Paralelni svijet Ivice Buljana

27. Gavelline večeri, Zagreb, 12. – 20. listopada 2012.: Slovensko narodno gledališče, Drama, Ljubljana, Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi, red. Ivica Buljan

  • Slovensko narodno gledališče, Drama, Ljubljana, Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi, red. Ivica Buljan, foto: Peter Uhan

    Gospoda Glembajevi
    prvi su put izvedeni u Ljubljani 1930. nedugo nakon zagrebačke praizvedbe u istom kazalištu u kojem se igra i ova najnovija, osma tamošnja izvedba. Taj broj pokazuje kako su i Slovenci prepoznali ne samo vrijednost teksta nego i bliskost tema i problema kojima se on bavi. Predstavu je režirao hrvatski redatelj Ivica Buljan koji je u susjednoj nam državi zaslužio najveće nagrade, a taj je komad postavljao i u nekim drugim zemljama, ali ne i u nas, iako je njegov doprinos međunarodnoj potvrdi vrijednosti Glembajevih nezaobilazan ne samo zbog visokih dometa njegovih predstava nego i zbog naglašavanja velikog značaja tog dramskog teksta za razumijevanje kako austrougarskog naslijeđa tako i srednjeeuropskog mentaliteta. Uz iznimno pozitivan odjek u Sloveniji predstava SNG-a je i u nas bila neizmjerno hvaljena, posebice zbog njena odnosa prema Krležinoj kazališnoj rečenici kako u njenom vrhunskom oblikovanju tako i u odustajanju od kraćenja teksta i time omogućavanju scenske potvrde svih njegovih visokih vrijednosti. Zbog toga su ovi slovenski Glembajevi koji uz dvije pauze traju gotovo četiri i pol sata na završetku Gavellinih večeri iščekivani kao izvanredan teatarski događaj.
    Slovensko narodno gledališče, Drama, Ljubljana, Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi, red. Ivica Buljan, foto: Peter Uhan
    No, već prvi prizor – razgovor Angelike i Leonea koji zajedno sjede u crnom naslonjaču iskazujući očito međusobno razumijevanje i naklonost – poprilično me je zbunio, jer sjedeći u desetom redu nisam čuo niti glas od razgovora koji su nedvojbeno vodili, a nemali broj gledatelja imao je isti problem. Zato se nadalo i pitanje da li je na sceni SNG-a drugačija akustika ili ipak redatelju značenja pojedinih Krležinih rečenica nisu važna koliko zvuk njihova izgovora koji koristi za gradnju gotovo glazbene kompozicije. Ona je nasreću je u većem dijelu mnogo glasnija, tako da i zvuk i smisao govora dopire do svih gledatelja. Ipak je to dovelo i do razmišljanja o potrebi titlova s prijevodom kojih nije bilo, a protiv kojih je mogla biti činjenica da su vjerojatno svi gledatelji ove izvedbe dobro poznavali Krležin tekst, te da bi se teško stiglo pročitati dugačke Krležine rečenice, dok je argument za bila potreba da se makar povremenim bacanjem pogleda na titlove u vrlo tihim dionicama gledatelj orijentira u kojem se trenutku drame nalazi.
    Slovensko narodno gledališče, Drama, Ljubljana, Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi, red. Ivica Buljan, foto: Peter Uhan
    Iako najnesretniji, a možda i neželjeni odmak od uobičajenog uprizorenja Glembajevih, taj povremeni pretihi dijalog nije bio i jedino udaljavanje od očekivanog tumačenja tog teksta bilo kao oživljavanju zagrebačkog građanskog salona s početka prošlog stoljeća poput zrcala gotovo kanibalskog prvobitnog kapitalizma i mjesta sukoba generacija, profita i umjetnosti, ljubavi i niskih strasti, traženja istine i njenog zamagljivanja uz pomoć pravničkih smicalica ili pak kao osuvremenjivanja te tematike pronalaženjem sličnosti s problemima i sukobima našeg vremena. Buljanu su takva određenja vezana za vrijeme i prostor tek mogući pokretač zbivanja koja ustrajavanjem na najdubljim, najstrasnijim, a često i najmračnijim porivima ljudske duše omogućuju redatelju mnogo složeniju i sveobuhvatniji sliku ljudske egzistencije. 
    Slovensko narodno gledališče, Drama, Ljubljana, Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi, red. Ivica Buljan, foto: Peter Uhan
