Život je – kabaret

5. međunarodni festival cabareta Gumbekovi dani, Histrionski dom, Zagreb, 18. – 27. ožujka 2012.: Kazalište Virovitica, Draško Zidar, Kabaret kod veselih muškaraca, red. Draško Zidar

• 
  
  Unatoč naslovu, Kabaret kod veselih muškaraca započinje naglašeno sjetno. Trojica naizgled postarijih muškaraca sjede uz piće osamljeni svaki za svojim stolom pa se polako dižu i uz desni rub pozornice sjedaju na klupu ispod starinske lanterne te počinju lamentaciju o životu koji je prošao. No nakon nekoliko rečenica tog navođenja gledatelja na pogrešni trag Draško Zidar, koji je ovaj put ne samo interpret nego i autor, redatelj i scenograf, kaže kako je, osim rođenja i smrti, život kabare, što je podsjećanje na song Life is a Cabaret, koji Liza Minnelli maestralno izvodi u sjajnom filmu Boba Fossea Cabaret (1972). To je i ukazivanje na mnogostrukost mogućnosti koje pruža kabare kao forma u prikazu najrazličitijih pojava u životu.
  
  U skladu s time sva trojica interpreta virovitičkog kabarea u trenutku se potpuno mijenjaju i bitno pomlađuju. Za to se ne koriste nikakvim pomagalima nego isključivo govorom tijela i glasovnom interpretacijom, a iznimno glumačko umijeće pokazuju i jasnim profiliranjem vrlo različitih osobnosti nazvanih (što je već i samo po sebi dosjetka) prema bolestima koje uništavaju pamćenje. Draško Zidar snažnom glumačkom osobnošću nosi predstavu uspostavljajući kao Creutzfeldt na ironičan način odmak prema prikazanim situacijama i izvlačeći iz nedostatka bilo kakvih iluzija poante koje će itekako nasmijati gledatelje.
  
  Igor Golub dojmljivim glasom i naizgled uravnoteženom pojavom pokušava kao Alzheimer održati red u predstavi, a efektnu komiku postiže u brojnim trenucima u kojima njegov lik nehotično ispada iz ravnovjesja kojem se nastoji približiti. Ipak, najviše smijeha izaziva Goran Koši (Parkinson), koji ogromnom energijom potencira i fizičku ekspresiju, često (posebice u plesu) dotjeranu do groteskne krajnosti, a i gegove i način govora, stvarajući sliku mladića kojemu je važno da bude revolucionaran i inovativan, a da nikada ne razmisli ozbiljnije o razlozima svojih postupaka.
  
  Ta tri lika svojom različitošću omogućuju da se iz raznih (naravno, uvijek vrlo zabavnih) rakursa sagledaju teme koje ih nadahnjuju, od povijesti nacije i hrvatskog jezika do virovitičke tradicije i današnjih političkih i društvenih situacija u čemu uz humor ne manjka i preciznih satiričkih žaoka. Efektno scensko uobličenje te samo naizgled nepretenciozne, a zapravo i značenjski i teatarski kompleksne slike naše sredine uspješno upotpunjuje i živa glazba koju izvodi Mihael Kurjančić (koji ju je i skladao zajedno s Deanom Premerlom), a koji uz sviranje povremeno ulazi i u glumačke okršaje s ostalim protagonistima. Sve to pomoglo je Drašku Zidaru da i kao autor i kao redatelj svoju viziju zabavnog pučkog kazališta ostvari vrhunskom kabaretskom izvedbom.
  
  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 24. ožujka 2012.

Piše: