Kad igra prestane

Zagrebačko gradsko kazalište komedija: Joe Masteroff / Fred Ebb / John Kander, Cabaret, red. Dora Ruždjak Podolski, dir. Dinko Appelt

• 
  
  Nakon Opasnih veza Veseljka Barešića, Komedija je izbacila još jedan, ovaj put svjetski intoniran mjuzikl. Radi se o Cabaretu, skladatelja i tekstopisca Johna Kandera i Freda Ebba (tekst je, prema predstavi Johna Van Drutena Ja sam kamera i pripovijetki Zbogom, Berlinu Christophera Isherwooda napisao Joe Masteroff). Isti skladateljsko-tekstopisački tim napisao je i Chicago (koji je Komedija također imala na svojoj pozornici), a jednako poput Chicaga, djelo je okrunjeno snimanjem filma koji je, u režiji slavnog Boba Fossea, u zvjezdanu orbitu lansirao Lizu Minnelli. Liza Minnelli, Joel Grey, nacisti, erotski nabijene glazbeno-plesne točke, homoseksualizam, boemski život na rubu, današnjica za koju ne postoji sutra – sve su to elementi koji su film Boba Fosseja učinili nezaboravnim. A sve je to navelo publiku da pohrli na svečanu premijeru hrvatske postave Cabareta u režiji Dore Ruždjak Podolski.
  
  Poznajući kazališnu (brodvejsku) i filmsku verziju Cabareta, bilo mi je jasno da ova predstava neće moći dati ono što je dao Fossejev film, ali mi je bilo jasno i to da ih neću moći prestati uspoređivati. Zato mi se činilo (a predrasude su uvijek jake) da Dražen Čuček u ulozi Majstora ceremonije neće moći dati ono što je dao Grey u Fossejevom filmu (uostalom, Jonathan Pryce u toj istoj ulozi nije bio ni blizu Greyevoj karizmi). Međutim, prevarila sam se. Čuček je od početka do kraja predstave bio fascinantan: eskcentričan, grub, nježan, plesno razigran, pjevački savršen. Njegovi komentari izazivali su smijeh, ali i sleđeni užas, njegov humor zastajao je u grlu, a njegova samouvjerenost navodila je zapanjenu publiku na reakcije. Bilo da se publici obraćao na tri jezika u uvodnoj pjesmi Willkommen, bilo da je pjevao i plesao s nezgrapnim majmunom (Kad biste znali), bilo da je izvodio čuvenu Money Song (koja je u nas prevedena kao Lova – tekst je prevela Iva Boršić) i bacao na publiku lažne novčanice, Čuček je dao cijeloga sebe u izvedbu Emceeja. „Uspješan si samo onoliko koliko je uspješan tvoj zadnji projekt.“ – očito je sam napisao za programsku knjižicu umjesto biografije. A budući da uspjeh ovoga projekta velikim dijelom počiva upravo na kvaliteti njegove izvedbe, može biti i više nego zadovoljan. Bravo, Dražene!
  
  Glazbeni su brojevi u Komedijinom Cabaretu bili iznimno snažni prvenstveno zahvaljujući Čučeku, ali i ostalim izvođačima. No ako se očekivalo od Renate Sabljak da u ulozi Sally Bowles pokaže isto što i Čuček (jer u filmu Liza Minnelli ima iznimno važnu ulogu), publika je vjerojatno dijelom ostala razočarana. Naime, sama predstava ne ostavlja mnogo prostora za Sallyne pjevačke točke (ona nakon prvog nastupa dobiva otkaz u Kit Kat klubu, a vraća mu se tek na kraju, kada se cijeli njezin život počinje raspadati), tako da Sabljak čujemo pjevati samo na počeku i na kraju predstave. Ipak, njezina izvedba legendarnog songa Cabaret ostavila je publiku bez daha. Toliko se unijela, da je u jednom trenutku počela vrištati, a publika nije shvaćala da se pozornica iza nje mijenja i da je, zapravo, Sabljak na njoj potpuno sama.
  
  Problem kazališne verzije Cabareta je za našu postavu upravo činjenica da se jedan veliki dio radnje odvija u pansionu Fräulein Schneider (Jasna Bilušić) i da taj dio bitno ovisi o glumačkim sposobnostima izvođača. Na žalost, Sabljak nije toliko vrsna glumica koliko je vrsna pjevačica, tako da su glumljeni dijelovi ponekad gubili na tempu (naročito onaj u sceni useljavanja Sally u Cliffordovu sobu) te su cijeli show pretvarali u osrednje izvedenu dramsku predstavu. Osim toga, priča o razuzdanoj Sally i američkom piscu Cliffordu Bradshawu koji se snalazi u Berlinu, u kazališnoj je predstavi gotovo sporedna (Cliffa je utjelovio Ronald Žlabur, koji je ono malo songova koje mu predstava daje, naročito Ne idi, otpjevao s velikom emotivnom snagom).
  