    U tome mu posebice pomaže debitantska, gotovo asketska scenografija iznimnog zagrebačkog videoumjetnika Dalibora Martinisa s tek nekoliko predmeta na crnoj sceni – spomenuta crna fotelja, također crni stolčić s antiknim telefonskim aparatom i tri satna brojčanika koji po dimenzijama i obliku kao da pripadaju na trg, ali se ne vidi niti stup niti bilo što bi ih održavalo na visini koja takvoj uri pripada. U drugom činu, verbalnom obračunu Leona i oca mu Ignjata Glembaja svi ti elementi dekora se znatno povećavaju, a umjesto tri sata sada je tu samo jedan. Posljednji čin nije za Buljana dramatično razrješenje, nego epilog u kojem se samo pokazuju neminovne posljedice ljudskih odnosa stvorenih u prva dva dijela predstave. Zato su sva tri scenografska elementa groteskno predimenzionirana, a na ogromnom satu kazaljke se više ne kreću, vrijeme je stalo, a potpuno jasno vidljiv natpis „Infinity“ manje označava tobožnjeg proizvođača tog uređaja, a više beskonačnost u kojoj će trajati posljedice svijeta izgrađenog u dotadašnjem tijeku predstave. To je u potpunosti svijet Ivice Buljana, izgrađen na temeljima Krležinog teksta, ali u sebi dovršen i zatvoren kao posebna stvarnost, usporedna i s građanskim Zagrebom od prije stotinjak godina i s današnjim kapitalističkim odnosima i u nas nego, a i u mnogo širim razmjerima.
    Slovensko narodno gledališče, Drama, Ljubljana, Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi, red. Ivica Buljan, foto: Peter Uhan
    Toj posebnosti teatarskog svemira pridonijeli su i vrlo uspjeli, također pretežno crni kostimi Ane Savić Gecan, osmišljeni tako da podsjećaju na razdoblje u kojem se Krležina drama zbiva, ali s pomakom koji je posebno vidljiv u tome što u prvom činu gotovo sva likovi zadržavaju šešire, što je nezamislivo u građanskom salonu, ali je potpuno opravdano u scenskom prostoru kakav Buljan s Martinisom organizira kao mjesto prolaska i postupnog nestajanja likova, ali i ljudskog postojanja. Odmak i osobni komentar Krleže je i uvođenje futurista s govorom i pjevanjem na talijanskom kao moguća naznaka da iz zločina i hipokrizije građanstva u Gospodi Glembajevima može nastati fašizam kojemu je jedan dio futurizma kao umjetničke avangarde politički bio blizak.
    Slovensko narodno gledališče, Drama, Ljubljana, Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi, red. Ivica Buljan, foto: Peter Uhan
    O uspješno provedenoj namjeri stvaranja vlastitog paralelnog svijeta govori i način igre izvrsnog glumačkog ansambla. Nataša Barbara Gračner kao barunica Castelli pokazala je sav raspon svog umijeća u transformacijama protagonistice koja se savršeno prilagođava svakoj promjeni odnosa nastojeći situaciju okrenuti u svoju korist. Marko Mandić silnom glumačkom energijom, ali i preciznom nijansiranoću oblikuje silnu Leoneovu neurotičnost, a Ivo Ban mu se kao otac suprotstavlja snagom smirenosti koja na vrhuncu napetosti ipak puca i iz njega provaljuje silina čuvstava i bijesa. Tina Vrbnjak uspijeva vrlo uvjerljivo iskazati i ono anđeosko u liku Angelike kao i njene duboke osjećaje, a i tumači ostalih uloga uspijevaju potpuno jasno odrediti karakter likova koje tumače i udahnuti im životnost. U tome posebno treba istaknuti virtuozni prikaz prevrtljivosti u spašavanju vlastitih obiteljskih, a prvenstveno osobnih privilegija Uroša Fürsta u ulozi licemjerna baruničina ispovjednika i ljubavnika Silberbrandta i Aljaža Jovanovića kao beskarakternog odvjetnika Pube Fabriczya. No svi su oni igrali s punom koncentracijom na svog partnera ili partnericu gotovo ne brinući da da li će ih gledatelji čuti u trenutku kada su bili okrenuti od publike.
    Slovensko narodno gledališče, Drama, Ljubljana, Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi, red. Ivica Buljan, foto: Peter Uhan
    Moram priznati da me je to u nekim trenucima zasmetalo poput onog nečujnog početka, ali sam na kraju konstatirao da sam unatoč tome s punom pozornošću pratio ovu iznimno dugu predstavu i da su možda baš ti trenutci bili na neki neobičan način zanimljivi, jer su ukazivali na postojanje jednog u sebe zatvorenog svijeta Ivice Buljana koji je ipak pružao toliko elemenata kazališnog spektakla i mogućnosti za usporedbu i s Krležinim zagrebačkim građanskim salonom i sa sličnim nevoljama suvremenog društva da sam morao zaključiti kako se radi o vrlo neobičnoj, ali i izrazito uspjeloj predstavi.

    © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 23. listopada 2012.

Piše:

Tomislav
Kurelec