutan i paradoksalan moment, problematiziran i u samom romanu – ciklička narav ljudske egzistencije, vječna borba između sigurnosti i pustolovine, nostalgije za domom i nostalgije za bijelim svijetom, a pogađa jednako i djecu i odrasle. Odrastanje, doduše, čovjeka čini pasivnijim, plašljivijim, no neki i dalje zadrže dječju hrabrost, a nečije hrabrosti ponekad prenose njihova djeca. Šteta što kraj predstave – povratak djece roditeljima Darling – u tom smislu nije dao naslutiti početak neke nove pustolovine. Što se tiče glumaca, prvo treba pohvaliti timski rad i ujednačene izvedbe te naglasiti kao većinu likova, osim roditelja Darling, Kapetana Kuke i Smeeja, igraju (vrlo) mladi glumci.
Zanimljivo je i pohvalno da gusare i Indijance igraju i glumice, čime je redateljica i djevojčicama dala priliku da budu aktivan, pa čak i neprijateljski raspoloženi likovi iz dječje mašte, a ne samo majčinske figure ili faktori reda kao što je to lik Wendy, ovdje u interpretaciji Paole Lugarić, ili, pak, potpuno druga vrsta, poput ćudljive i neodgovorne vile Zvončice. Od pojedinačnih uloga treba istaknuti šarmantnog, ali i samodopadnog Petra baletnog koraka, kojeg u gotovo revijalnom tonu tumači Filip Lugarić, zatim nevjerojatno iskričavu Zvončicu Nike Ivančić, koja je mimiku, gestikulaciju i okretnost male vile izbrusila gotovo do savršenstva, teatralnosti i drami sklonog Kuku Rade Radolovića, pa i visokog, trapavog i šušljetavog Krezubicu.
Pored dječje glumačke energije, svježini produkcije uvelike je pripomoglo i nekoliko drugih faktora, a prvi je tehničke prirode. Naime, za potrebe scena letenja glumci su doista zaplovili zrakom, i to zahvaljujući opremi koju je ustupio Alpinistički odsjek Planinarskog društva Glas Istre iz Pula, kao i pulska stanica Hrvatske gorske službe spašavanja. Drugi se, pak, tiče vrlo dopadljivog vizualnog dojma, koji je rezultat uspješne suradnje scenografâ, kostimografkinje i oblikovatelja svjetla, koji su maksimalno pazili na kontekst odvijanja radnje. Tako je scenografija Katje Taljat i Deana Bertoldija uravnotežena kombinacija minimalne i maksimalne zasićenosti bojom, rekvizitima i pomičnom scenografijom te je u potpunosti u službi priče i njezinih lokaliteta, bilo da se radi o dječjoj sobi, Laguni ili indijanskom naselju. Promjene prostornih koordinata ovdje vjerno prati i svjetlo Daria Družete, a zaključuje ga kostimografski rad Desanke Janković, i to izborom dramaturški funkcionalnih kostima, začinjenim ponekom dosjetkom kao, na primjer, čipkastim suncobranom s kojim Smee trčkara za svojim nadređenim ili postavljanje glumca u kostimu Krokodila na dasku sa kotačićima, potrbuške, kako bi se mogao nesmetano kretati po pozornici.
Recept za uspjeh je, čini se, pronađen, jer ako se on u dječjem kazalištu mjeri, između ostaloga, i reakcijama malih posjetitelja, onda su oni svoju potporu iskazali jednim sasvim spontanim i empatičnim neeee upućenome Petru u trenutku kada se spremao popiti otrov koji mu je podmetnuo Kuka.
© Ivana Anić, KAZLIŠTE.hr, 14. prosinca 2012.
Marijana Peršić (prema romanu Jamesa M. Barriea)
Petar Pan
redateljica Andrea Gotovina
premijera 6. prosinca 2012.
koreografkinja Andrea Gotovina, autor glazbe Marijan Jelenić, tekst songova Marijana Peršić, kostimografkinja Desanka Janković, oblikovatelj svjetla Dario Družeta, scenografi Katja Taljat i Dean Bertoldi, instruktor za letenje Petar Šajatović, asistent pri projektu Aleksandar Bančić, vizualni identitet Katja Taljat i Dean Bertoldi, inspicijent Manuel Kaučić, majstor scene Goran Šaponja, majstor tona Miodrag Flego, majstor rekvizite, garderobijer, voditelj krojačke radione i fundusa Desanka Janković
izvode: Rade Radolović (Kapetan Kuka), Filip Lugarić (Petar Pan), Nika Ivančić (Zvončica), Paola Lugarić (Wendy), Teo Frgačić (John), Fran Vozila (Michael), Marijana Peršić (Mama Darling), Aleksandar Bančić (Tata Darling), Snježana Grgić (Nana / Krokodil), Marin Janković, Patrik Lazić, Gabrijel Lazić, Edvard Vaja, Petar Starčević, Karlo Pavlović (Izgubljeni dječaci), Valter Roša (Smee), Sara Stepanović (Tigrasti ljiljan), Damir Lampe (Poglavica), Diana Zrnić, Andrea Lončarić, Anna Alice Kraljić, Diana-Dina Fiamengo (Sirene), Saša Stepanović, Filip Blažević, Karlo Stipić, Diana Zrnić, Andrea Lončarić, Anna Alice Kraljić, Diana-Dina Fiamengo, Damir Lampe (Gusari / Indijanci), Gabrijela Galant Jelenić (Pripovjedač)
