Nakon devet desetljeća na veliku scenu splitskoga Hrvatskog narodnog kazališta 12. siječnja ponovno je postavljena drama Romeo i Julija, velika tragedija jednog od najslavnijih i najizvođenijih engleskih dramatičara Williama Shakesepearea, u režiji splitske redateljice Nenni Delmestre, a prema prijevodu Milana Bogdanovića i u dramaturškoj obradi Lade Kaštelan i redateljice. Iako je splitska i hrvatska kazališna publika s nestrpljenjem i znatiželjom iščekivala uprizorenje tragedije o nesretnim mladim veronskim ljubavnicima, žrtvama zavađenih obitelji Montecchi i Capuletti, ne samo zbog jedne od najljepših ljubavnih priča svjetske dramaturgije nego i zbog najava o njezinu osuvremenjivanju kao i sudjelovanju studenata splitske glumačke akademije – rezultat je bio razočaravajući.
Redateljica Nenni Delmestre, uz glumački tim od 28 glumaca, od čega su čak dvije trećine činili studenti treće godine, tekst je doista uprizorila kao suvremenu dramu nesretnog ljubavnog para u svijetu svekolikog nasilja od obiteljskog, međuvršnjačkog do uličnog, kao arhetipa koji do danas uvijek donosi bol, tugu, patnju i smrt. U predstavi je tako naglasak stavljen upravo na međuvršnjačke odnose koji se odvijaju tek u kontekstu obiteljskih i društvenih, što je vizualno predočeno efektnim scenama uličnih sukoba nabrijanih mladića i djevojaka. I to je ono što je najsvježije u toj u cjelini nestrastvenoj, blijedoj i dugoj predstavi, koja je kod rijetko koga uspjela izazvati dublje emocije i empatiju za sudbinu dvoje mladih zaljubljenih bića, nevinih žrtvi obiteljskih razmirica i mržnje, koji su uzalud pokušali u svega nekoliko dana sublimirati ljubav u svim njezinim oblicima i othrvati se neumitnosti sudbine, a što je trebala biti okosnica i bit predstave.
Mladi glumac, student pete godine, Marko Petrić kao Romeo i Anastasija Jankovska u ulozi Julije, iako su oboje u prijašnjim ulogama pokazali da posjeduju glumački potencijal, teško su se nosili s težinom povjerenog im glumačkog tereta i ponudili tek blijedu kopiju ljubavne strasti i prave eteričnosti. Dapače, umjesto fluida i snažne čežnje ponudili su više tjelesnog. No problem je i u tomu što je cijeli glumački tim podbacio boreći se s dikcijom i interpretacijom sjajnih Shakespeareovih stihova uskrativši pritom publici taj neprocjenjiv užitak i ostavili gorak dojam kako dramski ansambl splitskoga HNK-a, koji je u zadnje vrijeme izgubio nekoliko velikih glumaca, još dulje razdoblje nema izgleda za oporavak. Jedino se Trpimir Jurkić u ulozi fratra Lorenza uspješno nosio s ulogom, dok je razočaravajuće blijedo ulogu pater familiasa Capulettijevih odigrao Žarko Radić, kao i Matea Elezović kao njegova supruga, a potpuno marginalizirani lik oca Montecchijevih Nenad Srdelić gotovo da i nije imao što iskazati. Odveć karikaturalna Snježana Sinovčić Šiškov (dadilja) te fizički prenaglašeni Goran Marković (Marcuzio), Mijo Jurišić (Benvoglio) i Vladimir Posavec Tušek (Tibaldo) uglavnom su odradili svoje role kao i Josip Zovko kao policajac Escalo i Nikša Aračanin kao Julijin prosac. U sporednim ulogama nastupili se mladi glumci, studenti glumačke akademije, kojima je redateljica s pravom dala priliku zaigrati.
Scenografija Line Vengoechee, sačinjena od stiliziranog balkona s visećim neonskim cijevima, samo je dodatno zahladila ionako bestrasnu predstavu. Kostimografija Danice Dedijer bila je nedosljedna, lutajući od mode pedesetih godina prošloga stoljeća do odjeće suvremenih subkulturnih skupina, dok su vrlo uspješni bili koreografija i scenski pokret Marka Boldina te svjetlosni efekti Zorana Mihanovića. U nizu nepotrebnih i suvišnih efekata tako se našla i inače sjajna interpretacija jedne od najljepših suvremenih ljubavnih brazilskih pjesama, Eu sei que vou te amar (Ja voljet ću te znam) Toma Jobina, koju je na portugalskome inače intonacijski i glasovno sigurno izvela Sara Brodarić uz gitarističku pratnju Bojana Brajčića. Iskusnija publika teško će splitsko uprizorenje toplije prigrliti, a pravo je pitanje hoće li srednjoškolcima, kojima su Romeo i Julija obavezni lektirni naslov, biti dostatno zanimljive tek vizualno atraktivne scenske tuče tijekom trosatne predstave s jednom pauzom.
© Mirjana Maroević, KAZALIŠTE.hr, 17. siječnja 2012.
William Shakespeare
Romeo i Julija
redateljica Nenni Delmestre
premijera 13. siječnja 2012.
prijevod Milan Bogdanović / Lada Kaštelan, dramaturška obrada Lada Kaštelan / Nenni Delmestre, jezična savjetnica Đurđa Škavić, scenografkinja, glazba, asistentica režije Lina Vengoechea, kostimografkinja Danica Dedijer, koreograf i scenski pokret Mark Boldin, redatelj video materijala Dan Oki, oblikovatelj svjetla Zoran Mihanović, oblikovatelj tona Damir Punda, asistentica kostimografkinje Nevena Čaklović
izvode: Marko Petrić (Romeo), Anastasija Jankovska (Julija), Trpimir Jurkić (Lorenzo), Snježana Sinovčić Šiškov (Dadilja), Goran Marković (Mercuzio), Mijo Jurišić (Benvoglio), Vladimir Posavec Tušek (Tibaldo), Žarko Radić (Capuletti), Matea Elezović (Gđa Capuletti), Nenad Srdelić (Montecchi), Josip Zovko (Escalo), Nikša Arčanin (Paris), Marjan Nejašmić Banić (Baltazar), Lara Živolić (Petra), Vicko Bilandžić (Ljekarnik), Pere Eranović (Giovanni), Bojan Brajčić, Sara Ivelić, Zorana Kačić (Romeovo društvo), Petra Kovačić Pavlina, Tihomir Šiškov, Petra Kovačić, Gabriel Ralica (Tibaldovo društvo), Sara Brodarić (Pjevačica, prijateljica Romea i Julije)
