Tematska okosnica trećeg Nu:Write festivala bila je „novo dramsko pismo koje tematizira suvremenu zbilju i način na koji je kazalište zrcali“. Pored ostalih, gostovala je i drama iz Srbije Predstava u stanu nastala prema motivima drame Married Play Edwarda Albeeja. Redateljsko tumačenje Marka Manojlovića zasniva se na konceptualnoj odluci da se predstava izvede u komornoj atmosferi, u privatnom stanu, umjesto u javnom prostoru kazališta. Mala grupa gledatelja, njih tek petnaestak, ima priliku biti dijelom vrlo intimne izvedbe čiji se najveći dio odigrava u spavaćoj i u dnevnoj sobi jednog stana u centru Zagreba (scenarij je adaptiran). Izvode je dvoje glumaca (muškarac i žena) koji utjelovljuju suvremeni mladi ljubavni par.
Gotovo banalna tema – odnos muškarca i žene, odnosno jedna uobičajena večer njihova zajedničkog života, obogaćena je dubokim psihološkim nijansiranjem. Gledatelji, našavši se u voajerskoj poziciji, zavirivši u tuđu intimu, svjedoče igrama, borbama i skrivanjima dva neshvaćena bića. Nije tu riječ o nemogućnosti razumijevanja, danas tako čestoj temi u umjetnosti. Radi se o netolerantnosti, o dozi sebičnosti, o nemogućnosti artikulacije vlastitih osjećanja i želja, koja neminovno vodi do nezadovoljstva i sukoba. Ona (Tamara Krcunović) je nezaposlena mlada djevojka u novom gradu, usamljena i nezadovoljna svojim životom. On (Milutin Milošević) je zapostavlja i zanemaruje, ali je njegova pogreška samo dio začaranog kruga, jer on zapravo bježi od njezine histeričnosti i neprestanih optužbi.
Scene svađa (koje dominiraju predstavom) mučne su i teške baš zato što ne vode razrješenju problema. A kako bi i vodile kad ni sam problem nije definiran, argumenti su besmisleni, obje strane u afektu i bijesu ne priznaju ni dio vlastite krivnje, nego samo osuđuju jedna drugu. Napeta atmosfera prekida se spontanim primirjem, razmjenjivanjem najintimnijih nježnosti, slikom iskrene ljubavi. Međutim, idilu je nemoguće zadržati i odmah nakon rijetko autentične scene sa spontanim i jedrim humorom, slijedi novi val borbe koji samo pojačava tragičnost nesporazuma.
U predstavi nema afirmacije pozitivnih vrijednosti. To je tužna, ogoljena i uveličana slika suvremene stvarnosti. Zaokupljenost sobom i neosjetljivost za tuđe potrebe i osjećanja. Ali baš u tom koketiranju sa zbiljom i sa svima nam poznatim scenama iza zatvorenih vrata, krije se snaga sugestije. Svi danas prolazimo kroz slične situacije. Čini se da se društveni angažman predstave ogleda baš u davanju negativnog primjera. Rijetko tko nije prepoznao sebe ili nekog iz svog okruženja u ovim likovima i situacijama.
Ideja da gledatelji neposredno prisustvuju izvedbi samo je pojačala ukupan dojam predstave. Usprkos fizičkoj blizini i paralelnosti fikcije i stvarnosti, distanca između glumaca i publike uspješno je očuvana. Samo je u jednom trenutku diskretno zaiskrio metateatarski element (ženski lik ironično govori o igranju predstava u stanovima), što možemo protumačiti kao autoironiju, ali je usprkos takvom poigravanju četvrti zid ostao sačuvan.
Realistički (i minimalistički) ambijent se ipak najviše odrazio na same glumce, postavivši njihovu glumu u prvi plan. Oni su nositelji čitave predstave. I, još više nego aktualnost teme, zaslužni su za uspješno postizanje iluzije stvarnosti. Pokazali su širok raspon glumačkih sposobnosti, prirodnost i lakoću glume. Takvim glumcima se vjeruje.
© Olivera Radović, KAZALIŠTE.hr, 1. lipnja 2012.
Predstava u stanu
(prema motivima drame Marriage Play Edwarda Albeeja)
redatelj Marko Manojlović
premijera: 5. svibnja 2012.
izvode: Milutin Milošević, Tamara Krcunović