  U predstavi je u prvom planu priča o Fräulein Schneider i Herr Schultzu, Njemici i ostarjeloj vlasnici pansiona te Židovu, vlasniku voćarne koji u tom pansionu živi. Dražen Bratulić bio je izvrstan u prikazu dobroćudnog, mirnog, a opet do ušiju zaljubljenog Herr Schultza (šteta što njegova uloga ne traži pjevanje). Jasna Bilušić je isto tako bila odlična u prikazu Fräulein Schneider. No njezini songovi nisu uvijek atraktivni, zbog čega je ostao visjeti osjećaj da je njezina izvedba imala uzlazne i silazne točke. Dok je par Schneider-Schultz ipak bio prilično ujednačen, drugi par koji su činili prostitutka Fräulein Kost (Marin) i nacist Ernst Ludwig (Svedružić) bio je vrlo neujednačen. Sanja Marin je bila izvrsna u prikazu Kost, za razliku od Davora Svedružića koji je uredno odradio posao ali bez većeg unošenja u ulogu. Možda je to bio razlog zbog čega se publika nije ježila od velike opreke života u kabaretu i života na berlinskim ulicama na kojima je, zahvaljujući nacistima, u vrijeme odvijanja priče bilo sve više stravičnih prizora.
  
  Za razliku od filma, koji je paralelnim montažama uspio riješiti veliku razliku između jednog i drugog (na primjer, umetnuti prizori premlaćivanja Židova dok Emcee pjeva If You Could See Her), ova kazališna predstava jasno odvaja život od pozornice, zbog čega je dojam da se mjuzikl dijelom pretvorio u (ne previše atraktivno izvedenu) dramu, dok je drugim dijelom ponudio neviđeni show koji, međutim, nema mnogo veze s dramom koja se odvija izvan kazališnih dasaka. Zbog toga neke pjesme djeluju kao izolirani glazbeni brojevi.  Na primjer, prva izvedba Budućnost je tu za nas (Tomorrow Belongs To Me) sasvim je nejasna u kontekstu ostalih zbivanja, a tek njezino ponavljanje na kraju prvog čina (s markantnom pojavom Hitlera koji uzdignutom rukom pozdravlja izvođače iz gledališta) dijelom je pojasnilo njezino značenje (tim više, što su je gledatelji još pjevušili odlazeći na pauzu). Isto tako, u pjesmi Kad biste znali (If You Could See Her) zbog slabijeg prijevoda posljednjeg stiha koji je iznimno važan, poruka o usporedbi majmuna i Židova ostala je potpuno neiščitana.
  
  Šteta što dio predstave nije bolje riješen, jer su glazbeno-plesni brojevi fascinantni. U njihovom oblikovanju sudjelovali su i oni koji se na pozornici ne vide, a čija je uloga jako bitna: kostimografkinja Mirjana Zagorec, koreografkinja Petra Hraščanec te scenograf i oblikovatelj svjetla Ivo Knezović. Tu je, naravno, i vrijedan razigrani orkestar Kazališta Komedija koji je ovom prilikom vodio dirigent Dinko Appelt. Orkestar je u Cabaretu neizostavni dio priče i cijelog ugođaja i to ne samo i Kit Kat klubu, nego i u glumačkim brojevima kojima je ponekad podizao emocionalni naboj. Isto tako važnu ulogu ima plesni ansambl, čiji su plesači sastavni dio showa u Kit Kat klubu te, poput pjevača, zapravo predstavljaju pojedince–sudionike u noćnom životu Berlina. Ono što najviše raduje u svim Komedijinim predstavama je činjenica da i plesači pjevaju (premda nemaju bubice) te da i pjevači plešu (tu je, opet, bio fascinantan Dražen Čuček čijim pjevačko-plesačko-glumačkim sposobnostima očito nema kraja), zbog čega se naše predstave bitno približavaju svjetskim. No važno je i osmišljavanje samog materijala koje ovaj put nije bilo do kraja provedeno.
  
  Sve u svemu, Cabaret je predstava koju treba pogledati i koja će velikim dijelom zadovoljiti očekivanja. No treba znati i da predstava ne drži pozorenost gledatelja jednakim intenzitetom cijelo vrijeme svog odvijanja kao i da poveznice između pojedinih njezinih dijelova nisu uvijek čvrste i jasne.
  
  © Irena Paulus, KAZALIŠTE.hr, 27. svibnja 2012.
  
  Joe Masteroff / Fred Ebb / John Kander
  Cabaret
  dirigent Dinko Appelt
  redateljica Dora Ruždjak Podolski
  premijera 26. svibnja 2012.
  koreografkinja Petra Hrašćanec, scenograf Ivo Knezović, kostimografkinja Mirjana Zagorec, korepetirtor Krešimir Batinić
  izvode: Dražen Čuček (Master of Ceremonies (Emcee)), Ronald Žlabur (Clifford Bradshaw), Jasna Bilušić (Fräulein Scneider), Dražen Bratulić (Herr Schultz), Sanja Marin (Fräulein Kost), Renata Sabljak (Sally Bowles), Davor Svedružić (Ernst Ludwig)  Ana Kraljević (Gospođica)

Piše: