Rijetki trenuci živosti

Zagrebačko kazalište mladih: Goran Ferčec, Pismo Heineru Mülleru, red. Bojan Đorđev

• 
  
  Imaju li umjetnik i terorist sličnosti, kao da se pita Goran Ferčec u drami Pismo Haineru Mülleru nagrađenoj nagradom Austrijskog kulturnog foruma na međunarodnom projektu Govoriti o granicama, a praizvedenoj u Zagrebačkom kazalištu mladih.
  
  Drama je sastavljena od uputa koje protagonista prate na putu od hotelske sobe do aerodroma pri povratku s kongresa iz neke zapadne zemlje u grad na istoku. Protagonist je, saznajemo, intelektualac iz neke istočnoeuropske zemlje a upute zvuče kao priprema za akciju nekog terorističkog čina, iako je na kraju riječ o namjeri čitanja pisma upućenog Heineru Mülleru u prostoru berlinskog aerodroma. Na svom putu on ulazi u publiku koja je stavljena na sve strane gotovo prazne pozornice, dok glasovi u offu predstavljaju njegove suputnike u vlaku, čije glasne misli jasno govore što misle o strancima.
  
  Redatelj Bojan Đorđev s glumcima Franom Maškovićem, Goranom Bogdanom i Danijelom Ljubojom nastoji stvoriti atmosferu automatiziranosti i sterilnosti, pa i uniformiranosti, naročito istim istrošenim odijelima (kostimi Doris Kristić), iako tekst cijelo vrijeme titra na granici napetosti očekivanja nekog mogućeg ekscesa. Poneka afektivnost probija kroz izravno obraćenje publici, među koju glumci sjedaju ali to su tek rijetki trenuci živosti.
  
  Za pisca Gorana Ferčeca pisanje je vrsta aktivizma, ali ovdje je on ostao samo na razini teksta simbolički uključen u predstavu, dok je sama izvedba usprkos vrlo koncentriranim i sugestivnim glumcima vrlo rezervirana i ne dotiče publiku. Jasno je bilo da Ferčecov tekst dotiče nekoliko bitnih pitanja – od pozicije istočnoeuropskog intelektualca ali i stranca uopće u percepciji zapadnjačkog rasizma pa do pokušaja javne izvedbe (čitanje pisma) u strogo kontroliranom prostoru aerodroma, čina koji na neki način izmiče kontroli, koji želi uznemiriti pa nije čudno da cijelo vrijeme imamo asocijaciju na teroristički čin koji želi izazvati isti učinak. Ako se sjetimo kako su završavali neki performansi Toma Gotovca ili Jana Fabrea, koji je iz protesta palio novčanice dok je prvi trčao gol po Trgu bana Jelačića, a obojica su to činila u prizivanju raznih vrsta sloboda, onda je jasno što je Ferčecu cilj, koji predstava ne pogađa.
  
  © Gordana Ostović, KAZALIŠTE.hr, 25. listopada 2011.

Piše: