Roditeljstvo by Rushaidat

19. Festival glumca, Vinkovci, Vukovar, Županja, Ilok, Otok, 12. – 21. svibnja 2012.: Teatar Exit, Zagreb, Bjarni Haukur Thorsson, Ja, tata!, red. Boris Kovačević

• Svečano otvaranje 19. Festivala glumca u Vinkovcima, obilježeno je izvedbom predstave Ja, tata zagrebačkog Teatra Exita (premijerno izvedena u Zagrebu, 15. listopada 2011.). Duhovitu monodramu islandskog dramatičara, glumca i redatelja, Bjarnia Haukura Thorssona za scenu su adaptirali Roman Šušković-Stipanović i Rakan Rushaidat, a režiju potpisuje Boris Kovačević.  Urnebesno duhovita, a istovremeno nježna i duboko emotivna monodrama u izvedbi Rakana Rushaidata (glumi supruga Marija, suprugu Tamaru, zlu medicinsku sestru, babicu, ginekologa...) progovara o tome kako mladi par pod pritiskom godina, okoline i rodbine počne razmišljati o širenju obitelji i donošenju novog života na svijet.
  
  Nakon prvih nekoliko godina mladenačkog uživanja i trošenja novca na tehniku, uređenje stana, putovanja, Mario i Tamara ulijeću u brzace roditeljstva – strahove i neznanje, zgode i nezgode  vezane uz savjete Roda, preplanule privatne ginekologe, seks prije i nakon poroda, babice, kremice i neprospavane noći s bebom na rukama. Isprva se čini kako se cijela priči temelji na plitkim stereotipnim šalama na račun trudnica i patnjama njihovih muževa, međutim to nije slučaj. Izvedba posjeduje i drugu dimenziju – priču o ljubavi, zajedništvu, obitelji, temeljnim društvenim vrijednostima, koja se konstantno izmjenjuje s prvom u vrtoglavo brzom ritmu, a najveću zaslugu funkcioniranja istog nosi upravo glumačko umijeće Rakana Rushaidata.  
  
  Bijela kuglasta fotelja, decentna glazba Stanislava Kovačevića i tekst bila je sva pomoć koju je Rushaidat imao. Ogoljen na sceni pokazao je zavidnu glumačku, a i osobnu zrelost (vjerojatno mu je pomogla i činjenica da je i sam nedavno postao tata) vješto balansirajući i spretno manevrirajući kroz brze izmjene u radnji i emociji, transformacije u likovima, govor u prvom i trećem licu, stilizacije glasa... Rushaidatove minijaturne glumačke bravure, vješte improvizacije i spretne scenske vratolomije na granici akrobatike držale su publiku prikovanu za sjedala čas ih tjerajući na smijeh čas im mameći suze radosnice. Izvedba je oduševiča i ocjenjivački sud Festivala koji mu je dodjelio nagradu Fabijan Šovagović.
  
  Sve to ne bi bilo moguće bez vrsno odrađenog timskog posla Romana Šušković-Stipanovića i Rakana Rushaidata koji su stvorili dramaturšku cjelinu bez pogrešaka i nelogičnosti. Izvedba je tečna, brza i održava koncentraciju publike od početka do kraja. U radnju su vrlo vješto ugrađeni i kratki, ali najvažniji trenutci u kojima se između salvi smijeha, jednostavno, na primjer kroz mimiku lica protagonista, iščitava cijela paleta emocija vezanih uz početak roditeljstva (čudo poroda, trenutci kada Mario dolazi kući iz bolnice s obitelji, sam kraj u kojem Mario drži sina u naručju i nuna ga, a pogled mu govori više od tisuću riječi...).  Osim toga, dodatno su i lokalizirali pojedine situacije i fraze prilagođavajući ih hrvatskim prilikama i podneblju, što funkcionira besprijekorno.
  
  Ja, tata primjer je vrhunskog rezultata nastalog simbiozom svih elemenata izvedbe  zastupljenih na podjednako visokoj razini – teksta, dramaturgije, režije, glumačkog umijeća. Izvedba tvori smislenu cjelinu u cjelosti temeljenu na svakodnevnim životnim situacijama mladih bračnih parova koje su duhovite i prepune silnih emocija koje često eksplodiraju zbog nemoći vladanja situacijom, ali istovremeno prožete ljubavlju, srećom i međusobnim poštivanjem i uvažavanjem partnera. Exitova izvedba nikoga neće ostaviti ravnodušnim, a koristiti će svima – onima koji planiraju postati roditelji na duhovit način pokazati će djelić onoga što ih čeka, onima koji to ne žele biti ukazati će na dimenziju blagostanja i blagoslovljenost djetetom, a one koji to već jesu podsjetiti će na sve zgode i nezgode koje su zajedničkim snagama proživjeli.
  
  © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 15. svibnja 2012.

Piše: