Virtuoznost noćnih mora
10. festival svjetskog kazališta, Zagreb, 14. – 29. rujna 2012.: Peeping Tom, Belgija; Iznajmljuje se, red. Gabriela Carrizo, Franck Chartier
-
Nakon kiksa s nemuštom i brzo zaboravljivom predstavom Hirošimo, ljubavi moja, program Festivala svjetskog kazališta vratio se na zacrtanu razinu izvrsnosti, novom produkcijom belgijskog kolektiva Peeping Tom. Dvije godine nakon sjajno primljene Ulice Vandenbranden 32, multimedijalna skupina koja virtuozno spaja kompleksne plesne etide na granici akrobacije, operne arije i lynchovsku atmosferu izmaštanog sižea ponovno je na programu zagrebačkog Festivala, što nimalo ne čudi uzimajući u obzir razinu izvedbene kvalitete koja su konstantna svih radova Peeping Toma. Besprijekorni u tjelesnom pokretu, luckasti i šarmantni, Belgijanci su uvijek sigurna oklada – na festivalu koji se prije svega trudi okupiti vrhunski europski mainstream, bilo koja produkcija Peeping Toma dovoljno je virtuozna da zasja među publikom izmučenom domaćim slonovima u staklarni, ali i lišena neugodne mogućnosti izraženijeg kreativnog ekscesa.Iznajmljuje se funkcionira kao savršeni inverzni par Ulici Vandenbranden 32, na liniji opreka pojedinac – društvo i interijer – eksterijer. Dok se atmosferična Ulica iscrpljivala na vjetrom i hladnim zrakom išibanoj ledini između samotnih nastambi, Iznajmljuje se svoj svijet gradi u jezivom interijeru zatvorenog prostora i ljudskog uma. Nadalje, Ulica je prije svega ispisivala tugaljive psihograme odnosa između otuđenih pojedinaca, a Iznajmljuje se ruje po unutarnjem svijetu osobnih fantazija, noćnih mora, strahova i nadanja, koje funkcioniraju kao posljedica prvospomenutih relacija. Pritom, u novijoj produkciji Gabriele Chorizo i Francka Chartiera, redatelja i umjetničkih voditelja Peeping Toma, narativna okosnica priče još izraženije bježi u eteričnu i neuhvatljivu logiku sna i snomorice, pa su odnosi među likovima ustanovljeni tek kao gorki rezultati proživljenih frustracija i čežnji pojedinaca koji mile iza vrata i oko namještaja kuće koja se iznajmljuje. Praznu kuću privremeno nastanjuju prikaze, svaka sa svojim utegom oko vrata: gazdarica čija noćna mora i kompleksan odnos s batlerom pokreće cijelu priču, ocvala operna pjevačica i njezina obitelj koja je preklinje da im posveti više pažnje, mladić koji susreće sebe kao starca na kraju puta.
U strukturi koja atmosferom i snolikom naracijom izrazito podsjeća na filmove Davida Lyncha, mnogo je situacija prilagođeno i stalnim članovima skupine: operna pjevačica koja je integralan dio izvođačkog kolektiva Peeping Toma u ironijskom ključu tumači isluženi mezzosopran, a dvojica sjajnih korejskih plesača, također poznatih iz ranije predstave, pletu začudnu igru udvajajućeg batlera, na temelju međusobne fizičke sličnosti. Važna odlika poetike Peeping Toma jest i izražena želja za trikom, neočekivanom obmanom publike u precizno koreografiranim pasažima koji nekad mogu izgledati i kao površna fascinacija umijećem i gegom. U Iznajmljuje se takvih trenutaka ipak ima premalo da cijelu stvar ne pretegnu prema nekom manje uzbudljivom, zabavljačkom teatru.Izvođačka jezgra predstave Iznajmljuje se sastavljena je mahom od umjetnika koji su u Peeping Tom ušli prije stvaranja Ulice Vandenbranden 32, i od onda su stalni članovi ekipe. SeolJin Kim u ulozi batlera ponajviše fascinira u karakterističnom peepingtomovskom plesu slomljenih nogu, u kojem su nesigurnosti psihe uvjerljivo ocrtane fragilnošću pokreta, a Jos Baker tu izvedbenu maniru nadograđuje dobro doziranom emocionalnošću izvedbe. Hun-Mok Jung uvjerljiv je partner Kimu u udvajajućim scenama, a Marie Gyselbrecht svojom sceničnom pojavom uvjerljivo predstavlja emotivno središte naracije komada. Euridike De Beul osim zavidnim vokalnim sposobnostima osvaja i duhovito osmišljenim probojima ironije, s kojima dopadljivu i znalački osmišljenu igru razvija iskusni Simon Versnel u ulozi divinog muža. Slikar Leo De Beul, Euridikin stvarni otac, prvi se put pojavljuje kao peepingtomovski glumac u ovoj predstavi, a osim za začudnu staračku realizaciju mladića kojeg tumači Jos Baker zadužen je i za završni trenutak olakšanja, emotivnom, croonerskom izvedbom klasika Wild Is The Wind uz pratnju klavira.
Gromoglasni pljesak oduševljene publike na zagrebačkoj izvedbi Iznajmljuje se bio je spreman osloboditi se dok završni akordi spomenute pjesme i nisu do kraja jenjali, što pokazuje kako su iščašeni Belgijanci uvijek pun pogodak na ovdašnjim festivalskim smotrama. Do najsitnijih detalja savršeno uvježbane, žanrovski anarhoidne, bogato opremljene, studiozno i duže vrijeme pripremane, predstave Peeping Toma predstavljaju sve ono što u hrvatskim teatrima treba tražiti svijećom, pa možda baš u toj činjenici leži uzrok postojane očaranosti domaće publike.
© Matko Botić, KAZALIŠTE.hr, 24. rujna 2012.
Piše:

Botić