Opravdano povjerenje

Gradsko kazalište Joza Ivakić, Vinkovci: August Šenoa, Postolar i vrag, red. Ivan Ćaćić

• 
  
  Gradsko kazalište Joza Ivakić u Vinkovcima premijerno je 28. veljače 2012. godine postavilo lutkarsku predstavu Postolar i vrag. Rezultat je to nastavka pokušaja oživljavanja profesionalne lutkarske scene, koji je započeo u prošlogodišnjoj sezoni izvedbom Ružnog pačeta. Predstava, prema povjestici Augusta Šenoe, nastala je kao završni ispit treće godine preddiplomskog studija glume i lutkarstva Ivana Ćaćića na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, a pod mentorstvom doc. Karela Makonja i suradnika Maje Lučić, Hrvoja Seršića i Rie Trdin. Režiju i dramaturgiju vinkovačke izvedbe potpisuje Ivan Ćaćić, a lutke, kostimi, glazba i scenografija osmišljeni su zajedničkim radom mentora, profesora i studenata na Umjetničkoj akademiji.
  
  August Šenoa svoje je povjestice pisao prema narodnim motivima prikazujući tradicionalnu narodnu mudrost i slabost čovjeka kada se nađe u teškoj situaciji. Slabosti je prikazivao ne osuđujući čovjeka, nego naglašavajući kako se to može dogoditi bilo kome, ali da je važno da se pokajemo, pokažemo poniznost, žaljenje i plemenitost duše, što bi rezultiralo u očišćenju od zla, oprostu grijeha i razrješenju priče. Isti motiv nalazimo i u ovoj priči. Siromašni i pošteni Postolar (Ivan Ćaćić) u teškoj je financijskoj situaciji. Ima tri kćeri (Katica Šubarić, Zorko Bagić i Vladimir Andrić), čije financijske potrebe ne može zadovoljiti te mu na vrata dolazi vrag (Vladimir Andrić) i nudi mu pomoć u zamjenu za njegovu dušu po koju će doći za sedam godina. Shvativši što je napravio, Postolar se pokaje te Bog (Zorko Bagić) dolazi u ljudskom obliku putnika-namjernika tražeći Postolarovu pomoć koju mu ovaj bez razmišljanja pruži, pa mu čak i besplatno popravi cipele. Zauzvrat mu Bog ispuni tri želje – podari moć tronošcu, čekiću i Postolarovim cipelama (Katica Šubarić, Ivan Ćaćić, Zorko Bagić i Vladimir Andrić) da uhvate vraga i ne puštaju ga dok Postolar to ne zaželi.
  
  Poučnu i na široko poznatu priču o siromašnom starcu koji dušu predaje vragu Ćaćić je uspješno realizirao. Na dramaturškoj razini izvedba funkcionira, likovi su jasno predstavljeni, radnja je smislena i logična, prijelazi između scena su tečni, a i trajanje je prilagođeno dječjem uzrastu, kojem je izvedba i namijenjena. Prilikom adaptacije teksta Ćaćić je zadržao originalnu ideju mijenjajući samo određene elemente, što zbog razumljivosti, što zbog korištenja različitih lutkarskih tehnika (zijevalice, teatar sjena, lutke nadnaravne veličine koje prekrivaju animatorov torzo). U originalu Bog daje moć postolarovu tronošcu, drvetu kruške i prozoru da zadrže vraga, a djeca su gladna kruha, dok ovdje moć daje tronošcu, čekiću i cipelama, a kćeri žele kupovati i putovati u velegrad. Ćaćić je osim toga uveo i naratora – cipelu koju ju je Postolar oduzeo vragu i koja prepričava događaj malim cipelama u Postolarovoj radnji prije odlaska na počinak. Time je omogućio i trenutke za komunikaciju s djecom, a i olakšao im praćenje i razumijevanje dajući priči jasan uvod i zaključak.
  
  Likovnost i vizualnost scene također je primjerena dječjem uzrastu. Jednostavna i praktična scena sastoji se od paravana na kojem stoje cipele (dvadesetak pari na kojima je primijenjena tehnika zijevalica) u Postolarovoj radnoj sobi, a sredina paravana platno je na kojem se odvijaju scene uz pomoć tehnike teatra sjena. Dodatna podrška radnji i atmosferi ostvarena je i melodičnim obradama hitova poput Money, Money, Money grupe ABBA te svjetlosnim efektima i dimom.
  
  Lutkarsko/glumački ansambl pokazao je šarolike vještine prilikom animiranja lutki pa su tako Ćaćić i Katica Šubarić (studenti prve godine diplomskog studija Kazališne umjetnosti u Osijeku) izvrsni u pokretu, gesti i impulsu, pri čemu animator postaje nevidljiv, a scenom dominiraju lutke. S druge strane, pedagoški je pohvaliti i nastup Vladimira Andrića i Zorka Bagića iz kojih je redatelj, usprkos njihovu neiskustvu, nedostatku formalnog obrazovanja u lutkarskim tehnikama te greškama koje proizlaze iz toga, ipak uspio izvući zadovoljavajuću razinu izvedbe.
  
  Postolar i Vrag u režiji Ivana Ćaćića čini uspješnu cjelinu koja udovoljava svim elementima lutkarsko-glumačke struke, radnja je zanimljiva i prilagođena dječjem uzrastu, koji je s oduševljenjem pratio zgode i nezgode glavnog junaka, a na kraju im je prenesena i vrijedna pouka. Nakon prvobitnog, uvjetno rečeno, polovičnog uspjeha s Ružnim pačetom, vinkovačko kazalište pokazalo je da ipak ima snage sa svojim mladim ansamblom stvoriti uspješnu lutkarsku cjelinu, što predstavlja zalog za budućnost lutkarstva u Vinkovcima.
  
  © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 5. ožujka 2012.
  

Piše: