Neiskorištena prilika

Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku: Jens Sigsgaard, Pale sam na svijetu, red. Ivan Kristijan Majić

• 
  
  U najnovijem osječkom uprizorenju svjetski poznate pripovijetke Jensa Sigsgaarda Pale sam na svijetu adaptatorica Maja Sviben i redatelj Ivan Kristijan Majić zadržali su glavne ideje predloška, koji su tek ponešto izmijenili i skratili. Dječak Pale (animacija Areta Ćurković i Edi Ćelić) probudi se jednog dana i vidi da je sam u kući, a kad izađe iz kuće, i da je sam na svijetu! Isprva mu se ideja svidjela jer je mogao isprobati sve što prije nije smio: prejede se za doručak, uzme u slastičarnici deset kugli sladoleda, vozi tramvaj ili vatrogasno vozilo! Međutim, kako vrijeme protječe, nedostaju mu ljudi, shvati da ništa nije fora kad si sam i tužan se vrati kući i legne u krevet. Ubrzo se doista probudi i shvati da je sve to bio samo san!
  
  Najimpresivniji dio ove izvedbe čini lutka i animacijski duo Ćurković/Ćelić. Nada Ilijević za potrebe predstave izradila je iznimno simpatičnu (kako su je sami klasificirali) slobodnu marionetu – zapravo stolnu lutku kojoj dva animatora direktno animiraju ruke i noge bez konaca te glavu indirektno (vodoravni štap). Osim toga, kreatorica je lutke kao kostur upotrijebila savitljivu žicu, što je omogućilo animatorima da u trenucima izmjene pozicija udove ostave u živom položaju i pridonijelo estetskom doživljaju. Ilijević je uz funkcionalnu lutku zamislila i praktičnu, minimalističku scenografiju ogoljene likovnosti, koja se sastoji od dva stupa između kojih je razvučena žica, a na koju se vješaju oslikani komadi stiropora koji dočaravaju mjesto radnje.
  
  Vrlo je praktična i ideja o uporabi ploča stiropora koji u rukama animatora oživljavaju u stepenice, police... Scenografija tako uspješno funkcionira na dvije razine – naznačuje prostor, a istovremeno svojom jednostavnošću i minimalizmom ne ograničava dječju maštu nego je potiče. Jedini je problem u omjerima! Ideja da je dječak velika lutka u kući, a malena na ulici dobra je jer odražava osjećaje djeteta koje se sigurno osjeća vrlo maleno u velikom svijetu, a sigurno kod kuće, ali je provedena nedosljedno. Naime kad dijete izađe na ulicu, omjeri se poremete pa je Pale velik kao i kuća!
  
  Ćurković i Ćelić demonstrirali su iznimnu darovitost i koncentraciju pojedinačno i kao tim. Precizni u animaciji i lutkarskim impulsima, spretno su se nadopunjavali u zahtjevnoj redateljskoj zamisli, u kojoj se neprestano izmjenjuju na animatorskim pozicijama, a istovremeno se i smjenjuju kao naratori te tvorci scene koja oživljava pred publikom. Ćelić, najnovija akvizicija kazališta, student diplomskog studija Umjetničke akademije u Osijeku, tako je u potpunosti opravdao povjerenje uprave Dječjeg kazališta.
  
  Dobri elementi (priča, dramatizacija, likovnost i animacija) na kraju su ipak (p)ostali – neiskorišten potencijal. Ideja da nas samo dvoje glumaca vode kroz priču kao naratori i animiraju lutke pružala je i prizivala mogućnost većeg sudjelovanja publike no to se nije dogodilo, premda za time vjerna publika Dječjeg kazališta žudi već dulje vrijeme.
  
  © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 21. travnja 2012.
  
  Jens Sigsgaard, Maja Sviben
  Pale sam na svijetu
  redatelj Ivan Kristijan Majić
  premijera 19. travnja 2012.
  scenografkinja i kreatorica lutaka Neda Ilijević, kostimografkinja Maja Marković, autor glazbe Darko Horvat, asistentica redatelja Areta Ćurković
  izvode: Edi Ćelić, Areta Ćurković

Piše: